“Svijet radikalne nejednakosti ne funkcionira.”
— Predsjednik United Steelworkers Leo Gerard
Dok nacija raspravlja o tome kako odgovoriti na upotrebu hemijskog oružja od strane Sirije, američki ekonomski problemi se nastavljaju. Srednja klasa i ispod je stisnuta stagnacijom plata; strašna nejednakost; ogromni trgovinski deficiti koji mjere radna mjesta, fabrike, uslužne i profitne centre koji se premeštaju iz zemlje; zaposleni se boje da govore na poslu; opadanje javnih usluga; poslovi sa niskim platama koji zamjenjuju dobro plaćene poslove; i ostali efekti korporativnog/milijarderskog preuzimanja naše ekonomije i demokratije.
“Nekoliko ljudi je sistematski uzimalo bogatstvo koje svi mi stvaramo.”
— Predsjednik AFL-CIO Richard Trumka.
Zapravo, ovi problemi se nastavljaju za 99 posto Amerikanaca, ne samo srednje klase i niže. Stvari su nevjerovatno sjajne za 1 posto Amerikanaca. I to je problem. Ukratko: Ekonomska nejednakost dijeli Ameriku na naciju s vrlo malo onih koji imaju, ali se uglavnom sastoje od onih koji nemaju.
“Svijet koji vodi i za 1 posto nije samo pogrešan, već i ne funkcionira.”
— Trumka
Joseph Stiglitz na konvenciji AFL-CIO — nejednaka ekonomija jednostavno ne funkcionira
Na konvenciji AFL-CIO u Los Angelesu, delegati se bore s tim kako se boriti protiv nejednakosti, niskih plata, offshoringa, privatizacije i drugih efekata korporativnog napada na demokratiju.
Ekonomista Joseph Stiglitz obratio se u utorak na konvenciji na temu nejednakosti – načina na koji se bogatstvo i prihodi koncentrišu na samom vrhu dok mi ostali zaostajemo. Stiglitz je skicirao šta je uzrokovalo nejednakost, objasnio je da 1 posto najvećih dohotka sada nosi više od 20 posto ukupnog nacionalnog dohotka i da je sav oporavak naše ekonomije od kraha – sve to – doveden u pitanje. otišao do onih u prvih 10 posto.
Stiglic je postavio pozornicu rekavši: „Predugo su vrijedni i poštovani pravila vidjeli da im se plate smanjuju ili ostaju iste, dok su prekršitelji pravila ostvarivali ogroman profit i bogatstvo.
Stiglitz je nastavio: „Za većinu Amerikanaca recesija se nastavlja. 95 posto dobitaka od 2009. do 2012. otišlo je na gornji 1 posto; ostali – 99 posto – nikada se nisu oporavili.”
Stiglitz je rekao da „bezobzirno smanjenje javne potrošnje” drži našu ekonomiju „bolesnom” i „ekonomiju u kojoj 99 posto rasta ide na 1 posto može se samo tako nazvati – bolesnom”.
Stiglitz je objasnio da ekonomija koja funkcionira samo za nekolicinu zapravo uopće ne funkcionira. Na kraju se pokvari. “Naša nacija napreduje jer napredujemo zajedno.”
Dalje je objasnio da možemo učiniti nešto po pitanju ove nejednakosti. “Nije kao vrijeme, nešto što nam se jednostavno dešava. To nije rezultat zakona prirode ili zakona ekonomije. Radije, to je nešto što stvaramo, našim politikama, onim što radimo. Mi smo stvorili ovu jednakost – izabrao to, zaista – sa zakonima koji su oslabili sindikate, koji su erodirali našu minimalnu platu na najniži nivo, u stvarnosti, od 1950-ih, sa zakonima koji su dozvolili izvršnim direktorima da uzmu veći komad korporativnog kolača, zakonima o bankrotu koji su otrovni Wall Street inovacije ispred radnika.”
Konačno, Stiglitz je objasnio zašto radnički pokret mora ići dalje od samo predstavljanja svog certificiranog članstva i biti lider u rješavanju ovog problema nejednakosti. “Vi ste još uvijek mali dio Amerike. Ali vi ste najveća grupa koja predstavlja ogromnu većinu Amerikanaca koji naporno rade i igraju po pravilima.”
rezolucija
AFL-CIO je raspravljao i donio niz rezolucija dizajniranih da promijeni način na koji se radna snaga bavi ovim problemima. Ove rezolucije šalju AFL-CIO na put proširenja njihovih napora u borbi protiv ove nejednakosti i predstavljanja svi ljudi koji rade umjesto samo članova certificiranih sindikata.
Prvo, rezolucija pozivi za “Velika zakonodavna kampanja za reformu saveznih i državnih zakona o radu kako bi se proširila prava na kolektivno pregovaranje za sve radnike.” Rezolucija 1: Donošenje zakona o radu koji zadovoljavaju potrebe svih radnika u Sjedinjenim Državama
Još jedan primjer nastojanja da se riješe problemi nejednakosti su problemi koje ljudi imaju kada ih ne predstavljaju sindikati. Na primjer, ako organizacioni napor ne prođe, šta je sa do 49 posto onih koji su glasali za osnivanje sindikata? Šta je sa radnicima na poslovima za koje zakon kaže da ne ispunjavaju uslove za kolektivno pregovaranje?
Rezolucija 5: Širok, inkluzivan i efikasan radnički pokret odlučuje da otvori radnički pokret za radne ljude koji iz ovog ili onog razloga nisu u mogućnosti da budu zastupljeni od strane sindikata.
Popularna većina, čiji su članovi sindikata ključni dio, fragmentirana je pred globalnim korporacijama i 1 posto koji kontrolira ogromnu i rastuću količinu bogatstva i prijeti da preuzme kontrolu nad našom demokratijom.
Radnički pokret mora biti širok i inkluzivan. Radnički pokret ne može biti ograničen unutar pregovaračkih jedinica koje definišu vladine agencije ili ograničen na radna mjesta na kojima većina zaposlenih glasa „da“ suočeni s nemilosrdnom kampanjom njihovog poslodavca da im uskrati zastupljenost. Radnički pokret čine svi radnici koji žele da poduzmu kolektivnu akciju za poboljšanje nadnica, radnih sati i uslova rada. Naši sindikati moraju biti otvoreni za sve radnike koji žele da nam se pridruže.
Da bi se to postiglo, radništvo će poduzeti nekoliko koraka, uključujući razvoj nekoliko novih puteva za radnike da se pridruže radničkom pokretu. Ovi putevi će uključivati "pridružene sindikate", "radničke centre" i podružnicu AFL-CIO-a Working America.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati