U izvanrednom BBC filmu Petera Watkinsa, Ratna igra, koji je predvidio posljedice napada na London nuklearnom bombom od jedne megatone, narator kaže: „O skoro cijeloj temi termonuklearnog oružja sada je praktično potpuna tišina u štampi, zvaničnim publikacijama i na TV-u. Ima li nade u ovoj tišini?”
Istinitost ove izjave bila je ravna njenoj ironiji. 24. novembra 1965. godine BBC je zabranio Ratna igra kao „previše užasan za medij emitovanja“. Ovo je bilo lažno. Pravi razlog iznio je predsjednik Upravnog odbora BBC-ja, Lord Normanbrook, u tajnom pismu sekretaru kabineta, Sir Burke Trendu.
„[Ratna igra] nije zamišljena kao propaganda“, napisao je, „zamišljena je kao čisto činjenična izjava i zasnovana je na pažljivom istraživanju zvaničnog materijala… Ali prikazivanje filma na televiziji moglo bi imati značajan uticaj na javnost stavovi prema politici nuklearnog odvraćanja.” Nakon projekcije kojoj su prisustvovali visoki zvaničnici Whitehalla, film je zabranjen jer je govorio nepodnošljivu istinu. Šesnaest godina kasnije, tadašnji generalni direktor BBC-ja, Sir Ian Trethowan, obnovio je zabranu, rekavši da se plaši efekta filma na ljude “ograničene mentalne inteligencije”. Watkinsov briljantan rad na kraju je 1985. prikazan kasnonoćnoj manjinskoj publici. Uveo ga je Ludovic Kennedy koji je ponovio zvaničnu laž.
Što se dogodilo Ratna igra je funkcija državnog emitera kao kamena temeljca britanske vladajuće elite. Sa svojim izvanrednim produkcijskim vrijednostima, često dobrom popularnom dramom, prirodnom istorijom i sportskim izvještavanjem, BBC uživa široku privlačnost i, prema njegovim menadžerima i korisnicima, „povjerenje“. Ovo „povjerenje“ se može odnositi i na Springwatch i Sir David Attenborough, ali za to nema dokazane osnove u velikom dijelu vijesti i takozvanim tekućim događajima koji tvrde da daju smisao svijetu, posebno mahinacijama divlje moći. Postoje časni pojedinačni izuzeci, ali gledajte kako se oni pripitomljavaju što duže ostaju u instituciji: „defenestacija“, kako je opisuje jedan stariji novinar BBC-ja.
Ovo je posebno istinito na Bliskom istoku gdje je izraelska država uspješno zastrašila BBC da predstavi krađu palestinske zemlje i zatvaranje u kaveze, mučenje i ubijanje njenog naroda kao nerješivi "sukob" između jednakih. Stojeći u ruševinama izraelskog napada, jedan novinar BBC-ja otišao je dalje i osvrnuo se na “jaku kulturu mučeništva u Gazi”. Ovo izobličenje je toliko veliko da su mladi gledaoci vijesti BBC-a rekli istraživačima sa Univerziteta u Glasgowu da su ostali s utiskom da su Palestinci ilegalni kolonizatori svoje zemlje. Trenutni BBC “izvještavanje” o genocidnoj bijedi u Gazi to pojačava.
BBC-jeve “Reithian vrijednosti” nepristrasnosti i nezavisnosti gotovo su biblijske u svojoj mitologiji. Ubrzo nakon što je korporaciju 1920-ih osnovao lord John Reith, Britaniju je zahvatio generalni štrajk. „Reith se pojavio kao neka vrsta heroja“, napisao je istoričar Patrick Renshaw, „koji se ponašao odgovorno, a ipak sačuvao dragocjenu nezavisnost BBC-ja. Ali iako je ovaj mit opstao, on ima malo osnova u stvarnosti… cijena te nezavisnosti je bila u stvari da se uradi ono što je vlada željela.[Premijer Stenli] Boldvin… je uvideo da će im biti mnogo lakše ako očuvaju nezavisnost BBC-ja, ako očuvaju nezavisnost BBC-ja… da se snađu u važnim pitanjima i koriste to za emitovanje vladine propagande.”
Nepoznat javnosti, Reith je bio premijerov pisac govora. Ambiciozan da postane vicekralj Indije, pobrinuo se da BBC postane evanđelista imperijalne moći, uz „nepristrasnost“ propisno suspendovanu kad god je ta moć bila ugrožena. Ovaj "princip" se primjenjuje na BBC-jevo izvještavanje o svakom kolonijalnom ratu modernog doba: od zataškanog genocida u Indoneziji i suzbijanja filma očevidaca američkog bombardiranja Sjevernog Vijetnama do podrške ilegalnoj Blair/Bush invaziji na Irak 2003. godine i sada poznati eho izraelske propagande kad god ta bezakona država zloupotrebi svog zatočenika, Palestinu. Ovo je dostiglo krajnji kraj 2009. godine kada je, uplašen izraelskom reakcijom, BBC odbio emitovati udruženi dobrotvorni apel za narod Gaze, od kojih su polovina djeca, većina njih pothranjena i traumatizirana izraelskim napadima. Izvjestitelj Ujedinjenih naroda Richard Falk uporedio je izraelsku blokadu Gaze sa Varšavskim getom pod opsadom nacista. Ipak, za BBC, Gaza – poput flotile humanitarne pomoći 2010. koju su ubistveno napali izraelski komandosi – u velikoj mjeri predstavlja problem odnosa s javnošću za Izrael i njegovog američkog sponzora.
Mark Regev, glavni izraelski propagandista, naizgled ima rezervisano mesto za njega u vrhu vesti BBC-ja. 2010. godine, kada sam na to ukazao Fran Unsworth, sada uzdignutoj u direktoricu vijesti, ona se oštro usprotivila opisu Regeva kao propagandiste, dodajući: “Nije naš posao da izađemo i imenujemo palestinskog glasnogovornika”.
Sličnom logikom, Unsworthova prethodnica, Helen Boaden, opisala je BBC-jevo izvještavanje o zločinačkom pokolju u Iraku kao zasnovano na “činjenici da je Bush pokušao da izveze demokratiju i ljudska prava u Irak”. Kako bi dokazala svoju tvrdnju, Boaden je dostavila šest A4 stranica provjerljivih laži Busha i Tonyja Blaira. Činilo se da ni jednoj ženi nije palo na pamet da trbušnjak nije novinarstvo.
Ono što se promijenilo na BBC-u je dolazak kulta korporativnog menadžera. George Entwistle, nakratko imenovani generalni direktor koji je rekao da ne zna ništa o tome Newsnight's lažne optužbe za zlostavljanje djece protiv torijevskog velikana, je da dobije 450,000 funti javnog novca za pristanak da podnese ostavku prije nego što je smijenjen: na korporativni način. Ovaj i prethodni skandal s Jimmy Savileom možda su bili scenaristi za Daily Mail i Murdoch štampa čija je sebična mržnja prema BBC-ju već dugo obezbjeđivala korporaciji njenu „borbenu“ fasadu kao čuvara „javnog emitovanja“. Razumijevanje BBC-a kao eminentnog državnog propagandiste i cenzora zbog propusta – češće nego ne u skladu sa njegovim desničarskim neprijateljima – nije na javnom dnevnom redu i trebalo bi da bude.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati