Izvor: In These Times
Glorijin posao kao kućne radnice bio je dovoljno težak prije izbijanja pandemije.
"Bili smo prisiljeni čistiti podove na kolenima. Zbog toga sam se osjećala poniženo”, kaže Gloria, a 36-godišnja imigrantica iz Ekvadora koja je prije šest godina stigla u New York, gdje radi kao čistačica. (Gloria je nedokumentirana; In These Times koristi pseudonim da zaštiti svoj identitet.) "Ekonomske potrebe su me natjerale da radim posao koji nisam očekivao da ću ovdje naći.”
Gloria je na kraju odbila da klekne kako bi očistila podove, uprkos strahu da će biti otpuštena s posla i jezičkim barijerama. Sada je pandemija nametnula još jedan teret domaćim nadničarima poput nje. Domaći radnici i njihovi zagovornici kažu da je kriza Covida dovela do pada plata i presušivanja rada, a ionako ranjive radnike učinila još više izloženima eksploataciji.
Pandemija je izazvala momentalni pad Glorijinih plaća. Pošto je posao bio još nesigurniji nego ranije, bila je prisiljena prihvatiti niže plaće. Nakon zarade $13 ili $14 na sat prije nego što je Covid udario, kaže Gloria, "sada moramo da radimo za slabe plate, za $10, $11, $12 na sat, iako je naš posao težak i smatra se neophodnim.”
Gloria obično radi za hasidske jevrejske porodice u Bruklinu, od kojih su neke odbijale da nose zaštitnu opremu u njenom prisustvu, barem na početku pandemije. Ona sama nije dobila zaštitnu opremu.
Kao nadničarka u New Yorku, Gloria nema pravnog sredstva da osudi zlostavljanja. Ona nije sama: za razliku od drugih radnika koji su, bez obzira na imigracioni status, zaštićeni saveznim i državnim zakonima, velika većina američkih 2.5 miliona domaćih radnika izričito je izostavljeno iz ove zaštite.
"Radnici u kući žive u naslijeđu ropstva, a ovo naslijeđe nastavlja oblikovati sektor i danas”, rekla je Allison Julien, kodirektorica New York Chapter of Sanjamo u crnom i jedan od osnivača Nacionalni savez domaćih radnika (NDWA), tokom avgusta 13 video-konferencija povodom obilježavanja Dana jednakih plaća crnačkih žena.
"Vladini čelnici su namjerno isključili domaće radnike i radnike na farmi” iz svakog zakona koji bi mogao zaštititi njihova prava, dodao je Julien.
Domaći radnici su bili isključeno iz Nacionalnog zakona o radnim odnosima, Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu i Zakona o pravednim radnim standardima jer su senatori juga odbili odobriti jednaku zaštitu radnoj snazi koju uglavnom čine crne žene. To naslijeđe je živo i zdravo i danas.
Radnici u kući imaju pravo na federalnu minimalnu platu u iznosu od $7.25 sat vremena, ali nemaju pravo da osnivaju sindikate i nisu obuhvaćeni saveznim zakonima protiv diskriminacije. Poslodavci nisu u obavezi da obezbede bezbedne uslove rada ili zaštitnu opremu za radnike.
Devet država i grad Sijetl imaju verzije a"Povelje o pravima kućnih radnika,” iako većini njih nedostaju provedivi okviri, prema Polarisu, neprofitnoj organizaciji koja vodi nacionalnu telefonsku liniju za trgovinu ljudima, provodi istraživanja i promoviše promjene politike.
Njujork ima zakon o domaćim radnicima, ali ljudi koji rade manje od 40 sati sedmično ne mogu pristupiti njegovim pogodnostima. Nadničari poput Glorije, koji se zapošljavaju po danu ili po satu, su slični isključeno od beneficija zakona, kao i ljudi bez dokumenata.
Crni radnici i radnici u domaćinstvu bez dokumenata bili su neproporcionalno pogođeni ovim isključenjima, što je dodatno pogoršano trenutnom zdravstvenom situacijom i ekonomskom recesijom koja je rezultirala.
A anketa sprovedeno u maju i junu u Massachusettsu, okrugu Miami-Dade i New Yorku od strane Instituta za političke studije i NDWA, pokazalo je da je, nakon krize, 70% ispitanih crnih imigrantskih radnika u domaćinstvu ili je izgubio posao (45%) ili primili smanjeno radno vrijeme i plaću (25%). Crni radnici bez dokumenata imali su skoro dvostruko veću vjerovatnoću da će biti otpušteni nego dokumentirani radnici (64% u poređenju sa 35%).
Teško stanje domaćih radnika može se videti svakog jutra na uglu u Vilijamsburgu u Bruklinu, gde se na desetine njih okupljaju da bi dobili posao za taj dan."To je mala vinjeta stvarnosti s kojom se radnice migranti suočavaju u ovoj zemlji,” kaže Ligia Guallpa, ko-izvršna direktorica Worker's Justice Project (WJP), lokalne organizacije.
Prije pandemije, 40 to 50 radnice su se pojavljivale svakog jutra. Sada se, kaže Guallpa, taj broj popeo na između 70 i 80. A."Možete zamisliti da poslodavci sada imaju veću prednost. Znaju da je veća potreba za radnicima“, kaže ona. „Osim konkurisanja za posao 80 druge radnice, ove žene su sada prisiljene da prihvate sve što im poslodavac nudi –$10 ili $8 na sat."
Trafiking raste
Velika većina domaćih radnika su imigranti, što ih čini posebno ranjivim na eksploataciju i rad. trgovine ljudima – kada su zaposleni primorani da ostanu na poslu putem prijetnji, nasilja ili drugih oblika prinude, ili su dovedeni u zemlju na prevaran način.
Andrea Rojas, direktor Strateških inicijativa u Polarisu, kaže da je to oblik savremeno ropstvo. Ova situacija, dodaje ona,"šalje vrlo opasnu poruku da su ovi radnici, budući da su isključeni iz zaštite koja je dodijeljena drugim kategorijama rada, manje vrijedni.”
Polaris registrovan 8,000 trgovine radnom snagom slučajeva u SAD od 2007 to 2017, od kojih se najveći broj odnosio na kućne poslove. Pandemija se poklopila sa porastom broja upućivanja na organizaciju.
Broj slučajeva trgovine ljudima (i seksualne i radne trgovine) koje vodi Polaris telefonska linija povećao se za više nego 40% u mjesecu nakon karantina u SAD-u u odnosu na prethodni mjesec – od približno 60 to 90.
Država New York iskusila je sličan trend. Proces upućivanja žrtava trgovine ljudima u državi New York obrađeni177 upućivanja između januara i juna, a 70% porasta u odnosu na isti period u 2019.
Domaći radnici su često prepušteni sami sebi i na milost i nemilost poslodavaca.
"Riječ je o stranim radnicima koji često ne znaju jezik, koji su izolovani i bez svojih sigurnosnih mreža”, objašnjava Rojas. Postoji i neravnoteža moći, dodaje ona, kada slabo plaćeni radnici rade u kućama bogatih ljudi.
Čak i radnici koji stignu u SAD sa vizama kao dadilje ili au pair primaju "brošura znaj svoja prava koja ih čini odgovornim ako postanu žrtve trgovine ljudima, prema u Polaris.
Bez pravne zaštite, grupe civilnog društva i međunarodne organizacije pokrenule su inicijative za smanjenje domaće radne eksploatacije. Polaris i NDWApromovirati kodeks ponašanja za poslodavce i program za obuku svakoga ko prvi put zaposli stranog domaćeg radnika.
The WJP nudi poslodavci imaju priliku da zaposle domaće radnike pod sigurnim uslovima za obe strane. Prema Guallpi, uslovi uključuju $20 minimalna plata po satu i zahtjev da poslodavci svojim radnicima daju zaštitnu opremu.
Bez ovih programa i velikodušnosti nekih poslodavaca, Gloria kaže da ne bi mogla da se nosi sa trenutnom krizom.
"Plaćamo poreze, ali smo isključeni iz svake državne pomoći”, kaže ona."Moramo nastaviti da rizikujemo svoje živote za vrlo malo novca.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati