Logo Olimpijskih igara 2010. je izmijenjena verzija tradicionalne arktičke inuitske skulpture. Ovaj kvazi-autohtoni logo prikazan je u nizu Olimpijskih igara. Dva primjera ovog marketinga možete vidjeti na fotografijama – od ljeta 2009. – prikazane ispod.
Sa ovim logotipom Olimpijade i drugim promotivnim porukama Olimpijade, trgovci su Igre 2010. prikazivali kao „autohtone“ Olimpijske igre. Autohtone reference su u prvom planu u masovnoj proizvodnji Olimpijskih igara. The online prodavnica Olimpijskih igara čak prodaje i “autentične aboridžinske proizvode” (kao što su majice i svilene kravate).
Neki ljudi koji se susreću sa ovim olimpijskim brendom sigurno će ostaviti utisak da su domoroci (tj. pojedinci sa dovoljno značajnom količinom domaćeg porekla ili kulture) poštovani, osnaženi i dobro integrisani ovde u Kanadi. Drugim riječima, neki gledaoci će ovaj marketing smatrati znakom harmonične veze između domorodaca i mainstream kanadskog društva.
Šef Stjuart Filip, predsednik Unije B.C. indijski poglavice, prenio je mnogo drugačiji pogled na marketing Olimpijskih igara kada je to tvrdio,
Duboko smo zabrinuti zbog usklađene i agresivne marketinške kampanje koju je pokrenuo Vanoc [Organizacioni komitet Olimpijskih igara 2010.] koja sugeriše da starosedeoci [Britanske Kolumbije] i Kanade uživaju u veoma udobnom i visokom životnom standardu. Promotivni materijali Disneyesquea sugeriraju ugodan odnos između starosjedilaca u provinciji sa svim nivoima vlasti i potpuno zanemaruju užasne nivoe siromaštva koje naši ljudi svakodnevno trpe.
U Britanskoj Kolumbiji i drugdje u današnjoj Kanadi, domoroci su iznijeli oprečne stavove o tome kako se Olimpijske igre 2010. odnose na njihove živote, zemlje i tradicije. Domaća ekološka mreža aktivisti su bili među glasnijim kritičarima koji su se protivili Igrama 2010. godine.
Neki su smatrali da su karikaturalne olimpijske marketinške slike ismijavanje domaće tradicije. Na primjer, kritičari su tvrdili da je Olimpijski komitet 2010. uredio i prepakovao domaću kulturu — koja je takođe istrgnuta iz svog tradicionalnog konteksta. Komitet ističe Arktik autohtone slike - ipak je Vankuver, centar Igara, grad umjerenog područja. Arktički autohtoni narodi nisu živjeli tamo — ili na obližnjim planinama Whistler i Cypress, gdje će se održavati neki olimpijski događaji. Ostalo autohtono stanovništvo koje je živjelo u tom području Britanske Kolumbije također nije predstavljeno u marketinškoj ikonografiji.
Brendiranje Olimpijskih igara negira značajne razlike među urođeničkim grupama raširenim po ovim područjima. Prenošenje pozorišnih gestova domorodcima tokom otvorenih ceremonija moglo bi se smatrati većim poštovanjem, ali trgovci Olimpijskih igara inače miješaju tradiciju sjevernoameričkih domorodaca u karikaturu nalik supi. Domoroci su bili konstantno ugnjetavani, ali različiti narodi za koje se smatra da su domorodci (na neki način ili u određenom stepenu) sigurno nisu „svi isti.“ Povezivanje arktičkih slika na Igre u oblasti Vankuvera implicira da postoji samo jedan autohtona suština (u Sjevernoj Americi, ako ne i izvan ovog kontinenta).
Šta se još dešava ovde? Kakve veze ova površno 'autohtona' retorika i slike imaju s ostatkom Olimpijskih igara 2010.? Drugim riječima, da li autohtono stanovništvo ima koristi od Olimpijskih igara 2010. na način koji bi mogao objasniti ili opravdati prisvajanje arktičkih slika?
postavljam ova pitanja:
– Koliki će udio prihoda od Olimpijade i turizma dobiti grupe domorodaca?
– U kojoj mjeri su domaće grupe aktivno učestvovale u organizaciji Olimpijade?
– Koliko sportista koji predstavljaju Kanadu na Igrama imaju jake veze sa domaćim tradicijama i precima?
– Osim retorike o brendiranju i imidža o kojima se ovdje govori, koliko će autohtone kulture biti uključeno u olimpijske sportske događaje i prijenos Olimpijskih igara?
– I kako bismo trebali tumačiti upotrebu tradicionalnih slika u svrhe marketinga proizvoda? Kakav je odnos između domorodaca i omota žvakaćih guma, boca za slatke gazirane napitke i drugih proizvoda na kojima se nalaze logotipi brenda Olimpijskih igara? Da li autohtoni narodi profitiraju od ove prodaje proizvoda? Da li su domoroci uključeni u sastanke za sastanke korporacija koje stoje iza ovih prodaja? I postoje li još neke veze vrijedne pažnje između ovih proizvoda i domorodaca u današnjoj Kanadi?
Odgovori na prethodna pitanja vezani su za uslove pod kojima žive domorodački narodi u današnjoj Kanadi. Kao što ću objasniti, postoje duboki problemi sa retorikom i imidžom „autohtonih” Olimpijskih igara, što je u velikoj meri u suprotnosti sa kanadskom realnošću.
Izvorni problemi mogu biti kompleks — a opet brutalno direktan, u isto vrijeme. ovdje su neke brojke koje pokazuju visoko nesrazmjerno osiromašenje, ranjivost, marginalizaciju i obespravljenost domorodaca u današnjoj Kanadi. (ovdje su dodatne statistike o siromaštvu djece.) Najgori rasizam u Kanadi rezervisan je za autohtone narode koji su zarobljeni između asimilacije i getoizacije. Domaće grupe na kraju nestaju — u naciji koja osnovana na zavičajnim zemljama.
Nijedna marketinška slika nikada ne bi mogla izbrisati ovo tekuće nasljeđe istorije kolonijalnog genocida u Kanadi (i drugdje).
Iskreno, retorika i slike „autohtonih“ Olimpijskih igara čine mi se kao još jedan oblik liberalnog tokenizma, s obzirom na to kako se temeljni problemi prikrivaju beznačajnim gestovima (umjesto radikalnije preraspodjele resursa – ili druge konstruktivne društvene promjene).
U stvari, dok slike s Olimpijskih igara impliciraju neku vrstu harmonije između domorodaca i ne-domorodaca u Kanadi, zapravo postoje različiti tekući sukobi prava na domovinu u ovoj zemlji. U Ontariju su autohtoni aktivisti pomogli u vođenju odbrambene kampanje koja je bila relativno visokog profila sukob potraživanja zemlje ovdje u Ontariju, tokom ljeta 2009.
Zahtjevi za urođeničku zemlju su na čelu pitanja koja su pokrenuli antiolimpijski demonstranti u Kanadi (koji su povremeno podržavali taktiku s kojom se ne slažem). Izraz "Nema Olimpijade na ukradenoj zemlji" bio je uobičajen slogan protesta, a autohtone slike bile su u prvom planu u porukama no2010 kampanjaca, i drugi antiolimpijski aktivisti. Iako ovi protivnici Olimpijade nisu pažljivo pravili razliku između slika iz različitih domorodačkih kultura, njihove poruke u kampanji sigurno se ne bi mogle smatrati simboličnim oblikom krečenja ili konzervativizma - budući da su ovi antiolimpijski aktivisti stali na stranu prava na domovinu.
Demonstranti također izražavaju zabrinutost zbog toga kako su Olimpijske igre povezane sa sukobima urođeničkih naroda oko katranskog pijeska u Alberti. A poziv za akciju nedavnog dana iz Indigenous Environmental Network je najbolji primjer veze između katranskog pijeska i Igara 2010. godine. Kao iu nekim drugim porukama aktivističke kampanje, najava ovog dana akcije naglašava finansijske veze i veze energetskog sistema između Olimpijade i zagađenja katranskim pijeskom u Alberti — pored rodnih zemalja. Ove operacije s katranskim pijeskom također su najgora klimatska prijetnja na svijetu; a arktički autohtoni narodi na koje se aludira u marketingu Olimpijskih igara zapravo su na prvim linijama utjecaja globalnog zagrijavanja, koji su pogoršani olimpijskim razaranjem okoliša (uključujući krčenje šuma, koje oslobađa ugljik u svjetsku atmosferu). Kao iu drugim dijelovima svijeta, Kanađani koji su najviše obespravljeni i siromašni resursima imaju tendenciju da budu mnogo osjetljiviji na klimatske utjecaje.
S obzirom na sve gore spomenute jazove između pro-autohtone retorike i stvarne autohtone stvarnosti, zašto je toliko ljudi toleriralo domaće brendiranje oko Igara 2010.? Na kraju krajeva, logotip olimpijskog brenda izabran je 2005. godine, a marketinški blitz Olimpijskih igara je bio uveliko u toku do ljeta 2009. u Kanadi.
Osim čiste novčane sile koja stoji iza Olimpijade, ovdje djeluju i važni kulturni faktori. Harmonična vizija prenesena kroz 'autohtono' pakiranje oko Olimpijade produžetak je mejnstrim kanadskih vizija potpunog "multikulturalnog" "mozaika" u ovoj zemlji - gdje neki tvrde da postoji potpuni nedostatak sistemskog rasizma, kao i jednako proporcionalnog prostor za sve etničke grupe. Unatoč argumentima i dokazima kritičara (uključujući naučnike koji su povezani s John Porter's Vertikalni mozaik), retorika o etničkoj jednakosti u Kanadi opstaje u marketingu, u političkim dokumentima i u drugoj mejnstrim retorici. 'Native' Olimpijski marketing slavi kanadski status quo, na isti način.
Istovremeno, "autohtone" slike sa Olimpijskih igara daju neki etnički začin Igrama 2010. - kao i povezani merchandising i masovni medijski spektakl. I u Kanadi su ostaci domorodnih kultura prepakirani u ukrase i proizvode turističke industrije. Na isti način, Olimpijski trgovci su nastojali povećati profit s komadićima dekontekstualizirane autohtone kulture koju su prisvojili.
Ali kako su autohtone tradicije povezane s kapitalističkom potrošnjom, masovnim oglašavanjem, mainstream medijskim sistemima ili turizmom? Ovi sistemi su ukorijenjeni na bivšim domovinskim zemljama, ali postoje li još neke veze vrijedne pažnje između domorodnih tradicija i takvih mainstream sistema?
(Ne želim da impliciram da će ljudi sa domaćim precima biti ili bi trebali biti zauvek zarobljeni u prošlosti. Žive tradicije su fleksibilne. Ipak, ne vidim kako bi se zavičajno nasleđe moglo smatrati u velikoj meri izbornim u bilo kom koncepcija autohtonosti.)
Izvan Kanade vjerovatno nije toliko očigledno da su sporovi oko Olimpijade bili tenzije na nacionalnom nivou. Antiolimpijski protesti (mada bili hipermarginalizirani) zapravo su organizirani u raznim drugim područjima Kanade - daleko izvan Britanske Kolumbije. (ovdje je jedan od primjera antiolimpijske kampanje u gradu u Ontariju.) Takođe smatram da govori da je, suočeni sa antiolimpijski protest u gradu u kojem živim ovdje u južnom Ontariju, neki ljudi su prenijeli svoju podršku Olimpijskim igrama skandirajući „Kanada… Kanada… Kanada“.
Ukratko, mainstream Kanada tvrdi i prepakuje slike domorodaca kako bi prodala viziju današnje Kanade koja je tolerantna zemlja, sa bogatom i zanimljivom istorijom; takve su vizije stvorene za Igre 2010. – kao i za drugi turizam i merchandising, i širi nacionalizam. Zatim, ironično, kada pro-autohtone grupe osporavaju upotrebu ove prisvojene ikonografije za predstavljanje 'Kanade', većinske grupe odbacuju svoje proteste tvrdeći autentičniju kanadsku pripadnost. Naravno, odbijanje da se protesti urođenika shvate ozbiljno samo je još jedna manifestacija nezainteresovanosti za dobrobit živih autohtonih naroda. Čak i kada se gestikuliraju prema domaćoj kulturi, stvarni urođenici se općenito ignoriraju.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati