Izvor: Nezavisni medijski institut
Bolivijski predsjednik Evo Morales svrgnut je vojnim udarom 10. novembra. On se sada nalazi u Meksiku. Prije nego što je napustio funkciju, Morales je bio uključen u dugi projekat uvođenja ekonomske i socijaldemokratije u svoju dugo eksploatisanu zemlju. Važno je podsjetiti da je Bolivija pretrpjela niz državnih udara, koje su često provodile vojska i oligarhija u ime transnacionalnih rudarskih kompanija. U početku su to bile limarske firme, ali lim više nije glavna meta u Boliviji. Glavni cilj su njegove ogromne naslage litijuma, ključnog za električni automobil.
Tokom proteklih 13 godina, Morales je pokušao da izgradi drugačiji odnos između svoje zemlje i njenih resursa. On nije želio da resursi koriste transnacionalne rudarske kompanije, već da koriste svom stanovništvu. Dio tog obećanja je ispunjen jer je stopa siromaštva u Boliviji opala i kako je stanovništvo Bolivije moglo poboljšati svoje socijalne pokazatelje. Nacionalizacija resursa u kombinaciji s korištenjem njihovih prihoda za finansiranje društvenog razvoja odigrala je svoju ulogu. Stav Moralesove vlade prema transnacionalnim firmama izazvao je oštar odgovor od njih, mnoge od njih su iznijele Boliviju na sud.
Tokom proteklih nekoliko godina, Bolivija se borila da prikupi ulaganja za razvoj rezervi litijuma na način koji vraća bogatstvo u zemlju za njene ljude. Moralesov potpredsjednik Álvaro García Linera rekao je da je litijum “gorivo koje će nahraniti svijet”. Bolivija nije mogla sklopiti poslove sa zapadnim transnacionalnim firmama; odlučilo se za partnerstvo sa kineskim firmama. To je Moralesovu vladu učinilo ranjivom. Ušao je u novi hladni rat između Zapada i Kine. Puč protiv Moralesa ne može se razumjeti bez pogleda na ovaj sukob.
Bolivija nije mogla sklopiti poslove sa zapadnim transnacionalnim firmama; odlučilo se za partnerstvo sa kineskim firmama. To je Moralesovu vladu učinilo ranjivom. Ušao je u novi hladni rat između Zapada i Kine. Puč protiv Moralesa ne može se razumjeti bez pogleda na ovaj sukob
Sukob sa transnacionalnim firmama
Kada su Evo Morales i Pokret za socijalizam preuzeli vlast 2006. godine, vlada je odmah pokušala da poništi decenije krađe od strane transnacionalnih rudarskih kompanija. Moralesova vlada zauzela je nekoliko rudarskih operacija najmoćnijih kompanija, kao što su Glencore, Jindal Steel & Power, Anglo-argentinski Pan American Energy i South American Silver (sada TriMetals Mining). Poslala je poruku da se posao kao i obično neće nastaviti.
Bez obzira na to, ove velike firme nastavile su sa radom – na osnovu starijih ugovora – u nekim delovima zemlje. Na primjer, kanadska transnacionalna firma South American Silver je 2003. godine – prije nego što je Morales došao na vlast – stvorila kompaniju za iskopavanje Malku Khota za srebro i indijum (rijetki zemni metal koji se koristi u televizorima s ravnim ekranom). South American Silver je tada počeo širiti svoj domet u svoje koncesije. Zemlja za koju je tvrdio da je bila naseljena domorodačkim Bolivijcima, koji su tvrdili da kompanija uništava svoje svete prostore, kao i da promoviše atmosferu nasilja.
Dana 1. avgusta 2012, Moralesova vlada — Vrhovnim dekretom br. 1308—poništio ugovor sa South American Silver (TriMetals Mining), koji je tada tražio međunarodnu arbitražu i kompenzaciju. Kanadska vlada Justina Trudeaua—kao dio a širi pritisaku ime kanadskih rudarskih kompanija u Južnoj Americi – izvršio ogroman pritisak na Boliviju. U avgustu 2019., TriMetals je sklopio dogovor s bolivijskom vladom za 25.8 miliona dolara, otprilike desetinu onoga što je ranije tražio kao kompenzaciju.
Jindal Steel, indijska transnacionalna korporacija, imala je stari ugovor o iskopavanju željezne rude iz bolivijskog El Mutúna, ugovor koji je Vlada Moralesa stavila na čekanje 2007. U julu 2012, Jindal Steel je raskinuo ugovor i zatražio međunarodnu arbitražu i kompenzaciju za svoje ulaganje. Godine 2014. osvojila je 22.5 miliona dolara od Bolivije u presudi Međunarodne privredne komore sa sjedištem u Parizu. Za još jedan slučaj protiv Bolivije, Jindal Steel je tražio 100 miliona dolara odštete.
Moralesova vlada zaplijenila je tri objekta od švicarske transnacionalne rudarske firme Glencore; to je uključivalo rudnik kalaja i cinka, kao i dvije topionice. Eksproprijacija rudnika dogodila se nakon što se Glencore-ova podružnica nasilno sukobila sa rudarima.
Najagresivnije, Pan American je tužio bolivijsku vladu za 1.5 milijardi dolara za eksproprijaciju udjela anglo-argentinske kompanije u proizvođaču prirodnog plina Chaco od strane države. Bolivija se namirila za 357 miliona dolara 2014.
Obim ovih isplata je ogroman. Bilo je Procijenjeno 2014. godine da su javna i privatna plaćanja izvršena za nacionalizaciju ovih ključnih sektora iznosila najmanje 1.9 milijardi dolara (BDP Bolivije je u to vrijeme iznosio 28 milijardi dolara).
U 2014. čak i Financial Times složio se da Moralesova strategija nije bila sasvim neprikladna. “Dokaz uspješnosti Moralesovog ekonomskog modela je to što je od dolaska na vlast on utrostručio veličinu ekonomije uz povećanje rekordnih deviznih rezervi.”
litijum
Ključne rezerve Bolivije su u litijumu, koji je neophodan za električni automobil. Bolivija tvrdi da ima 70 posto svjetskih rezervi litijuma, uglavnom u slanim stanovima Salar de Uyuni. Složenost rudarstva i prerade značila je da Bolivija nije bila u stanju da sama razvije industriju litijuma. Za to je potreban kapital i potrebna je stručnost.
Ključne rezerve Bolivije su u litijumu, koji je neophodan za električni automobil. Bolivija tvrdi da ima 70 posto svjetskih rezervi litijuma
Slanica se nalazi na oko 12,000 stopa (3,600 metara) iznad nivoa mora i prima velike padavine. To otežava korištenje isparavanja na suncu. Takva jednostavnija rješenja dostupna su čileanskoj pustinji Atacama i argentinskom Hombre Muertu. Za Boliviju je potrebno više tehničkih rješenja, što znači da je potrebno više ulaganja.
Politika nacionalizacije Moralesove vlade i geografska složenost Salara de Ujunija otjerali su nekoliko transnacionalnih rudarskih kompanija. Eramet (Francuska), FMC (Sjedinjene Američke Države) i Posco (Južna Koreja) nisu mogli sklopiti poslove sa Bolivijom, pa sada posluju u Argentini.
Morales je jasno stavio do znanja da se svaki razvoj litijuma mora obaviti s bolivijskim Comibolom – njegovom nacionalnom rudarskom kompanijom – i Yacimientos de Litio Bolivianos (YLB) – svojom nacionalnom litijumskom kompanijom – kao ravnopravnim partnerima.
Prošle godine, njemački ACI Systems pristao je na dogovor s Bolivijom. Nakon protesta stanovnika regije Salar de Uyuni, Morales je otkazao taj dogovor 4. novembra 2019. godine.
Kineske firme — kao što su TBEA Group i China Machinery Engineering — sklopile su ugovor sa YLB. Govorilo se da će kineska Tianqi Lithium Group, koja posluje u Argentini, sklopiti dogovor sa YLB. I kineske investicije i bolivijska litijumska kompanija eksperimentisale su sa novim načinima i za iskopavanje litijuma i za podjelu dobiti od litijuma. Ideja da bi mogao postojati novi društveni sporazum za litijum bila je neprihvatljiva za glavne transnacionalne rudarske kompanije.
Tesla (Sjedinjene Američke Države) i Pure Energy Minerals (Kanada) pokazali su veliko interesovanje za direktan udio u bolivijskom litijumu. Ali nisu mogli sklopiti dogovor koji bi uzeo u obzir parametre koje je postavila Moralesova vlada. Sam Morales je bio direktna prepreka preuzimanju polja litijuma od strane ne-kineskih transnacionalnih firmi. Morao je da ide.
Nakon državnog udara, Tesline akcije su astronomski porasle.
Ovaj članak je proizveo globetrotter, projekat Nezavisnog instituta za medije.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati