Super Bowl bi trebao privući pažnju, pa čak i slavu svom gradu domaćinu. Ali zahvaljujući napadu guvernera Indijane Mitcha Danielsa protiv radnika i sindikata i zakonodavnog tijela pod kontrolom republikanaca, velika utakmica, koja će se ove godine održati u Indianapolisu, izaziva sasvim drugu vrstu pažnje. Udruženje NFL igrača pridružilo se redovima sindikata širom države prošle sedmice u suprotstavljanju naporima da se Indijana pridruži redovima takozvanih država "Pravo na rad". Zakoni o “pravu na rad” se također nazivaju “pravo na prosjačenje” ili “pravo na gladovanje” jer potkopavaju plate, beneficije i najosnovniju zaštitu na radnom mjestu. Nakon svoje radne bitke, NFLPA je objavila izjavu u kojoj su obećali da neće šutjeti o ovim zakonima tokom priprema za Super Bowl. Intervjuisao sam izvršnog direktora NFLPA DeMauricea Smitha o tome zašto smatraju da je važno zauzeti stav protiv ovog zakona.
Dave Zirin: Zašto se NFLPA osjećala prisiljenom da objavi tu izjavu protiv zakona o pravu na rad koji je predložila Indiana?
DeMaurice Smith: Prije svega, važno je da naši mladići shvate da su kao i svaki muškarac i žena u Americi koji rade za život. Onog trenutka kada bilo koji sportski igrač povjeruje iz bilo kojeg razloga da je izvan paradigme menadžmenta i rada, garantiram vam da ćete onog trenutka kada počnete razmišljati na taj način početi gubiti tlo pod nogama. Našim momcima se lome prsti, leđa, glava potresena i koljena razbijena jer zapravo zabijaju ruke u zemlju i rade za život, a ja bih više volio da shvate i cijene i iskreno prigrle ljepotu o tome šta znači raditi i obezbijediti svoju porodicu.
[Po ovom pitanju] mi smo u korak sa organizovanim radom. Ponosan sam što sjedim u izvršnom vijeću AFL-CIO. Zašto? Zato što dijelimo iste probleme koje dijeli i američki narod. Želimo pristojne plate. Želimo poštenu penziju. Želimo da budemo zbrinuti kada budete povređeni. Želimo pristojno i sigurno radno okruženje. Dakle, kada pogledate predloženi zakon u mjestu kao što je Indiana koje to želi nazvati nešto poput „Pravo na rad“, mislim, hajde da samo stavimo čekić na ekser. To je neistina. Ovaj zakon nema nikakve veze sa "pravom na rad". Ako ljudi u Indijani i to veliko zakonodavno tijelo žele usvojiti zakon koji se zaista zove “Pravo na rad”, imajte ustavni amandman koji svakom građaninu garantuje posao. To je “pravo na rad”. Umjesto toga, ovo je pravo da se osigura da se obični zaposleni građani ne mogu okupiti kao tim, ne mogu se organizirati, ne mogu zajedno i ne mogu se boriti protiv uprave na ravnom terenu. Od sportskog sindikata, našeg sindikata, naši muškarci i njihove porodice razumiju moć upravljanja i razumiju koliko upravljanje moći može imati nad pojedinom osobom. Dakle, nemojte to zvati “pravo na rad”. Ako želite da vodite inteligentnu diskusiju o tome šta je račun, nazovite ga kako jeste. Nazovite to antiorganizacijskim zakonom. U redu. Ako je to ono što ljudi žele da urade da bi izneli predlog zakona, hajde da glasamo da li se obični radnici mogu okupiti i predstavljati, i hajde da napravimo pravi referendum.
DZ: Šta biste rekli nekome ko kaže: 'Pa ljudi koji podržavaju ovu vrstu zakona o pravu na rad, oni to rade samo da zaštite sindikate. Nije ih briga za većinu radnika koji nisu u sindikatima.'?
DS: Pa pogledajte zadnjih 100 godina. Ranije sam govorio da smo zaboravili mnoge lekcije organizovanog rada u poslednjih 100 godina, ali sam sada uveren da ih nikada nismo naučili. Bilo da govorite o požarnim stubama izvan zgrada ili sistemima za prskanje unutar zgrada, pravednim platama za radni dan, zakonima koji sprečavaju rad djece, stvarima koje su dovele do ukidanja znojnih radionica u Americi, a kamoli da menadžment doprinosi planovima zdravstvene zaštite ili pristojna penzija... Sve te stvari u posljednjih 100 godina nisu bili pokloni menadžmenta. Neko u korporativnom apartmanu nije jednog dana odlučio da će dati to divno pravo radnoj osobi. Način na koji su ta prava ostvarena bio je kolektivnom voljom grupe radnika koji su se udružili i rekli: 'Ovo je ono što vjerujemo da je pošteno i svi ćemo stati zajedno i zahtijevati da nam se te stvari pruže. Uradićemo to kao kolektivna grupa. Možda ćete moći pokupiti jednog od nas ili nas dvojicu ili nas petoro, ali nećete moći sve nas pokupiti.' Kada pogledate zakone koji su dizajnirani da razdvoje tu sposobnost timskog rada... to nije samo protiv sindikata. To je protiv rada muškaraca i žena, i zato smo se upisali u ovo.
DZ: Kada objavite ovakvu izjavu, da li ona izlazi i na sve igrače kako bi bili svjesni ove kampanje?
DS: To ide do igrača, odbora i izvršnog odbora, a ovdje u ovom slučaju, mi smo zapravo došli do bivših Indianapolis Coltsa, bivših igrača koji su išli na koledž u Indiani, i onih igrača koji žive u Indiani, i pitali smo ih ako žele da se prijave. Tako da imamo veoma impresivnu listu igrača. Rex Grossman je lokalni igrač koji se prijavio. Jeff George, bivši kvoterbek [između ostalih timova] Indianapolis Coltsa, također je potpisao ugovor. Ponosan sam na naše momke koji su potpisali ovo jer mislim da oni to cijene i razumiju na isti način na koji se one stvari o kojima smo pričali mijenjaju na dobro za obične radnike u Americi, t igrač u Nacionalnoj fudbalskoj ligi koji ne bi trebao shvatiti da je svaka korist koju imamo u kolektivnom ugovoru ona o kojoj je pregovarao kolektiv igrača koji stoje zajedno. Izašavši iz ovog lokauta, možda je to bio prvi put da su neki od naših mladića shvatili o čemu se radi u kolektivnom ugovoru. [Bilješka autora. De Smith je nakon intervjua rekao da je Tim Tebow stajao 100% iza NFLPA tokom lokauta. S obzirom na neke od mojih kritika Tebowove politike, osjećao sam se obaveznim da uključim taj grumen.]
DZ: Vijest ove sedmice je bila da je ovaj zakon probijen u odboru, tako da napreduje kroz Državnu kuću Indijane. Da li je bilo govora o tome šta bi NFLPA još mogla da uradi? Ima li nekih nastavaka na izjavu koju ste dali?
DS: napisao sam op-ed koji je objavljen u glavnim novinama Indianapolisa. Ako problem još uvijek prožima do Super Bowla, mogu vam obećati da će igrači Nacionalne fudbalske lige i njihov sindikat biti u prvi plan o tome šta mislimo o ovome i zašto. Vidite, imamo igrače koji su očito igrali u Indianapolisu, ali nisam krio da ulazim u ovu borbu da lockout, organiziran i implementiran od strane grupe vlasnika, nije bio osmišljen samo da povrijedi igrače, već i sve ljude koji rade i oko našeg stadiona: ugostiteljska mreža, mreža restorana, barova; sve one stvari koje su povezane i dotiču naše poslovanje bile su pogođene lockoutom do kojeg iskreno nismo htjeli da se dogodi. Tako da nikada neće biti dana u kojem će se igrači razvoditi od običnih ljudi koji rade oko svog sporta, a mi smo sigurni da se nećemo razvesti od navijača koji kopaju po našoj igri.
DZ: Ako zakon i dalje prožima, postojat će ljudi koji će praviti legalne, nenasilne proteste oko utakmice Super Bowla kako bi pokušali iskoristiti svjetla reflektora Super Bowla kako bi pokrenuli to pitanje za nacionalnu publiku, a znam da oni za to dobijam razne sindikalne podrške. Je li to nešto što bi NFLPA podržala, ideja o demonstracijama, legalnim, nenasilnim demonstracijama izvan Super Bowla?
DS: Da, moguće. Već smo bili na linijama za proteste u Indianapolisu s hotelskim radnicima koji su u suštini bili gurnuti do te mjere da provaljuju hotelske sobe koje su morali očistiti jer nisu bili sindikalni radnici. Bili smo na linijama za proteste u Bostonu i San Antoniju. Dakle, ideja da učestvujemo u legalnom protestu je nešto što smo već radili.
Moraćemo da vidimo šta će se dešavati kada budemo tamo, ali ovakva pitanja su nam neverovatno važna. Ako možemo biti u poziciji samo da se pobrinemo da podignemo nivo debate do tačke u kojoj to bude fer i uravnotežena diskusija o pitanjima, mislim da je to nešto što naši igrači mogu pomoći da urade. Očigledno je da igrači imaju veoma visok profil i mislim da im je važno da se bave pitanjima koja su im važna i da budu u poziciji da pričaju o njima, podignu nivo svijesti o njima.
Ako učinimo jednu stvar dajući ovu izjavu, a to podiže nivo debate, i da pravi ljudi postavljaju prava pitanja o tome, mi smo ispunili svoju svrhu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati