Vrh ledenog brega
Najgori detalji CIA-inog programa mučenja još uvijek nisu ugledali svjetlo dana, rekao je Walter Ruiz, branilac Mustafe al-Hawsawija u tekućem postupku vojne komisije koji se vodi u Guantanamo Bayu na Kubi. Senatorica Feinstein (predsjedavajuća obavještajnog odbora) je potvrdila da je objavljeni izvještaj samo kratak uzorak.
Ipak, objelodanjene informacije otkrivaju oblike torture mnogo gore nego što se mislilo. Walter Ruiz ih je opisao kao "ratne zločine". Uključeno je mučenje, davanje vode, polivanje vodom, rektalno hranjenje i rektalna hidratacija (što se može izjednačiti sa sodomijom) kako bi se podstaklo „ispravno ponašanje“.
Mučenje je također uključivalo prijetnje silovanjem, prijetnje silovanjem ili ubijanjem članova porodice, položaje pod stresom, bacanje pritvorenika o fleksibilne zidove i produženi administrativni pritvor u tajnim zatvorima u Afganistanu, Tajlandu, Maroku, Poljskoj i Litvaniji. Tajnim mjestima zatočenja data su kodna imena u izvještaju Obavještajnog odbora američkog Senata. Na primjer, slana jama u Afganistanu se naziva “KOBALT”, a tajni zatvor u Litvaniji naziva se “VIOLET”.
Jedna osoba koja je podvrgnuta mučenju CIA-e je Abu Zubaydah, Palestinac bez državljanstva rođen u Saudijskoj Arabiji i školovan u Indiji. Abu Zubaydah je stalno bio izložen nekim od najgorih oblika CIA-ine tehnika, uključenih u tajno zatočeničko mjesto u Poljskoj.
Nakon što je završio svoje dodiplomsko obrazovanje u Indiji, Abu Zubaydah je razmišljao o tome da magistrira u SAD-u. Pisao je poeziju i želio je govoriti o aktuelnim događajima i upoređivati razlike i sličnosti između islama i kršćanstva. Abu Zubaydah je na kraju otputovao u Afganistan da se bori protiv komunističkih pobunjenika koji su ostali nakon povlačenja sovjetske vojske (povlačenje koje podržavaju SAD). 1992. godine, dok se borio na prvim linijama, bio je povrijeđen u motornom napadu koji mu je ostavio dva komada gelera koji su mu do danas ostali zabijeni u glavu. Proglašen je nesposobnim za borbu. Izgubio je sposobnost govora više od jedne godine. Njegovo pamćenje je do danas ugroženo. Ne može se sjetiti imena svojih roditelja, a ne može se sjetiti ni imena svog bivšeg partnera.
Bushova administracija je naširoko tvrdila da je Abu Zubaydah bio šef vojnog kampa koji je obučavao teroriste (milicije koje su SAD ranije podržavale i finansirale u svom ratu protiv Sovjeta). Međutim, dotični kamp, Khalden, zatvoren je 2000. godine jer je emir Khaldena (ne Abu Zubaydah) odbio da dozvoli da kamp potpadne pod organizacijsku kontrolu Al-Qaide.
Kao što je dobro dokumentovano, mučenje ne daje pouzdane dokaze. Žrtve torture će reći sve da zaustave torturu. Iako mučenje ne daje pouzdane dokaze, ono može povećati rizik od pretvaranja nevinih pojedinaca u ruke američkih protivnika nakon puštanja na slobodu. Vjeruje se da se, u odnosu na određeni broj sadašnjih zatočenika Guantanamo Baya, Sjedinjene Države plaše da su brojne nevine osobe pretvorile u teroriste korištenjem praksi torture protiv njih.
Ilegalni ratovi, okupacije, intervencije, zatvaranje pojedinaca bez naknade za neumjereno dugo vremena bez da im se omogući pristup vanjskom svijetu, mučenje i zlostavljanje “osumnjičenih terorista” sve to podstiče bijes koji podstiče terorizam. U 2006. godini, Nacionalna obavještajna procjena navodi da je rat u Iraku povećao prijetnju terorizma. Kao rezultat toga, američke i savezničke vlade nastavljaju svojim istim autodestruktivnim putem odbijajući da izvuku lekcije i pokušavaju se zaštititi od odgovornosti za prošla zlostavljanja, što može dovesti do ratnih zločina.
In Juli 2014, Abu Zubaydah je dobio spor protiv Poljske na Evropskom sudu za ljudska prava zbog torture koju je tamo pretrpio. Ipak, nijedan od tvoraca CIA-inog programa mučenja i tajnog izručivanja i pritvora nije se suočio s odgovornošću. Ovo se mora riješiti.
Osobe koje su preživjele torturu imaju legitimna prava na pravdu, a oni koji su navodno odgovorni moraju biti podvrgnuti nezavisnoj istrazi. Kada istrage otkriju dovoljno dokaza, mora se podnijeti krivična prijava. Osumnjičeni mučitelji moraju biti procesuirani i kažnjeni. Ovdje se radi o pravdi i o sprječavanju buduće torture. SAD se moraju držati istih standarda koje zagovara za druge. Neuspeh u uključivanju u transparentne procese odgovornosti i pravde sugeriše neuspeh u želji da se nauči i izbegava korišćenje takvih nemoralnih praksi torture u budućnosti.
Dok se štite od odgovornosti, SAD će vjerovatno koristiti nepouzdane dokaze izvučene pod mučenjem protiv onih koji su suočeni s krivičnim prijavama u postupku vojne komisije koji se vodi u Guantanamu na Kubi. Na primjer, Mustafa al-Hawsawi je optužen za finansiranje septembar 11, teroristički napadi 2001. i pružanje medijske podrške Al Kaidi. Njegov advokat, Walter Ruiz, stalno je izjavljivao da je uloga g. al-Hawsawija bila preigrana. Izvještaj obavještajnog odbora američkog Senata pruža nezavisne dokaze o tome.
Gospodina al-Hawsawija su u Pakistanu uhvatile lokalne snage sigurnosti 2003. godine, a nešto kasnije izručene američkim vlastima. Međutim, njegov pritvor je držan u tajnosti do Septembar 2006godine, kada je njegov pritvor u Guantanamo Bayu zvanično priznao tadašnji američki predsjednik Bush.
Do sada je lokacija gospodina al-Hawsawija između 2003. i 2006. bila strogo čuvana tajna, iako izvještaj Obavještajnog odbora američkog Senata sugerira da je bio zatočen i mučen neko vrijeme u Slanoj jami u Afganistanu i na tajnom mjestu za pritvor u Litvaniji , gdje je doživio torturu, uključujući tehnike polijevanja vodom, koje se „ne razlikuju“ od daskanja vodom.
Nastavak tajnosti i nepravednih suđenja
Prije objavljivanja izvještaja obavještajnog odbora američkog Senata, senatorica Feinstein optužila je CIA-u da špijunira njen odbor. CIA je potvrdila u Juli 2014 da je imala. Senator Feinstein borio se sa brojnim preprekama na koje se CIA angažovala kako bi spriječila otkrivanje svojih praksi mučenja.
Dok je objelodanjivanje sažetog izvještaja pozitivno, cijeli izvještaj treba biti objelodanjen. Trebalo bi – u najmanju ruku – biti otkriveno braniocima koji zastupaju one koji se suočavaju s krivičnim prijavama u vojnoj komisiji u Guantanamo Bayu.
Gospodinu al-Hawsawiju je i dalje zabranjeno da javnosti iznosi bilo kakve detalje svog mučenja. Njegove misli i iskustva su smatrani "klasifikovanim" pod veoma restriktivnim zaštitnim nalogom. Zaštitni nalog je nedavno osporen vojnoj komisiji u Guantanamo Bayu, zbog nepoštivanja prava sadržanih u Konvenciji UN-a protiv torture. Kao rezultat toga, zaštitni nalog je izmijenjen. Međutim, u praksi, nastavlja da djeluje na isti način, sprečavajući g. al-Hawsawija da baci dalje svjetlo na praksu mučenja CIA-e. Advokati odbrane su dužni da potpišu restriktivni zaštitni nalog koji ih takođe efektivno sprečava da otkriju bilo kakve informacije koje mogu dobiti od svojih klijenata trećim licima. Walter Ruiz tvrdi da je postupak vojne komisije koji se trenutno odvija "degradacija dužnog postupka".
G. al-Hawsawi se suočava sa smrtnom kaznom, što znači da će – ako bude osuđen – biti pogubljen. Ovo je nepristojan rezultat za “proces suđenja” koji je bio daleko od transparentnog. U procesu vojne komisije advokati odbrane su otkrili (in April 2014) da je FBI tajno intervjuisao stručnjaka za sigurnost tima odbrane, a ispitani su i drugi u nekoliko od pet timova odbrane (po jedan za svakog saoptuženog). Timovi odbrane sumnjaju da je barem jedna osoba možda čak bila doušnik FBI-a.
Ranije su branioci saznali za prislušne uređaje prerušene u detektore dima u sobama za sastanke advokata i klijenta; CIA nadgledanje sudnice; nestanak velikih količina dosijea odbrane i optužbe sa specijalno dizajniranih servera vojnih komisija; i nagomilavanje gomila izmeta pacova i buđi u kancelarijskom prostoru advokata u zalivu Guantanamo.
Walter Ruiz, savjetnik gospodina al-Hawsawija, rekao je "Vojne komisije su dizajnirane za eksplicitnu svrhu ubijanja uz podsticanje iluzije pravde."
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati