Tokom duge političke karijere, novoimenovani savezni lider laburista Kim Christian Beazley pokazao je impresivnu dosljednost u svojim stavovima o strateškoj politici. Godine 1974. predao je magistarski rad na Univerzitetu Zapadne Australije o 'evoluciji stavova australske Laburističke partije prema savezu Sjedinjenih Država, 1961-1972'. Imao je prednost neuporedivog pristupa internoj evidenciji Laburista, zahvaljujući svom ocu, koji je bio visoka stranačka ličnost. Teza je pokazala kako je desna frakcija preuzela kontrolu nad laburističkom vanjskom politikom prije pobjede Gougha Whitlama na izborima 1972.
Dok su se mnogi u stranci i radničkom pokretu protivili aspektima saveza Australije i SAD-a, desna frakcija ih je mogla gurnuti u potčinjenost politici, neutralizirajući tako važnu izbornu ranjivost. Kao što je Beazley primetio u govoru na konferenciji u junu 2001. o američko-australskom savezu na Univerzitetu u Sidneju:
„Konzervativci su tokom 1950-ih i 1960-ih koristili argumente o savezu kao štap kojim su pobijedili laburiste. Bila je to gruba, ali efikasna politika koja je uticala na podjelu laburista i strah od komunizma.“
Savez Australije sa SAD bio je predmet velikog interesa za 25-godišnjeg Beazleyja. Za njega je bilo bitno depolitizirati savez, učiniti ga dvostranačkim. Deceniju kasnije, postao je ministar odbrane u vladi tadašnjeg premijera Boba Hawkea. Slične teme suočile su se s njim - protivljenjem običnih ljudi američkim bazama u Pine Gapu, Nurrungaru i na Sjeverozapadnom Kejpu i sumnji u vezi vanjske politike administracije Ronalda Reagana u SAD-u.
Novi Zeland je efektivno izašao iz ANZUS pakta, a neki Australci su se otvoreno pitali da li Australija treba da slijedi njihov primjer. Beazley je vjerovao da je rješenje osigurati da 'javnost treba imati koristi od suvremenog objašnjenja vrijednosti alijanse'. Shodno tome, laburistička vlada je tvrdila da su američke baze 'doprinijele odvraćanju od nuklearnog rata i provjeri poštivanja sporazuma o kontroli naoružanja'.
Godine 2005. Bizli se ponovo našao u centru debata o američkom savezu. Kao lider 'opozicije' ALP-a, moraće da upravlja negativnim stavovima prema američkom savezu unutar svoje stranke, ali i u široj zajednici. Mnogi ljudi su izrazili zabrinutost zbog učešća Australije u ratovima protiv Avganistana i Iraka. Za Beazleyja je, međutim, problem bio u tome što je posvećenost Australije ratovima bila suviše slaba. U razgovorima s članovima Podkomiteta za odbranu Zajedničkog komiteta za vanjske poslove, odbranu i trgovinu, kritizirao je simboličku prirodu posvećenosti premijera Johna Howarda, tvrdeći da Australija samo maše zastavom, a ne nosi njenu težinu kao partner iz alijanse. Izrazio je stav da bi bila poželjna veća kopnena snaga. Po ovom pitanju, vlada Beazley laburista je možda zaobišla koaliciju s desne strane.
Bizli želi da uravnoteži svoju podršku američkom savezu sa većim regionalnim angažmanom. Najvažnija karakteristika ovog 'regionalnog angažmana' je potreba da se izbjegne scenario noćne more da se mora birati strana u bilo kakvom sukobu između SAD-a i Kine. Glavna Beazleyeva kritika regionalnog pristupa Howardove vlade je da je ostavio utisak da je Australija samo proxy SAD. Nasuprot tome, Beazley smatra da Australija mora jasno staviti do znanja da neće učestvovati ni u kakvom pokušaju obuzdavanja Kine. Na kraju krajeva, i stanovništvo i BDP Australije će se vjerovatno smanjiti u odnosu na istočnu Aziju. Kao sila srednjeg nivoa, Australija neće imati ni ekonomski ni vojni uticaj da bi imala značajan uticaj u regionu.
Međutim, za razliku od nekih drugih sila srednjeg nivoa, Australija se ne može uroniti u regionalnu ekonomsku ili političku uniju; ni Evropska unija ni buduća istočnoazijska unija to neće prihvatiti. Niti može postati 51. država SAD-a. Stoga će morati da probije svoj put u svijetu.
Pod Bizlijevom vladom, australijske diplomate će se snažno zalagati za prisustvo SAD u istočnoj Aziji, ali ono koje toleriše uspon Kine. Prema ovoj liniji razmišljanja, kontraproduktivno je vojno se suprotstaviti Kini. Umjesto toga, Kinu treba ohrabriti da ubrza privatizaciju svoje ekonomije, osigura strane investicije i poveća trgovinu. Gorljiva nada australijskih planera je da i SAD i Tajvan odustanu od vojnog provociranja Kine.
Beazleyeva odbrambena politika prema ostatku regiona također je pratila vrlo dosljedne teme, od kojih je najvažnija potreba za izgradnjom većih veza sa indonezijskom vojskom. To je zato što se – za njega – složenost indonezijskog društva može svesti na uzak skup geopolitičkih razmatranja. Beazley je citiran u The Search for Self-Reliance: Australian Defense Since Vijetnama kako tvrdi da se australski stratezi 'ne bave složenom teksturom političkih, ekonomskih, kulturnih i društvenih karakteristika naših susjeda. O svim ovim temama ne donosimo nikakve sudove: bavimo se samo jednostavnim činjenicama iz geografije, u svjetlu onoga što nam istorija govori o ranjivosti naše teritorije i pristupa.”
„Rat protiv terorizma“ je dao Howardovoj vladi dobar izgovor za obnovu vojne saradnje, koja je prekinuta nakon indonezijske kampanje državnog terora u Istočnom Timoru. U 'opoziciji', Bizli se neće protiviti ovoj politici. U vladi se može očekivati da će to nastaviti.
Na svojoj prvoj konferenciji za novinare kao vođa laburista 28. januara, Beazley je naglasio da će australske trupe u Iraku ostati onoliko dugo koliko su australske diplomate u Iraku – to jest, neograničeno. Također je pozvao Iran da se povinuje zahtjevima SAD-a. Drugim riječima, novi vođa laburista još jednom pokušava natjerati članove u potčinjenost politici. Druga je stvar da li se povinuju.
Clinton Fernandes je istoričar i autor knjige Reluctant Savior (objavio Scribe, 2004.)
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati