Vještačka inteligencija (AI) predstavlja priliku za profit za kapitaliste, ali predstavlja ključni izbor za radničku klasu. Budući da je radnička klasa većina, taj ključni izbor suočava se sa društvom u cjelini. To je ista prilika za zaradu/društveni izbor koji je predstavljen uvođenjem robotike, kompjutera, i zapravo većinom tehnološkog napretka kroz istoriju kapitalizma. U kapitalizmu, poslodavci odlučuju kada, gdje i kako će instalirati nove tehnologije; zaposleni ne. Odluke poslodavaca vođene su uglavnom time da li i kako nove tehnologije utiču na njihov profit.
Ako nove tehnologije omoguće poslodavcima da isplativo zamjene plaćene radnike mašinama, oni će tu promjenu provesti. Poslodavci imaju malu ili nikakvu odgovornost prema raseljenim radnicima, njihovim porodicama, susjedstvima, zajednicama ili vladama za mnoge posljedice gubitka radnih mjesta. Ako je trošak za društvo nezaposlenosti 100, dok je dobitak za profit poslodavaca 50, nova tehnologija se primjenjuje. Budući da dobitak poslodavaca određuje odluku, uvodi se nova tehnologija, bez obzira koliko je ta dobit u odnosu na gubitak društva. Tako je kapitalizam oduvijek funkcionirao.
Jednostavan aritmetički primjer može ilustrirati ključnu stvar. Pretpostavimo da AI udvostruči produktivnost nekih zaposlenih. Tokom istog radnog vremena proizvode dvostruko više nego prije upotrebe AI. Poslodavci koji koriste AI tada će otpustiti polovinu svojih zaposlenika. Takvi poslodavci će tada dobiti isti učinak od preostalih 50 posto svojih zaposlenih kao prije uvođenja AI. Da naš primjer bude jednostavan, pretpostavimo da ti poslodavci onda prodaju istu proizvodnju po istoj cijeni kao i prije. Njihovi rezultujući prihodi će tada takođe biti isti. Korištenje AI će uštedjeti poslodavcima 50 posto njihovih bivših ukupnih plata (umanjenih za troškove implementacije AI) i te uštede će poslodavci zadržati kao dodatni profit za njih. Taj dodatni profit bio je efikasan poticaj za poslodavca da implementira AI.
Ako na trenutak zamislimo da zaposleni imaju moć koju kapitalizam daje isključivo poslodavcima, odlučili bi koristiti AI na potpuno drugačiji način. Koristili bi umjetnu inteligenciju, nikog ne otpuštali, ali umjesto toga smanjili bi radne dane svim zaposlenima za 50 posto, a njihove plate zadržale iste. Još jednom, držeći naš primjer jednostavnim, ovo bi rezultiralo istim rezultatom kao prije upotrebe AI, a slijedila bi ista cijena za robu ili usluge i priliv prihoda. Profitna marža bi ostala ista nakon upotrebe AI kao i prije (minus trošak implementacije tehnologije). 50 posto prethodnih radnih dana zaposlenih koji su sada na raspolaganju za njihovo slobodno vrijeme predstavljalo bi beneficije koje steknu. Ta dokolica – sloboda od posla – je njihov poticaj da koriste umjetnu inteligenciju drugačije nego što su to radili poslodavci.
Jedan način korištenja AI donosi dodatnu zaradu za nekoliko, dok drugi način donosi dodatnu zabavu/slobodu mnogima. Kapitalizam nagrađuje i tako ohrabruje put poslodavca. Demokratija ukazuje na drugu stranu. Sama tehnologija je ambivalentna. Može se koristiti na bilo koji način.
Stoga je jednostavno netačno pisati ili reći – kao što mnogi danas rade – da AI prijeti milionima poslova ili zaposlenih. Tehnologija to ne radi. Umjesto toga, kapitalistički sistem organizira preduzeća u poslodavce nasuprot zaposlenima i na taj način koristi tehnološki napredak za povećanje profita, a ne slobodno vrijeme zaposlenih.
Kroz istoriju, entuzijasti su slavili većinu velikih tehnoloških napretka zbog njihovih kvaliteta "štede rada". Uvođenje novih tehnologija omogućilo bi manje posla, manje napornog rada i manje ponižavajućeg rada. Implikacija je bila da ćemo „mi“ — svi ljudi — imati koristi. Naravno, kapitalistima je dodatni profit od tehničkog napretka bez sumnje donio više slobodnog vremena. Međutim, dodatne tehnologije za slobodno vrijeme koje su omogućile većini zaposlenih uglavnom su im bile uskraćene. Kapitalizam – sistem vođen profitom – izazvao je to poricanje.
Danas se suočavamo sa istom starom kapitalističkom pričom. Upotreba AI može osigurati mnogo više slobodnog vremena radničkoj klasi, ali kapitalizam umjesto toga podređuje AI profiterstvu. Političari su lili krokodilske suze nad zastrašujućim pogledom na poslove izgubljene zbog AI. Stručnjaci razmjenjuju procjene koliko će miliona poslova biti izgubljeno ako se usvoji AI. Lakovjerni liberali izmišljaju nove vladine programe koji imaju za cilj da smanje ili ublaže utjecaj umjetne inteligencije na zapošljavanje. Još jednom, neizgovoreni dogovor nije da se postavlja pitanje da li je i kako problem kapitalizam niti da se traži mogućnost promjene sistema kao rješenje tog problema.
U ekonomiji zasnovanoj na radničkim zadrugama, zaposleni bi kolektivno bili sopstveni poslodavci. Osnovna struktura preduzeća kapitalizma – sistem poslodavaca naspram zaposlenih – više neće prevladati. Implementacija tehnologije bi tada bila kolektivna odluka do koje se donosi demokratski. Uz odsustvo kapitalističke podjele poslodavaca i zaposlenika, odluka o tome kada, gdje i kako koristiti AI, na primjer, postala bi zadatak i odgovornost zaposlenih kao kolektivne cjeline. Oni mogu uzeti u obzir profitabilnost preduzeća među svoje ciljeve za korištenje AI, ali bi svakako uzeli u obzir i dobit u slobodnom vremenu koju to omogućava. Radničke zadruge donose odluke koje se razlikuju od odluka kapitalističkih preduzeća. Različiti ekonomski sistemi različito utiču i oblikuju društva u kojima djeluju.
Kroz istoriju kapitalizma, poslodavci i njihovi ideolozi naučili su kako najbolje da se zalažu za tehnološke promene koje bi mogle povećati profit. Oni su te promjene proslavili kao napredak u ljudskoj domišljatosti koji zaslužuju podršku svih. Pojedinci koji su patili zbog ovog tehnološkog napretka odbačeni su kao „cijena koju treba platiti za društveni napredak“. Ako su se oni koji su patili uzvratili, osuđivani su za ono što se smatralo antidruštvenim ponašanjem i često su kriminalizirani.
Kao i kod prethodnih tehnoloških otkrića, AI stavlja na dnevni red društva i nova i stara sporna pitanja. Važnost umjetne inteligencije NIJE ograničena na povećanje produktivnosti koju postiže i gubitke poslova kojima prijeti. AI također osporava – još jednom – društvenu odluku da se očuva podjela poslodavac-zaposleni kao osnovna organizacija preduzeća. U prošlosti kapitalizma samo su poslodavci donosili odluke sa čijim su rezultatima zaposleni morali živjeti i prihvatiti ih. Možda će s AI zaposlenici zahtijevati da donose te odluke putem promjene sistema izvan kapitalizma prema alternativi zasnovanoj na radničkoj zadrugi.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati