[Doprinos za Reimagining Society Project domaćin ZCommunications. Ovaj rad je prvobitno pripremljen za prve Z sesije o viziji i strategiji od 1. do 7. juna 2006., održane u Woods Holeu, Massachusetts, a također je objavljen u knjizi Prava utopija: Participativno društvo za 21st vijek.]
Prvi dio: Dvije hipoteze o novoj strategiji autonomne politike
Moj cilj u ovom članku je da predstavim neke hipoteze o pitanjima strategije za antikapitalističke emancipatorske pokrete. Ideja je da se preispitaju uslovi za efikasnu politiku, sa kapacitetom da radikalno promenimo društvo u kojem živimo. Čak i ako neću imati prostora da analiziram konkretne slučajeve, ova razmišljanja nisu čisto „teorijski“ poduhvat, već prolećni poduhvat. iz posmatranja niza pokreta u kojima sam imao priliku biti dio – pokreta komšijskih skupština u Argentini, nekih procesa Svjetskog socijalnog foruma i drugih globalnih mreža – ili koje sam pomno pratio proteklih godina – piquetero (nezaposlenih) takođe u Argentini, a Zapatisti u Meksiku.
Sa stanovišta strategije, može se reći da su trenutni emancipatorski pokreti u dvije suprotne situacije (donekle shematski). Prvi je onaj u kojem uspijevaju mobilizirati veliku količinu društvene energije u korist političkog projekta, ali to čine na način da upadnu u zamke "heteronomne politike". Pod "heteronomnim" mislim na političke mehanizme pomoću kojih se sva ta društvena energija na kraju kanališe na način koji koristi interesima vladajuće klase ili, barem, minimizira radikalni potencijal te narodne mobilizacije. To je, na primjer, sudbina
Druga je situacija onih pokreta i kolektiva koji odbijaju svaki kontakt s državom i heteronomnom politikom općenito (stranke, lobiji, izbori, itd.) samo da bi se našli svedeni na male identitetske grupe s malim šansama da imaju stvarnu uticaj u smislu radikalnih promena. To je slučaj, na primjer, s nekim od kretanja nezaposlenih u
Naravno, ovo je samo shematska slika: tu i tamo postoje mnogi eksperimenti novih strateških puteva koji mogu izbjeći te dvije bezizlazne situacije (najvidljiviji primjer je onaj Zapatista i njihova "Šesta deklaracija"). Razmišljanja koja ovdje iznosim imaju za cilj da doprinesu tim istraživanjima.
Hipoteza prva: O poteškoćama ljevice kada je u pitanju moć mišljenja (ili, koja se istina može uočiti u podršci ljudi desnici).
Hajde da se suočimo sa ovim nezgodnim pitanjem: zašto, budući da je ljevica bolja opcija za čovječanstvo, gotovo nikada ne uspijevamo dobiti podršku naroda? Štaviše, zašto ljudi često
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati