Poruka avio-kompanijama: ne možete imati sve. Kontrola neba i bezbednost vazduhoplovstva je javna služba.
Privatizacija američkog sistema kontrole letenja, njegove opreme i radnih mjesta za više od 30,000 radnika u Federalnoj upravi za avijaciju (FAA) trenutno se raspravlja u Kongresu. Zakonodavstvo koje je ovog ljeta u Domu predložio republikanski poslanik Bill Shuster iz Pensilvanije stavio bi kontrolu zračnog saobraćaja u ruke korporativnog odbora direktora. Šuster je predsjednik Komiteta za transport, koji ima jurisdikciju nad našim vazduhoplovnim sistemom.
SAD trenutno imaju najveći, najsigurniji i najsloženiji avio sistem na svijetu. Taj sistem treba da nastavi da funkcioniše isključivo za dobrobit i bezbednost javnosti, a ne u korist odbora direktora kojim dominiraju posebne interesne grupe.
Moje kolege i ja u FAA-ovoj organizaciji zračnog saobraćaja, koju predstavlja Sindikat profesionalnih stručnjaka za sigurnost u avijaciji (PASS), instaliramo, održavamo i osiguravamo sigurnost cjelokupnog sistema kontrole letenja. Podržavamo osoblje koje štiti putnike održavanjem i certifikacijom opreme koja se koristi u elektronskim sistemima za praćenje, navigaciju i glasovnu komunikaciju. Mi smo na prvoj liniji fronta, kiša ili sunce, 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Publika koja leti bezbrižno se diže u nebo zahvaljujući delikatnom balansiranju koje izvodimo svaki dan.
Privatizacija bi povrijedila desetine hiljada članova sindikata u FAA. Više od 20 sindikata javnog i privatnog sektora izrazilo je protivljenje ovoj rizičnoj šemi. PASS je vodio sindikalnu borbu. Ovo su naši razlozi:
LOŠA DOBA ZA SVE
Privatizacija je loša za radnike. Zakon bi učinio gotovo nemogućim radnicima da uđu u sindikat i povećao sposobnost menadžmenta da isključi postojeći sindikat sa imovine. Na izborima za sindikalno predstavništvo, zakon mijenja definiciju “većine”. Umjesto brojanja proste većine vraćenih glasačkih listića, novi sistem bi računao neglasače kao protivnike sindikata.
Dok se u prijedlogu Predstavničkog doma tvrdi da će nova korporacija poštovati postojeće ugovore o radu, također se kaže da korporacija može "ukinuti, izmijeniti ili promijeniti" status pregovaračkih jedinica. To znači da bi menadžeri mogli kombinirati ili podijeliti lokalne sindikalne stanovnike kako bi potkopali njihovu sposobnost predstavljanja zaposlenih. Zakonodavstvo takođe ne garantuje da će svaki kolektivni ugovor imati proces žalbe kao što je trenutno propisano saveznim zakonom.
Prijedlog zakona ne govori o ključnim zakonima o zapošljavanju za koje su se radnici godinama borili. To bi moglo značiti da se naslov VII Zakona o građanskim pravima iz 1964. (koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu rase, spola, itd.), Zakon o Amerikancima s invaliditetom i Zakon o porodičnom i medicinskom odsustvu ne primjenjuju na novi entitet.
Zakon bi naštetio veteranima, koji ne bi imali prednost pri zapošljavanju, što trenutno imaju kao federalni zaposlenici. Zbog ovog programa, više od 60 posto trenutno zaposlenih u jedinici za pregovaranje PASS-a su veterani.
Privatizacija je loša za poreske obveznike. Kroz FAA programe modernizacije u posljednjih 20 godina, porezni obveznici su uložili preko 50 milijardi dolara u više od 500 kontrolnih tornjeva, stotine radarskih i komunikacijskih objekata i više od 70,000 komada opreme za kontrolu letenja. Prijedlogom Doma sve bi se besplatno predalo privatnom monopolu.
Nestranački Ured za budžet Kongresa izvijestio je da bi privatizacija povećala federalni deficit za 100 milijardi dolara u narednih 10 godina.
Nova korporacija bi se finansirala iz još nepoznate šeme korisničkih naknada, što znači da će komercijalni putnici i korisnici privatnih aviona vjerovatno vidjeti povećanje cijena karata ili naknada. Monopolska korporacija bi takođe mogla da ugasi svoje službe kontrole letenja na aerodromima ako ne zarade dovoljno novca, što bi potencijalno smanjilo uslugu milionima Amerikanaca.
Privatizacija je loša za bezbednost vazduhoplovstva. Pod federalnom kontrolom, SAD kontinuirano postavljaju letvice za standarde sigurnosti u avijaciji u svijetu, bez zabilježenih smrtnih slučajeva u komercijalnim avio kompanijama godinama. Privatizacija sistema bi prekinula saradnju između operacija kontrole vazdušnog saobraćaja i stručnjaka za bezbednost u vazduhoplovstvu u FAA, čime bi se uništila sama kultura bezbednosti u vazduhoplovstvu na kojoj danas svet zavidi.
Osim toga, neizvjesnost oko beneficija i prava na radnom mjestu zaposlenih koji pređu u novu kompaniju mogla bi dovesti do prijevremenog penzionisanja što bi desetkovalo stručnost i institucionalno znanje agencije.
PRIVATIZACIJA NIJE JEDNAKA MODERNIZACIJI
Poslanik Šuster i njegove pristalice u menadžmentu avioprevoznika tvrde da je za modernizaciju neophodna privatizacija. Ali NextGen, FAA-ov plan modernizacije, odvija se prema planu. Na primjer, u PASS-ovoj regiji III, koja predstavlja operacije kontrole letenja na zapadu SAD-a, FAA je 60. godine pustila u rad tri nova tornja za kontrolu letenja u periodu od 2016 dana.
FAA-in Data Comm je se širi širom zemlje, omogućavajući kontrolorima letenja da pošalju tekstualne upute za odobrenje polaska letačkim posadama umjesto da govore preko radija. Priče koje čujete o kontrolorima koji koriste opremu iz Drugog svjetskog rata jednostavno su lažne.
OTPOR
Mnoge grupe dijele zabrinutost PASS-a oko privatizacije, uključujući sindikate unutar i izvan FAA, Nacionalnu asocijaciju poslovne avijacije, Udruženje proizvođača općeg zrakoplovstva i Udruženje vlasnika i pilota zrakoplova. Kako bi se odbranili od ovog napada na sigurnost u zrakoplovstvu i naše poslove, članovi PASS-a su obilazili kongrese i kancelarijske posjete, pozivali naše izabrane zvaničnike i učestvovali u kampanjama na društvenim mrežama. Čak je i NASCAR bio protiv privatizacije, kao i kapetan Chester “Sully” Sullenberger.
Radničke i vazduhoplovne grupe pozivaju na racionalizaciju procesa finansiranja FAA, a ne na privatizaciju. Dvostranački prijedlog zakona o Senatu (S.1405) je snažan korak ka kontinuiranoj vladinoj podršci FAA, uz poboljšanja u operacijama i finansiranju i bez jezika za privatizaciju. Postoje načini za stabilizaciju finansiranja FAA koji će podržati zvjezdani sigurnosni rekord sistema i koji ne uključuju kockanje sa sigurnošću.
Ovdje smo da kažemo aviokompanijama, ne možete imati sve. Sistem kontrole letenja i bezbednosne funkcije FAA moraju biti zaštićene kao vitalna javna služba i ostati u javnom poverenju.
Monika Warner je zaposlenica FAA i regionalna asistentica u profesionalnim stručnjacima za sigurnost u avijaciji, AFL-CIO, koja predstavlja preko 11,000 zaposlenih u FAA i Ministarstvu odbrane. Njene dužnosti joj omogućavaju da identifikuje i rješava probleme na radnom mjestu, pregovara o promjenama i mentorira predstavnike sindikata.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati