Izvor: Scheerpost
U eseju iz 1979. pod nazivom "Moj govor maturantima", Woody Allen je napisao:
Više nego bilo koje drugo vrijeme u historiji, čovječanstvo se suočava sa raskršću. Jedan put vodi do očaja i potpunog beznađa. Drugi, do potpunog izumiranja. Pomolimo se da imamo mudrosti da ispravno izaberemo.
Alen je satirao ideju da u životu uvijek postoje dobri izbori. Često ih nema. Ponekad račvanje na putu ispred vas traži da izaberete između različitih ruta do pakla. Pokojni, veliki Gilbert Gottfried jednom je rekao istu poentu u a standup rutina o nasukanim misionarima samo nešto manje suptilnim od Allenove priče.
Neukrotivi javni intelektualac Noam Chomsky dao je intervju Tekući poslovi prošle sedmice zvao, “Kako spriječiti Treći svjetski rat.” Što se tiče Ukrajine, Čomski se ponovo osvrnuo na „Moj govor maturantima“:
Postoje dvije opcije u pogledu Ukrajine. Kao što znamo, jedna opcija je a dogovoreno poravnanje, koji će Putinu ponuditi bijeg, ružno naselje. Je li na dohvat ruke? Ne znamo; možete saznati samo pokušajem, a mi odbijamo pokušati. Ali to je jedna opcija. Druga opcija je da Putinu i uskom krugu ljudi oko njega eksplicitno i jasno kažete da nemate spasa, ići ćete na suđenje za ratne zločine šta god uradili. Samo Boris Johnson ponovio ovo: sankcije će se nastaviti bez obzira šta uradite. Sta to znaci? To znači samo naprijed i zbrisati Ukrajinu i nastaviti postavljati osnovu za konačni rat.
To su dvije opcije: a mi biramo drugu i hvalimo se za herojstvo i to radimo: borimo se protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca.
Naravno, odmah je uslijedio bijes (zašto Twitter nema poseban emotikon „baklja“ za mafije koje osuđuju?). Čomski je proglašen lažnim kremljskim kremljom koji omogućava genocid. Mali uzorak:
Došao sam do Chomskyja u vezi s tim. Dobar profesor šarmantno nije bio svjestan da je izazvao krah na društvenim mrežama, ali je komentirao na generalni način.
„Normalno je da doktrinarni menadžeri ogorčeno osuđuju ljude koji (1) se ne drže strogo partijske linije, pa ne mogu biti primljeni u svoje krugove i (2) imaju neki kontakt sa ruljom“, rekao je on. „Ima smisla, sasvim normalno. Moram se pobrinuti da 'krdo nezavisnih umova' ne zaluta.”
Čomski je često pomenuto a predloženi uvod u Animal Farm koji je bio neotkriven do 1971. U njemu je Džordž Orvel rekao da slobodna društva potiskuju misao gotovo jednako efikasno kao i totalitarni Sovjeti koje je ismevao u svojoj čuvenoj alegoriji seoske kuće. Napisao je, na primjer, da kritika Staljina jednostavno nije urađena u engleskom liberalnom društvu tog vremena:
Pitanje o kojem se ovdje radi je prilično jednostavno: da li svako mišljenje, koliko god nepopularno – koliko god bilo glupo, čak i – ima pravo na saslušanje? Stavite to u taj oblik i gotovo svaki engleski intelektualac će osjetiti da bi trebao reći „Da“. Ali dajte mu konkretan oblik i pitajte: „Šta kažete na napad na Staljina? Ima li to pravo na saslušanje?” a odgovor će češće biti “Ne”.
Čomski je ponovo naveo ovaj Orvelov odlomak u vezi sa kontroverzom oko Ukrajine, navodeći primer bivšeg američkog diplomate po imenu Chas Freeman.
“Ovo se ponekad proteže i na ličnosti koje su iznutra visoko cijenjene”, rekao je. “Zanimljiv slučaj sada je ambasador Chas Freeman, veoma cijenjen u krugovima establišmenta. Ali on je odstupio od pravoslavlja u Ukrajini.”
Freeman, bivši ambasador u Saudijskoj Arabiji i pomoćnik ministra odbrane za međunarodnu sigurnost, nedavno je dao intervju sa Siva zona u kojoj je govorio da je zapanjen invazijom Ukrajine. On je to nazvao "naglom odlukom" koja je bila "uporediva greška" sa invazijom cara Nikolaja na Japan, sa potencijalom za slične katastrofalne posledice. U isto vrijeme, Freeman je bio kritičan prema odgovoru Zapada, rekavši da je u izvještavanju bilo puno „tendencioznih besmislica“ i dodao: „Rat je magla laži na svim stranama. Praktično je nemoguće reći šta se zapravo dešava jer sve strane postavljaju predstavu.”
Čomski je rekao da su ljudi poput Freemana koji odstupaju od ortodoksije nacionalne bezbednosti često ostavljeni da daju intervjue na manjim nezavisnim sajtovima, a u tom trenutku kritičari establišmenta ih onda progone jer su povezani sa drugim materijalom na tim sajtovima, što je zgodan trik.
„To je veoma efikasan sistem kontrole misli u slobodnim društvima, koji daleko prevazilazi ono što je Orvel zamislio u svojih nekoliko reči o ovoj temi“, rekao je on.
Freeman je bio taj koji je upotrijebio frazu „boriti se do posljednjeg Ukrajinca“ kako bi opisao američku strategiju u Ukrajini. Ova fraza je razbesnela mnoge Čomskijeve kritičare, koji su, čini se, mislili da su to njegove reči. Intervju je neobično pogrešno protumačen na druge načine. Na primjer, Čomski nije rekao da bi se Ukrajina trebala "predati" (u praksi čak i ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom bi bilo teško prodati gotovo bilo kakvo primirje Ukrajincima, ali to je drugo pitanje). Spekulirao je o tome kakva bi politika Sjedinjenih Država prema Ukrajini trebala biti i iznio je ono što je vidio kao dva loša izbora.
Jedan je kontinuirani rat naoružavanjem i proxy rat protiv ratobornog i nepredvidivog neprijatelja koji se oslanja na zastarjeli sistem nuklearnog upozorenja. Ovaj put bi mogao dovesti do Armagedona ili potpunog uništenja Ukrajine. Drugi izbor je nastojanje da se postigne dogovoreno rešenje, čiji su opšti parametri već poznati svim stranama. To bi uključivalo činjenje vrlo neukusnih ustupaka vladi koja je već osuđena širom Zapada da je počinila ratne zločine, a isto tako možda neće zadugo prekinuti neprijateljstva.
Potpuno izumiranje ili potpuno beznađe. Smrt ili Ugu. Depresivno, ali izdajničko?
Zanimljiva stvar u vezi Chomskyjevih komentara o Ukrajini nije čak ni to što su bili toliko zapaljivi, već što ih je on davao Tekući poslovi. Hitovi i promet za Chomskyjev intervju koji izaziva kontroverze mogli su pripadati New York Times, Washington post, ili čak MSNBC, koji je prošle godine prekinuo dugogodišnju tradiciju emitovanje intervjua sa Saglasnost za proizvodnju autor. Međutim, u ovoj zemlji, kada je u pitanju rat, velike medijske kuće jednostavno ne iznose suprotstavljene stavove, čak ni iz ekonomskog interesa.
Prije nego što je “deplatformiranje” uopće bio termin u američkoj svijesti, naša korporativna štampa ga je usavršila u pogledu ratnih kritičara. Još u maju 2003., mjesecima nakon invazije rata u Iraku, medijski nadzornik FAIR je napravio studija od 1,617 izvora pred kamerama citiranih na šest televizijskih mreža i došli do izvanrednih zaključaka. "Antiratni glasovi bili su 10 posto svih izvora, ali samo 6 posto neiračkih izvora i 3 posto američkih izvora", napomenula je grupa, ali to je bilo samo predjelo:
Od ukupno 840 američkih izvora koji su sadašnji ili bivši vladini ili vojni zvaničnici, samo četiri su identifikovana kao antiratna mišljenja – Sen. Robert Byrd (D.-WV), Rep. Pete Stark (D.-Calif.) i dva nastupa rep. Dennis Kucinich (D.-Ohio). Byrd je predstavljen na PBS-u, a Stark i Kucinich su se pojavljivali na Fox News-u.
Ovaj pregled Amerike decenijama kasnije dogodio se 2003. Dennis Kucinich se u to vreme smatrao previše levim čak i za Dnevna emisija — ko može zaboraviti Jona Stewarta “Svi ustanite za časnu Justice curu sa kitom!” šalio se te godine o Kuciničevoj spremnosti da nominuje transrodnu osobu u klupu - i morao je da ide na konzervativnog Foksa da govori protiv invazije na Irak. FAIR je otkrio da postoji bukvalni apsolutni konsenzus o ratu među glavnim stanicama lijevog centra ABC, CBS, NBC i CNN prije skoro dvadeset godina.
Od tada smo samo proširili retoričku zonu zabranjenog leta. U razvoju za koji bih se tada kladio u svoj život da se nikada neće dogoditi, glasovi protiv intervencionizma ili zagovornici takvih ljudi sve su više ograničeni na Fox ako se uopće pojavljuju u velikim korporativnim medijima.
Ovo počinje sa onima koji su bukvalno prognanici ili zapravo politički zatvorenici, poput Edwarda Snowdena ili Juliana Assangea, i nastavlja se kroz rastuću listu ljudi poput gorepomenutog Hersha ili australskog filmaša Johna Pilgera ili Kucinich ili Tulsi Gabbard ili čak nedavne fiksacije nosioca baklje Johna Mearsheimera, od kojih su svi stavljeni na plaću - liste mišljenja za stavove o Iraku, Libiji, Afganistanu, Siriji, Ukrajini i drugim stvarnim ili potencijalnim vojnim intervencijama. Kada je demokratski senator (D-DE) Chris Coons objavio jedan od prvih na, zasigurno, dugačkoj listi zvaničnih poziva na direktnije učešće SAD-a u ukrajinskom sukobu, rekavši Vladimir Putin “prestat će tek kada ga zaustavimo“, došlo je do jedinog ozbiljnog odbijanja velikih medija od Tucker Carlson na Foxu. Ne radi se o tome da je Fox raj prosvijećenog pacifizma, već da je medijski pejzaž lijevog centra potpuna pustinja kada je riječ o neslaganju s konvencionalnom mudrošću Natseka. Lisica u poređenju ima možda nekoliko smežuranih palmi na horizontu. U međuvremenu, ratno skeptični glasovi na lijevoj strani guraju se u sve manje mreže.
Potrošač koji čita samo tradicionalnu štampu vidjet će izvještavanje o Ukrajini ograničeno na sljedeće parametre: da li da se držimo samo sankcija i slanja oružja, ili da povećamo klauzulu? Pogledajte kako su formulisane priče o anketama na ovu temu. Svi su napisani na istom jeziku: treba li se više uključiti? Evo otvaranja za AP priča, sa naslovom, „Anketa AP-NORC-a: Više podrške Ukrajini, zabrinutost za Rusiju":
VAŠINGTON (AP) - As Rusija eskalira svoj rat u Ukrajini a priče o civilnim žrtvama i razaranjima u gradovima dopiru do Sjedinjenih Država, porasla je podrška za glavnu američkoj ulozi - a tako i strah od prijetnje koju Rusija predstavlja za SAD
Ovo je iz NPR-a “Većini Amerikanaca se ne sviđa Bajdenov odgovor u Ukrajini":
novi NPR/Ipsos anketa smatra da većina Amerikanaca misli da predsjednik Biden nije dobro obavio posao u svom vođenju rata. Mnogi kažu da je predsjednik bio previše oprezan, iako većina kaže da su oprezni da bi izazvali širi sukob.
Ovo je bila prva grafika u "CBS News anketi — Rat u Ukrajini: Šta bi SAD sada trebalo da rade?":
Gledaoci vide kako novinari sto puta dnevno pitaju da li smo dovoljno uključeni ili šaljemo dovoljno oružja. U međuvremenu jedan novinar, Ryan Grim iz presretanje, uspio dobiti pitanje pred Jen Psaki o tome da li Sjedinjene Države planiraju odgovoriti na ukrajinske zahtjeve za diplomatsku pomoć. Pogledajte ovaj uznemirujući video za poređenje:
Većina pratilaca američkih vijesti vjerovatno nije ni svjesna toga Zelenskog pitao je SAD za diplomatsku pomoć. Svi naslovi govore o tome da Zelenski traži oružje ili sankcije, čak i ako je u nekim tekstovima zakopana rečenica o diplomatskoj pomoći. Uzmi za primjer “Zelenski pojačava kritike Zapada, zahtijevajući oružje i sankcije"(Washington post), ili “Ukrajinski Zelenski poziva na dodatnu vojnu pomoć"(Wall Street Journal), ili “Ukrajina je zatražila vojnu pomoć. Evo kako saveznici pružaju pomoć” (CNN).
Još manje priča objašnjava da su Sjedinjene Države izgleda odbile sudjelovati u mirovnim pregovorima ili ovlastiti Zelenskog da pregovara o prekidu sankcija. Još manje njih je ukazalo na sve veći broj komentara sadašnjih i bivših američkih zvaničnika koji sugerišu da bi SAD trebalo da "izvuče trik Bžežinskog", kako je rekao Čomski. Ovo je ideja da bi uvlačenje Rusije u dugu vojnu močvaru moglo oslabiti neprijatelja na duge staze, kao što je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jimmyja Cartera (i otac MSNBC-jevog blebetanja Mike) Zbignjev Bžežinski vjerovao da je to bio slučaj nakon sovjetske invazije na Afganistan . "Ovo je model prema kojem ljudi sada, uh, gledaju", neugodno nasmijana Hillary Clinton rekao je na CNN-u ne tako davno.
Ako ste na pogrešnoj strani nacionalnog sigurnosnog konsenzusa, ili čak samo želite da sugerišete da postoje alternativne političke ideje, sada to nećete biti blizu mejnstrima štampe. Policijski rad po ovom pitanju je znatno intenzivniji nego što je bio čak i u praktičnom jednoglasju u periodu prije Iraka. Štaviše, samo kao Freddie deBoer zabeleženo na Substack-u, čak i ljudi koji se “definišu tako što se zalažu za neslaganje i slobodu govora” nemaju manje šanse da zahtijevaju da se svi prihvate dominantnog narativa, " dodajući, "mnogo ljudi koji se redovno rugaju Instagram-bio politici postavili su ukrajinske zastave u svoje." Čini se da je Amerika umorna od razmišljanja i želi da se vrati navijanju, ali ponekad zapravo nema za šta da se navija. Ponekad, osim ako niste direktor Raytheona, sve su opcije užasne.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
2 Komentari
Kao Evropljanin, uvijek mi je zapanjujuće kada se (samo u ovom primjeru) ABC, CBS, NBC i CNN opisuju kao „lijevi centar” (vidio sam da su medijske web stranice čak i CNN stavile kao „krajnje lijevo”). Šta to znači? Pretpostavljam da je to mjesto gdje postavljate parametre. Prema ovim standardima, Joe Biden je "lijevo", a Mitch McConnell je "centar". Hitler bi, pretpostavljam, bio “desno od centra”. Za mene, izraz “ljevica” znači “socijalista” i ne vidim ništa socijalističko u Bajdenu ili bilo kojem mejnstrim medijskom izdanju u SAD. Čini mi se da kako se krajnja desnica u SAD-u sve više uznemiruje mejnstrim medijima, iz bilo kog razloga, opisuju ih više „lijevih“, bez ikakvih levičarskih akreditiva.
Ovaj članak ne spominje ključnu tačku. Čomskijev stav o Krimu, odnosno da se on drži van stola, stav je ukrajinskih pregovarača i samog Zelenskog. Čomski ne zagovara ništa o čemu sami Ukrajinci nisu voljni da pregovaraju.