Glavni ekonomski faktor koji stoji iza relativnog opadanja SAD-a je onaj koji se gotovo nikada ne spominje, barem ne u zapadnim mejnstrim krugovima: militarizam. SAD se militarizuju do smrti. (1)
Umjesto toga, dobijamo stalan tok vijesti o svim neprijateljima za koje SAD vjeruje da ih ima širom svijeta – služeći svojoj ovisnosti više nego istini.
Troškovi njenih oružanih snaga, njenog globalnog rata protiv terorizma, domovinske sigurnosti, penzija i medicinske pomoći veteranima, njenih baza u inostranstvu i svih ratova – plus, ne i najmanje plaćanje kamata na kredite kojima se sve to finansira – zbrajaju se u sume koje niko ne može zamisliti.
Ovo su činjenice: Svaki sat od 2001. godine, američki poreski obveznici plaćaju 32 miliona američkih dolara. To je sada blizu 5000 milijardi dolara ukupno!
Dodajte tome tragedija apsurda: od Vijetnama do Sirije, 1955. do danas ili 64 godine, ne postoje dokumentirani dokazi da su svi njegovi ratovi, intervencije, okupacije, miješanja, promjene režima bili sve samo ne neuspjesi.
Nema ni dokaza da je današnji svijet bolje mjesto nego što bi bio bez ovih ratova, saveza, politike odvraćanja i konfrontacije.
Ali postoji mnogo čvrstih dokaza da su Sjedinjene Američke Države u relativnom padu kao svjetska sila. Puno činjenica koje pokazuju da drugi – koji troše mnogo manje na svoju vojsku i nemaju Carstvo – rastu i predodređeni su da nadmaše SAD po osnovnim pokazateljima za samo nekoliko godina.
Kao najveća vojna mašina u ljudskoj istoriji, izgubila je ratove u malim zemljama, izgubila je bitke za srca lokalnih ljudi i takođe izgubila medijske ratove. Na svom putu do ovih – predvidljivih – fijaska, sistematski je kršila međunarodno pravo, uključujući norme Povelje UN, i izbacila svaki moralni kriterijum.
Nedostajale su joj izlazne strategije, ostavio je zemlje i kulture gore nego kada je ušao. Time je izazvao većinu problema s terorizmom za koji tvrdi da se mora boriti širom svijeta od 9. septembra: Sada je savršen perpetuum mobile do pakla.
Militarizam je okončao SAD tamo gde je danas: jedan od najomraženijih i glavni glumci kojima se najmanje vjeruje.
Mir koji je obećan američkom narodu i čovječanstvu pri svakom povećanju cijene pokazao se – svaki put – lažnim. Uvijek je postojala potreba za još, još i više, uvijek novi neprijatelj ili stari neprijatelj koji je činio nove loše stvari.
ljudi su u to vjerovali jer su bili tstar za strah, rekli da će njihov strah nestati samo ako vojska dobije više.
Ukratko, dijagnoza trebalo bi biti prilično očigledno: nekontrolirana ovisnost. Poricanje. Delusion. Nije zdravo. To je po život opasna bolest zbog koje pacijent treba potražiti pomoć.
Različiti aspekti ovih troškova izračunavaju se na bazi još uvijek računanja od strane Massachusettsa Projekat nacionalnih prioriteta Instituta za političke studije i Projekat troškova rata na Univerzitetu Brown. (Ne, ovo nije rusko-putinova propagandna operacija).
Trebali biste pregledati ove dvije stranice ako vas zanimaju problemi kao takvi i ako ste umorni od toga da vam se govori da su sav ostatak svijeta loši momci dok SAD traže samo mir.
Vi jednostavno radite ne tražiti mir sa ove prioritete:
I, kao The Guardian tačno ističe, “Budžet pokazuje naše vrijednosti jasnije od bilo kojeg tvita, govora u kampanji ili političkog slogana”.
Kao što vidite, čista odbrana (budžet Pentagona) uzima 57% diskrecionog Trumpovog budžeta za fiskalnu 2020. godinu. Dodajte tome domovinsku sigurnost 4% i boračka pitanja 7%.
Dodajte na to ono čega ovdje nema, a to su kamate na ratni dug. Svaki sat, poreski obveznici u SAD-u plaćaju 10.05 miliona dolara na to od 2001. I dodajte neke od poslova Energyja koji se odnose na nuklearno oružje itd. – i govorimo o zemlji koja troši najmanje 70% svog nacionalnog budžeta na militarizam... 34 miliona dolara po satu…
Ovisno o tome na koji istraživački institut se oslanjate i koje budžetske stavke uključujete u koncept „vojnih rashoda“, samo SAD predstavlja 45 do 55% ukupnih svjetskih vojnih („odbrambenih“) rashoda.
I, ipak, stalno se osjeća ugroženo, neprestano upućujući na ovog ili onog neprijatelja – bilo da je to Iran, Sjeverna Koreja, Rusija, Kina – sve su to de facto patuljci u poređenju sa SAD-om.
Novac, naravno, nije jedina, a možda ni najvažnija mjera troškova militarizma. Evo ljudski danak:
Nije li srceparajuće? Činjenice su dostupne. Zašto ne čuješ za njih? Zašto nigdje ne prave vrhunske priče?
Militarizam je veliki, nikad spomenuti – razarač životne sredine i zloupotreba prirodnih resursa. Koliko često se to spominje u izvještajima o klimatskim promjenama – ili bolje rečeno globalnom zagrijavanju, zagađenju, iscrpljenju resursa?
Militarizam – koji se prodaje kao “odbrana”, “stabilnost”, “sigurnost” i “mir” – je de facto masovni ubica, masovni razarač, masivno rasipanje oskudnih resursa u vremenima socio-ekonomske krize – i za ono što se rasipa na militarizmu bismo mogli izgraditi divan svijet (tzv oportunitetni troškovi obračun).
Zamislite američkog predsjednika koji bi izjavio da će smanjiti ove troškove za, recimo, 50% i izdvojiti tih 500-600 milijardi dolara godišnje kako bi i same SAD postale bolja zemlja za život i ulagale u činjenje dobra oko svijeta. ostatak svijeta.
SAD bi odmah postale najpoštovanija i najomiljenija zemlja na svijetu – dvije stvari koje joj danas nedostaju. I time bi postalo mnogo sigurnije.
Vjerovatno ne čujete za ove činjenice – ali sigurno i cijelo vrijeme o lošim momcima vani – jer postoji nešto što se zove propaganda, laž i propust. I nešto se zove autocenzura i plaćeno, naručeno istraživanje koji legitimiše zavisnost.
Nažalost, sve suža interpretacija slobode govora i pisanja i istinski slobodnih istraživanja sprečava ove figure da budu dio javnog diskursa. Oni su sistematski izostavljeni iz očiju javnosti, čak i iz kritičnih medija i akademske zajednice.
I ko i šta upravlja tim mehanizmima? Naravno, oni koji profitiraju – ekonomski ili na drugi način – od militarizma: MIMAC – odnosno Vojno-industrijski-medijski-akademski kompleks.
Godine 1961., u svom oproštajnom govoru, predsjednik Dwight D. Eisenhower, upozorio je američki narod na fundamentalne opasnosti koje je nazvao “Vojno-industrijski kompleks” (MIC). Vidio je to kao smrtnu prijetnju demokratiji i slobodi i samo budni građani bi je mogli zadržati na mjestu koje mu pripada u društvu.
Pogledajte ova 3 minuta njegovog istorijskog govora potkrijepljeno istraživanjem i osnovnim informacijama. I bolje ćete razumjeti koliko je kancer američkog militarizma narastao i kako prijeti da uništi američko društvo i njegovu demokratiju:
Zapad – predvođen Sjedinjenim Američkim Državama – ne samo da čini spor samoubistvo zbog svoje ovisnosti o militarizmu – dosta je nikada dovoljno, kao što govore gornje brojke – i jeste u poricanju o svom glavnom problemu. I to je problem jedinstven po obimu, dubini i zavisnosti od te civilizacije.
Nema šanse da ovo dugoročno prođe dobro.
Društvo koje normalno troši 70% novca svojih poreskih obveznika na rat, a 5% samo na obrazovanje je osuđeno na propast. To je tragično koliko god može i nema znakova da su politički i vojni donosioci odluka ili velike istraživačke institucije i think tankovi uopće počeli da se bave tim očitim poricanjem.
Budžet Trampove administracije najveći je ikada. Zabluda je vjerovati da će to učiniti SAD velikim, voljenim i sigurnim.
To će zadržati SAD kao vodeću svjetsku odmetničku državu i sve više ih izolirati od ostatka ljudske civilizacije. To nagoveštava nove ratove u budućnosti.
Molim vas, sada pažljivo proučite gornje linkove. I ako pustiš suzu na pomisao koliko dobro ove sume su umjesto toga mogle kupiti – i mogu kupiti – američki narod i ostatak čovječanstva, vaše suze samo dokazuju da ste čovjek i da imate empatiju. Iskoristite tu humanost dok ne bude prekasno!
1. Pišem ovaj članak sa dubokim žaljenjem jer nikada nisam bio “antiamerikanac”, već sam se divio društvu, njegovoj kreativnosti i umjetnosti. Ja sam se, međutim, borio protiv njenog Carstva i svake njene vojne akcije od Vijetnamskog rata. Čvrsto vjerujem da će SAD opstati i napredovati na duge staze samo ako se oslobode svoje imperije i militarizma.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati