Upravo smo proslavili “Juneenth” (početak kraja ropstva u SAD-u) usred burne i ponekad zbunjujuće politike i onoga što se čini kao porast rasističke mobilizacije. Za internet aktiviste situacija postavlja pitanje: kakav je, u ovom trenutku naše istorije, odnos između tehnologije i crnaca?
To je kritično pitanje za sve nas.
Redovni čitaoci ove stranice pročitali su je mnogo puta: sa širenjem globalizacije i informatičke ekonomije, internet je postao glavna, ako ne i glavna, komunikacijska tehnologija u današnjem svijetu. U Sjedinjenim Državama, to je najpopularniji alat za direktnu i grupnu komunikaciju, proučavanje, istraživanje, diverziju, novinarstvo, intelektualnu saradnju i potrošnju vijesti.
Većina ljudi koji ovo čitaju složili bi se da crnci moraju biti dio toga. Ali ta istina nije samo funkcija zalaganja za jednakost ili pravdu. To je neophodno ako želimo da sačuvamo slobodu i funkcionalnost interneta i izgradimo istinski pravedno i demokratsko društvo.
Takvo društvo zahtijeva da crnci „sjede za stolom“ jednakosti u ovoj zemlji, a da bi to učinili, moraju uživati u punoj, robusnoj vezi s internetom koja je jednaka svim drugim grupama ljudi.
To danas jednostavno nije slučaj.
Iako “digitalni jaz” i dalje predstavlja problem, on više nije glavni. Crnci u Sjedinjenim Državama uživaju u otvorenoj i prilično robusnoj upotrebi internetskih tehnologija, posebno s porastom mobilnih telefona i kablovske televizije kao internetskih uređaja. Obje ove tehnologije su sveprisutne u crnačkim zajednicama ove zemlje.
Međutim, pristup kompjuterima i internetu i korištenje od strane Afroamerikanaca i dalje je daleko ispod onog kod bijelaca. Istraživanje Pew Research Center-a o vlasništvu uređaja otkrili su da polovina svih domaćinstava sa godišnjim prihodom manjim od 30,000 dolara nema ili ne koristi kompjuter kod kuće, u poređenju sa 10% domaćinstava sa prihodima preko 50,000 dolara. Prosječni prihod crnog domaćinstva u SAD-u u 2015. iznosio je 35,481 dolar, prema Birou za statistiku rada.
Kako objašnjava Lee Rainie, direktor istraživanja interneta, nauke i tehnologije u istraživačkom centru Pew (i koautor te studije), odnos crnaca prema internetu je veoma nijansiran i razmjeran. Dakle, dok crni student (populacija koja je enormno narasla u posljednjih 20 godina) može slobodno i otvoreno koristiti internet za istraživanje i osnovnu komunikaciju, osoba koja je napustila srednju školu mogla bi ga koristiti prvenstveno za brzo "slanje poruka" i tweeting, ako uopšte. Ovo ima smisla, budući da je internet uglavnom pisani komunikacijski alat.
Osim toga, kako ističe studija Pew, razlika u upotrebi između različitih starosnih nivoa posebno je izražena unutar crnačke zajednice, pri čemu stariji ljudi znatno manje koriste internet.
Ipak, crnci sada imaju pristup internet tehnologiji više nego ikad. Ali pristup u crnačkoj zajednici nije pitanje ko koristi internet, već kako ga koriste.
I to je problem.
Prvo, trend je ka većoj upotrebi društvenih medija. Twitter i Facebook su nesumnjivo najpopularnije internetske funkcionalnosti među mlađim crncima. Iako niko ne može dovesti u pitanje važnost i korisnost ovih protokola, oni su veoma ograničeni u svojoj sposobnosti da podstiču efikasnu komunikaciju. Facebookova prezentacija spomenara i ograničenja riječi na Twitteru čine članke, papire i druge duže pisane oblike teškim za čitanje i praktički nemogućim za objavljivanje.
Ovo je intelektualno ograničavajuće za potencijalne autore (što je, u internet kulturi, svako ko ima ideju u glavi), ali je intelektualno zaglušujući za one koji bi mogli čitati ovaj materijal. Kao rezultat toga, prisutnost crnaca u široj intelektualnoj kulturi interneta je vrlo rijetka.
Ovo se posebno odnosi na pokrete društvene borbe koje vode crnci, kao što je Black Lives Matter. Iako je ovaj pokret prvenstveno bio organiziran na internetu, on je intenzivno koristio Twitter sa mrežnim porukama kao drugom tehnologijom podrške. Iako su ovo moćni alati za mobilizaciju, oni ne dozvoljavaju dublju analizu i zajedničko razmišljanje (jedna od kritika koje aktivisti upućuju pokretu Black Lives Matter). U ovom slučaju, tehnologija je pomaknula Crnce naprijed u smislu pažnje javnosti, ali je zbog korištenih protokola ograničila njihovu sposobnost da razviju i projektuju zajedničku političku analizu i strategiju za rješavanje sistemskih pitanja koja su dovela do pokreta.
Naravno, postoje web stranice koje su specijalizirane za crne vijesti i društveno-političke analize i one su dobro poznate i istaknute. Ali oni su malobrojni i takođe su visoko getoizirani — rijetko ih citiraju druge novinske organizacije ili web stranice za analizu, rijetko ih spominju govornici koji govore o tehnologiji, a ne posjećuju ih mnogo osim crnaca.
Drugo, otvoreni i agresivni rasizam je živ i zdrav na internetu. Čak i letimičan pogled na odjeljke s komentarima na bilo kojoj od novinskih stranica (poput CNN-a ili Foxa) otkriva šokantan rasizam koji je okrutniji i drskiji od onoga što je prevladavalo 40 godina. Anonimnost interneta, u kombinaciji s porastom rasističkog razmišljanja i izražavanja (s obzirom da se bijelci suočavaju sa zastrašujućim izgledima u svojim životima i zbog toga im je omogućeno da žrtveno jarce obojene boje) proizveli su kulturu rasističkog izražavanja toliko neodoljivu da je teško javno osporiti.
Zastrašujuće je biti obojena osoba u javnim situacijama i debatama na internetu, a crnci preuzimaju teret tog represivnog premlaćivanja. Kao rezultat toga, crnci imaju tendenciju da se okupljaju i učestvuju samo na određenim vrstama web stranica, dok ne rade mnogo više od "surfanja" ostatka Interneta.
Kao rezultat toga, veći dio interneta nije prisutan u svojim informacijama i analizama.
Treće, postoji vrlo malo crnih tehnologa i sve manje crnaca na glavnim pozicijama u bilo kojoj tehnološkoj organizaciji ili mreži. Problem je fundamentalan za kulturu i karakter tehnologije. Funkcionisanjem interneta, njegovim upravljanjem i (što je najvažnije) njegovim razvojem putem softvera i protokola rukovode belci, sa rezultujućim predrasudama i ograničenom perspektivom za koje se može očekivati da odražavaju bilo koji rasno ograničen proces. Od svih problema povezanih s internetom, ovo je najgori jer seže daleko u budućnost, osnovni je problem koji se ne može riješiti bez većeg preuređivanja tehnološke populacije, a ukorijenjen je u moći bijelih ljudi nad komunikacija i ekonomija uključena u internet tehnologiju.
To ide ruku pod ruku s rasizmom i nadmoći bijele rase.
Konačno, eksplozivna korporativna upotreba interneta, posebno u maloprodaji, zapravo je dovela sve više i više crnaca (posebno mlađih crnaca) u korištenje tehnologije, ali ta upotreba ograničava komunikacijsko iskustvo crnaca na savremenu verziju šopinga. . Kupovina putem interneta je velika pogodnost, ali korištenje interneta samo za to je ogromno društveno ograničenje i šteta za puno učešće stanovnika u političkom, društvenom i kulturnom životu nacije.
Problem je ogroman i utiče na sve u ovom društvu i postoji nekoliko stvari koje možemo učiniti… upravo sada… tokom ove Međunarodne decenije ljudi afričkog porijekla Ujedinjenih naroda. Ovo bi trebali biti zahtjevi naših pokreta i tačke jedinstva među njima:
* Obučite i osnažite crne tehnologe i korisnike tehnologije. Ovo bi predstavljalo programe prave obuke, a ne neki djelimični „program obuke“ osmišljen da usmjeri mlade obojene ljude na zagušljive i društveno negativne korporativne poslove.
* Aktivno obeshrabrujte govor mržnje i njegujte onlajn kulturu tolerancije i međusobnog poštovanja. Sloboda govora je stvarno pravo; rasno zlostavljanje nije i internet to ne mora prihvatiti. Sve što bi provajder ćaskanja morao da uradi jeste da jasno i oštro odgovori na izraze govora mržnje — oni su prilično lako uočljivi — i jasno stavi do znanja da je to u suprotnosti sa politikom provajdera. Oni mogu još mnogo toga da urade, ali samo to bi bilo moćno.
* Organizirajte se za izgradnju više centara za crnačko razmišljanje i jasniju strategiju za objavljivanje i popularizaciju sadržaja koji stvaraju ljudi afričkog porijekla. Ukratko, zaustavite “getoiziranje” crnačkog razmišljanja na Internetu tako što ćete finansirati i podržavati istraživačke i misaone centre koje upravljaju crnim i olakšavajući objavljivanje njihovog rada.
* Oduprite se i poništite privatizaciju i korporativnu koncentraciju interneta tako što ćete braniti neutralnost mreže i razvijati i podržavati besplatni softver otvorenog koda i objavljivanje otvorenog pristupa. Uostalom, to je suština besplatnog interneta.
U digitalnom dobu, demokratija i sloboda zavise od naše sposobnosti da komuniciramo jedni s drugima na pravedan i pošten način. Jasno je da dugoročni uticaji rasizma opstaju i zaista se pojačavaju kroz tehnologiju. Današnja borba za emancipaciju oslanja se na osiguranje prava na slobodnu i pravičnu komunikaciju, što je ključno za ostvarivanje svih drugih ljudskih prava.
Jackie Smith, profesorica na Univerzitetu u Pittsburghu, osnivačica je Međunarodne mreže naučnika/aktivista i vođa First May/People Link. Alfredo Lopez piše o tehnologiji za This Can't Be Happening! kao član kolektiva.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati