Bio je to najveći protest u ljudskoj istoriji.
To nije bio samo protest protiv Georgea W. Busha i njegovog pomoćnika Tonyja Blaira, već i vapaj iz srca naroda svijeta da nikada nećemo prihvatiti rat civilizacija koji su izazvali naši lideri.
Milioni koji su izašli na ulice na svim kontinentima, u toliko gradova i mjesta slali su poruku kako vladi Sjedinjenih Država, tako i narodima Bliskog istoka. Nema Zapada protiv Istoka, nema kršćana i Jevreja nasuprot muslimana, postoji samo vlada Georgea W. i ono što je ostalo od njegovih saveznika koji pokušavaju dominirati svijetom kako bi imali ekonomske i političke koristi.
Na svakom kontinentu, na svakom jeziku, jednim snažnim globalnim glasom, rekli smo ne.
U glavnim medijima nismo čuli samo o velikim demonstracijama u Evropi i New Yorku. Protesta je bilo i širom Latinske Amerike i Azije. Demonstracije su bile u velikom broju američkih gradova. Čak je bilo i demonstracija nekoliko hiljada Izraelaca i Palestinaca zajedno u Tel Avivu. Svuda je bilo isto. Organizatori su posvuda bili zapanjeni veličinom demonstracija.
I to će napraviti veliku razliku. To će ojačati odlučnost onih zapadnih lidera koji su se već suprotstavili Bushovom naletu na rat. To će dati veću okosnicu onima poput naših lidera u Kanadi koji su kolebali. To će oslabiti privlačnost nasilja na svim stranama.
Islamistička (fundamentalistička muslimanska) poruka da je Zapad protiv muslimanskog svijeta zazvoniće šuplja pred ovom globalnom mobilizacijom protiv rata s Irakom. Oni koji se kreću ka ćorsokaku očaja terorizma mogu vidjeti put koji daje više nade u masovnom ustanku ljudi svijeta. Sada je mnogo manje vjerovatno da će Vijeće sigurnosti biti maltretirano ili podmićeno da bi se pokorilo američkom ratnom huškaču.
I ako SAD nastave svoju izdajničku težnju ka ratu i počnu bombardirati Irak, malo sumnjam da će antiratni pokret u Sjedinjenim Državama postati veći i brži i moćniji nego što je pokret protiv Vijetnama ikada bio.
Mediji kažu da su ovo najveće demonstracije od rata protiv Vijetnama, ali da su mnogo veće izvan Sjedinjenih Država. U Kanadi, na primjer, nikada nije bilo marša od 150,000 u Montrealu protiv Vijetnamskog rata ili od 80,000 u Torontu. Nikada nije bilo marša od dva miliona u Londonu, više od milion u Rimu i Barseloni i stotine hiljada u Francuskoj i Nemačkoj. Marševi protiv Vijetnama bili su prvenstveno studenti. Antiratne koalicije danas su različite po godinama, rasi i kulturi. Glavni radnički pokret nije bio dio tog protesta kao danas. Činjenica da je predsjednik Kanadskog Kongresa rada Ken Georgetti govorio na demonstracijama u Torontu važan je znak da je radništvo ujedinjeno u antiratnom stavu. Različite etničke zajednice u Kanadi također su bile masovno prisutne u antiratnim marševima.
A marševi također pokazuju moć međunarodnog organiziranja. Ideja za dan akcije 15. februara potekla je iz Evropskog socijalnog foruma u novembru. Širio se širom svijeta putem interneta, a potom i Svjetskog socijalnog foruma krajem januara u Porto Alegreu u Brazilu. Na trećem Svjetskom socijalnom forumu održani su sastanci lidera i aktivista antiratnih pokreta širom svijeta kako bi se uspostavila koordinacija djelovanja koja je bila previše evidentna prošlog vikenda.
Veličina demonstracija tokom vikenda pokazuje da su pokušaji Georgea W. Busha da prikrije američku agresiju u odijelu zabrinutosti za terorizam i/ili oružje za masovno uništenje potpuno propali. Politika demonstracija krivicu za rat stavlja na ramena Georgea W. Busha i Tonyja Blaira
Odavde će mobilizacije samo biti veće ako se agresija nastavi. Sljedeći datum protesta u Kanadi je 8. mart, Međunarodni dan žena. Nadamo se da će se svijetom proširiti i ideja o korištenju Međunarodnog dana žena kao sljedećeg dana akcije. Šta može biti bolje od simbolike žena koje vode antiratne marševe? Svjetski marš žena može lako proširiti vijest o ženskim pokretima širom svijeta.
Glavna opasnost za antiratnu akciju sada je ako SAD i Britanija, putem mita i maltretiranja, uspiju posredovati u dogovoru u Vijeću sigurnosti UN-a. Ako UN odobre napad na Irak, to bi moglo suziti bazu pokreta. Postoji, naravno, i mogućnost da će tajna akcija SAD pokušati proizvesti još jedan zastrašujući incident kao što su to učinili s lažnom pričom o iračkim vojnicima koji ubijaju bebe u inkubatorima tokom posljednjeg Zaljevskog rata. S obzirom na današnji nivo svijesti, malo je vjerovatno da bi se mogli izvući.
Za sada bismo trebali slaviti izvanredan prikaz ujedinjenih naroda svijeta protiv rata. U Francuskoj je na glavnom transparentu pisalo: „Zajedno možemo zaustaviti ovaj rat“. Danas verujem u to.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati