Oni u SAD-u koji sadašnjeg predsjednika smatraju diktatorom možda bi htjeli da razmotre kako djeluje pravi “snažni čovjek”. Da bi to učinili, ne moraju ići dalje od “krhke” demokratije koja je uspostavljena u Iraku od američke invazije i dobro pogledati Ayada Allawija, koji bi trebao postati sljedeći premijer zemlje. Sa predizbornim životopisom koji uključuje koordinaciju "udarnih odreda" i navodno pucanje na zatvorenike s lisicama na rukama, čini da Dick Cheney izgleda kao Gandhi.
Kada je Allawi, čelnik iračke stranke, proglašen “pobjednikom” nedavnih izbora u Iraku, tesno pobijedivši sadašnjeg premijera Nurija al-Malikija, većina velikih publikacija, posebno u SAD-u, naglašavala je njegovu “sekularnu” političku orijentaciju. Iako je Allawi šiit, mnogi suniti su očito glasali za njega jer su se bojali da će al-Maliki favorizirati šiite i biti neprijateljski raspoložen prema batistima.
Od tada su se postavljala pitanja o njegovoj podobnosti. U pitanju je odredba sadašnjeg ustava zemlje, usvojenog 2004. Prema članu 77, premijer mora imati roditelje Iračane. Allawijeva majka je očigledno državljanka Libana. Neki su čak sugerirali da je Sirijka. Do sada nijedna veća američka publikacija nije primijetila ove optužbe.
Ali još šokantniji propust je Allawijeva dugogodišnja reputacija za brutalnost i ubistva u Iraku, gdje je poznat kao „Sadam bez brkova“. Nakon što je prvi put postao premijer 2004., The New York Times i Washington Post su ga označili kao nemilosrdnog moćnika, a Newsweek ga je nazvao "novim iračkim SOB".
Samo nedelju dana pre nego što je preuzeo vlast od šefa Privremene koalicije Pola Bremera, Allawi je navodno pogubio šest zatvorenika – lično. Priča, koju je prvi put objavio Sydney Morning Herald 17. jula 2004., uključivala je detalje dva odvojeno intervjuisana iračka svjedoka. Obojica su insistirali da je Allawi hladnokrvno pucao na muškarce sa lisicama i povezima na očima, pred svjedocima američke vojske i iračke policije, dok je bio u posjetu sigurnosnom centru Al-Amariah u Bagdadu. Majka Džons je oživela priču ovog marta.
Allawi je slao poruku, navodno je objasnio, i pokazivao iračkoj policiji kako da se "pozabavi" opozicijom. Kada je britanski premijer Tony Blair upitan o tome, on je te optužbe odbacio kao "čudne" i nazvao novog premijera Iraka "duboko humanom osobom".
Uprkos ozbiljnosti optužbe, američke novine i mreže izbjegavale su izvještavanje o ovoj priči. Na kraju je reporterka Los Angeles Timesa Alissa Rubin razvila nastavak. Ali njen izvještaj, "Glasine o Iraku odražavaju debatu o potrebi za jakim čovjekom", klasificirao je optužbu kao jedan od nekoliko "urbanih mitova" koji kruže o novom iračkom lideru.
Heraldova priča je, međutim, bila solidna. Trideset ljudi je očigledno svjedočilo događaju, uključujući tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Falaha al-Naqiba. "Zatvorenici su bili uza zid, rekao je jedan od svjedoka novinaru Heralda Paulu McGeoughu, "a mi smo stajali u dvorištu kada je ministar unutrašnjih poslova rekao da bi želio da ih sve pobije na licu mjesta. Allawi je rekao da su zaslužili gore od smrt — ali onda je izvukao pištolj iz pojasa i počeo da puca u njih."
Prije izbora 2004., dok je predsjedavao sigurnosnim odborom Privremenog upravnog vijeća, Allawi je navodno regrutovao bivše mučitelje da služe u novom aparatu tajne policije. On je također zaprijetio vanrednim stanjem, razgovarao o gašenju dijelova medija, sugerirao da bi vlada mogla odgoditi buduće izbore i pokrenuo ponovno uvođenje smrtne kazne.
Prema članku New York Timesa od 11. jula 2004. Dextera Filkinsa, Allawi je jednom zatvoreniku odsjekao ruku kako bi ga natjerao da prizna "terorističke" aktivnosti. "Donesite mi sjekiru", citirao ga je Filkins. Iako je priznao Allawijev brutalan niz, novinar je smatrao da takve emisije za silu pokazuju zašto je on "savršen čovjek" da spoji ovu "razdvojenu zemlju".
Prema izvještaju Douglasa Valentinea u Counterpunch-u, Allawi je prvo ubio Sadama Huseina 1960-ih, ali je prešao u CIA-u nakon što ga je Hussein pokušao ubiti. Suosnivač je Iračkog nacionalnog sporazuma, grupe protiv Sadama, 1991. godine. The Times ju je nazvao "terorističkom organizacijom". Sastavljena uglavnom od prebjega iz vojske i obavještajnih službi, grupa je dobila finansijsku podršku od Britanije, Jordana, Saudijske Arabije i, na kraju, CIA-e.
Seymour Hersh je dao više detalja u New Yorker profilu iz 2004. godine. Bivši službenik CIA-e Vincent Cannistraro rekao je Heršu da je Allawi bio "plaćeni agent Mukhabarata za Iračane i da je bio umiješan u prljave stvari." Te stvari su očigledno uključivale "hit tim" koji je tražio i ubijao disidente Baath Partije širom Evrope, navodi se. bliskoistočni diplomata koji je razgovarao sa veteranom novinarom.
Možda je čak učestvovao i u bombardovanju školaraca. Prema izvještaju Counterpunch, Allawijeva grupa je “koristila automobilske bombe i druge eksplozivne naprave prokrijumčarene u Bagdad iz sjevernog Iraka”. Robert Baer, bivši oficir CIA-e koji je nekada bio stacioniran u regionu, rekao je da je jedan bombaški napad u tom periodu „raznio školski autobus; školska djeca su ubijena.”
U Sjedinjenim Državama, ništa od ovoga – veze sa CIA-om, hitni tim i moguća hladnokrvna pogubljenja zatvorenika – se ne smatra dovoljno značajnim da zaslužuje novo izvještavanje ili istragu. Ali ako Allawi preživi trenutni izazov u pogledu svoje podobnosti, to bi moglo označiti povratak vlade u stilu Sadama. Zadatak izvršen.
Greg Guma je autor, urednik i bivši izvršni direktor Pacifica Radio Networka. Njegove knjige uključuju Narodna Republika: Vermont i Sandersova revolucija, Nelako carstvo: Represija, globalizacija i šta možemo učiniti i Pasoš do slobode: Vodič za građane svijeta. O medijima i politici piše na svom blogu Maverick Media (http://muckraker-gg.blogspot.com).
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati