Ugovor koji su potpisale dvije diktature u mračnim danima 1970-ih u Južnoj Americi onemogućava Paragvaju da ima koristi od proizvodnje hidroelektrana.
Sa potražnjom za energijom na kriznom nivou u Brazilu, Argentini i Urugvaju, Paragvajci traže dramatičnu promjenu cijene struje koju prodaju Brazilu.
Ugovor iz 1973. prisiljava Paragvaj da obezbijedi Brazilu svu neiskorištenu električnu energiju iz svojih 50% udjela u proizvodnji dvonacionalne brane Itaipú po cijeni nižoj od tržišne za pedeset godina. Trenutno Brazil koristi 95% električne energije, a Paragvaj samo 5%. Paragvajski diktator Alfredo Stroessner (1954-1989) sklopio je dogovor s brazilskim generalnim diktatorom Mariom Garrastazúom Medicijem (1969-1974) u vrijeme kada građani nisu mogli da ih kontrolišu ili daju nikakav doprinos.
Paragvajci tvrde da je problem sličan Panamskom kanalu gdje je pod nepravednim pritiskom Panama trajno ustupila kontrolu nad kanalom Sjedinjenim Državama. I na način sličan odluci Sjedinjenih Država da vrate suverenitet Panami, Paragvajci traže od Brazila da ponovo pregovara o nepravednom ugovoru iz prošlosti.
Zahtjev da se Paragvaju plaća više za struju postao je glavni problem tokom nedavnih predsjedničkih izbora u Paragvaju 20. aprila na kojima je vladajuća stranka Kolorado smijenjena s predsjedničkog mjesta po prvi put u 61 godini.
Nova izabrana vlada, na čelu s bivšim biskupom Fernandom Lugom, sada usmjerava napore da ispuni svoje predizborno obećanje da će dobiti ponovne pregovore o ugovoru iz 1973. godine. Kažu da bi pravičan povraćaj na Brazilsko korištenje neiskorištenog dijela električne energije iz brane u Paragvaju bio oko 2 milijarde dolara umjesto trenutne zarade od 300 miliona dolara u tantijema i plaćanjima. Dolazeća administracija Luga takođe traži bolji posao od argentinsko-paragvajske hidroelektrane Yacyretá koja donosi oko 100 miliona dolara zarade.
Nepravedan ugovor iz prošlosti
Oba projekta brana započeta su pod Stroessner diktaturom koja je za svoj glavni cilj imala koristi od građevinskih radova. Pogranična regija Brazila, Argentine i Paragvaja doživjela je utrostručenje stanovništva dok su dvije diktature izgradile najveću branu hidroelektrane na svijetu (koja može proizvesti maksimalnu snagu od 14,000 megavata na sat).
Korupcija je oduvijek bila sinonim za projekte brana, a paragvajski aktivista za ljudska prava Martin Almada nedavno je za paragvajski dnevnik ABC Color rekao da su nestanci išli ruku pod ruku s radom građevinskih kompanija povezanih s branama. Almada poziva na istorijsku istragu o korupciji u Paragvaju koja uključuje proklete u posljednje tri decenije. On je Sporazum iz Itaipúa nazvao Stroessnerovom "najvećom izdajom". 1,2.
Prokleti projekti sežu u srž aktivnosti diktature koje i danas pogađaju Paragvaj.
Prvobitno je brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva najavio da se ugovor, koji traje do 2023. godine, neće ponovo pregovarati, ali je ponudio razgovor o drugim oblicima obeštećenja Paragvaju. Počevši od 16. avgusta, Paragvajci i Brazilci počeće zvanične pregovore.
Ranije je Brazil petljao sa cijenama struje i kamatama na dug — ponekad na račun Paragvaja. Godine 1986. cijene električne energije bile su ispod cijene proizvodnje što je dovelo do duga od 4 milijarde dolara za koji Paragvaj smatra da bi Brazil trebao platiti. Godine 1997., suočen s ekonomskom krizom i blizu bankrota brane, Brazil je uvjerio paragvajskog predsjednika Juana Carlosa Wasmosyja (1993-1998) da podigne kamatu na brane duga u vlasništvu Brazila i provede indeksiranje u dolarima. Refinansiranje je uključilo 4 milijarde dolara i dovelo do povećanja duga za oko 6 milijardi dolara. Ta odluka i dalje izaziva sudske postupke. Ukupan dug prema brazilskoj korporaciji Electrobras dostigao je 20 milijardi dolara. 3.
Paragvaj zahtijeva suverenitet nad električnom energijom
Brazil je 2005. preokrenuo kurs i napravio neke male modifikacije u svojoj formuli za izračunavanje troškova energije i snizio kamatu na dug što je blago povećalo zarade Paragvaja. I u razmjeni diplomatskih nota, Brazil i Paragvaj su uspostavili program socijalne potrošnje od 30 miliona dolara godišnje za Paragvaj.
Promjene iz 2005. bile su početak promjena. Ali nedostatak kontrole paragvajskog kongresa nad programom socijalne potrošnje brzo je rezultirao optužbama da ga je zarobila politička mašina u Koloradu. A kako cijene energije rastu, Paragvajci ne smatraju da je to dovoljna kompenzacija.
Ricardo Canese, član lijeve stranke Tekojoja, koja je pomogla da Lugo dođe na funkciju, bio je na čelu nacionalne kampanje čiji je cilj okupiti Paragvajce da traže bolju cijenu svoje hidroelektrične energije.
Canese je rekao da postoje dva glavna pitanja: cijena električne energije i upravljanje bi-nacionalnom korporacijom Itaipú Dam. Slični problemi postoje i sa projektom Yacyretá.
"Osnovna stvar je imati pravednu cijenu. I ona se mora izračunati prema oportunitetnim troškovima, cijeni zamjene, tržišnoj cijeni energije. Dakle, ako se brazilska energija zamijeni prirodnim plinom iz Bolivije ili naftom, trošak Zamjena te energije mora se iskoristiti za izračunavanje pravedne koristi za Paragvaj", rekao je Canese. Paragvaj trenutno prima 2.81 USD po megavat-satu za struju, dok brazilsko veleprodajno tržište prodaje struju po 80 USD po megavat-satu. Brazil takođe reeksportuje struju u Urugvaj i Argentinu. 4.
Paragvaj bi također želio da ima veću riječ u vođenju Itaipú Corporation i da provede veće finansijske kontrole.
"Itaipú je 50% Brazil, 50% Paragvaj u teoriji, ali u praksi nije. Svim upravlja Brazil od početka 1976. godine", rekao je Canese. Brazil kontroliše kancelariju za finansije, kancelariju za generalno upravljanje i tehničku kancelariju koja kontroliše proizvodnju energije, rekao je on.
Brazilci su optužili da kampanja podizanja cijene struje nije opravdana i da je ugovor više nego fer prema Paragvaju jer Brazil plaća 2.81 dolar po megavat-satu, ali također plaća još 36 dolara po megavat-satu korporaciji Itaipú za otplatu preostalog duga. Reakcija u Brazilu gdje su cijene struje porasle je jaka.
Bivši brazilski predsjednik José Sarney (1995-1990) branio je ugovor u svojoj kolumni u Jornal do Brazilu. "Brazil se suočava s talasom neprijateljstva koji ima apsolutno demagošku i populističku motivaciju", ustvrdio je. Pošto je Brazil dobio finansiranje za izgradnju brane, dok je Paragvaj obezbedio zemljište i vodu, vlada Paragvaja je ušla u prokleti projekat za "samo komad za promenu", rekao je on, i da će biti polovični vlasnik korporacije od 30 milijardi dolara kada dug bude plaćen isključeno. 5,6.
Nada se da će Lula ispraviti historijsku krivu
Joao Pereira, šef južnoameričkog ureda brazilskog ministarstva vanjskih poslova, predvidio je da će se Fernando Lugo naći u neugodnoj situaciji zbog obećanja u predizbornoj kampanji da će promijeniti ugovor i bio je "loše savjetovan" da poveže cijenu struje sa cijenom električne energije. ulje.
Pereira je na saslušanju u brazilskom kongresu rekao da je izabrani predsjednik Lugo pokazao "duboko nerazumijevanje pitanja Itaipúa".
Jorge Samek, brazilski menadžer Itaipúa, za rastuću potražnju za ponovnim pregovorima o ugovoru okrivio je paragvajski list ABC Color koji je više puta pisao o potrebi promjene ugovora.
Uprkos protivljenju brazilskog desničarskog establišmenta, izabrani predsjednik Lugo je zauzeo stav da su dvije vlade sada u različitoj eri. I da Brazil i Argentina sve više prepoznaju potrebu da pomognu manjim zemljama u južnom stošcu da prevladaju razlike u razvoju.
"Mi branimo naše nacionalne interese i tražimo pravdu," rekao je Lugo na konferenciji za novinare. "Ako nas tražeći pravdu nazivamo nečim, mi to prihvatamo. Ali mi ćemo biti koherentni u našem diskursu da branimo interese paragvajske nacije." Lugo je rekao da će otići na međunarodni forum ako brazilski pregovori propadnu. 7.
Paragvaj, rekao je Canese, polaže nade u brazilskog ljevičarskog predsjednika Lulu da Silvu. On je pregovarao o povećanju cijene plaćene za bolivijski nacionalni plin nakon što je Evo Morales nacionalizirao plinska polja s ciljem povećanja direktne koristi od izvoza plina za bolivijski narod.
Paragvaj bi želio sličan tretman jer su pretrpjeli istorijsku nepravdu.
"Stroessner je želio velike poslovne poslove. On je napravio veliki posao sa izgradnjom Itaipúa. Bio je to on i cijela njegova grupa", rekao je Canese. "A brazilska diktatura je podržala Stroessnera. U zamjenu za političku podršku i njegov posao on je praktično besplatno predao struju Brazilu."
IZVORI
1. ABC Color Intervju s Martinom Almadom. Itaipú fue la traición más grande que hizo Stroessner.
http://www.abc.com.py/especiales/despojo/articulos.php?pid=398706
2. Momarandu.com 15. maja 2008. Piden investigar desaparciones y muertes en binacionales.
3. ABC Color 1. aprila 2008. El Tratado de Itaipú no se renegocia se viola.
http://www.abc.com.py/articulos.php?fec=2008-04-01&pid=403269&sec=7&ABCDIGITAL=4b7d96833edb513af2d2f04e49fcaa1d
4. Intervju Ricarda Canesea, Tekojoja Party.
5. ABC boja 4. maj, No Somos Imperialists, pero no renegociamos El Tratado.
http://www.abc.com.py/articulos.php?pid=412388&fec=2008-05-04
6. ABC Color, komentar od 26. maja 2008, Itaipú en la visión de Sarney.
http://www.abc.com.py/articulos.php?pid=338811&sec=15
7. ABC Color 9. maja 2008. Fernando Lugo Contestó al Brasil.
http://www.abc.com.py/articulos.php?fec=2008-05-09&pid=413879
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati