Vankuver, na zapadnoj obali Kanade, pokazao se kao noćna mora za one koji insistiraju na borbi protiv droge. Od osporavanja ustavnog suda do stvaranja najvećeg kluba medicinske marihuane u zemlji, ovaj grad na pacifičkoj obali prepun je aktivista koji se organiziraju protiv narko-ratnika. Kao primjer, uzmite Davida Malmo-Levinea, aktivistu iz Vancouvera koji se bori da se kanadski zakoni o marihuani proglase neustavnim. Zakoni bi, kaže mi, mogli biti poništeni do kraja ove godine.
"To bi moglo biti već početkom decembra", predviđa 31-godišnjak. “Najkasnije do sredine jula (2003.)”
Predstojeće jeseni, Vrhovni sud Kanade trebalo bi da sasluša ustavnu tužbu protiv zakona zemlje koji zabranjuju posjedovanje i trgovinu marihuanom.
Istorijski pravni izazov vode Malmo-Levine, koji je u decembru 1996. godine optužen za posjedovanje i trgovinu marihuanom, i još dvojica muškaraca: Victor Eugene Caine, zvani Randy Caine, i Christopher Clay sa prebivalištem u Ontariju.
Umjesto pokretanja odvojenih sudskih postupaka, trojica muškaraca, koji su svi optuženi za marihuanu u odvojenim incidentima, predstavljat će jedinstvenu ustavni spor pred Vrhovnim sudom. Ako pobijede, to bi moglo pokrenuti revoluciju u kanadskom pristupu ratu protiv droge.
U međuvremenu, dok se priprema za svoju istorijsku bitku na Vrhovnom sudu, Malmo-Levine je zauzet radom na još jednom projektu, odnosno informiranju svojih sugrađana o prisustvu agenata američke Uprave za borbu protiv droga na tlu Kanade.
Dok sjedimo u restoranu koji se zove Havana's - prikladno mjesto da damo pticu Washingtonovoj politici droga - Malmo-Levine počinje svoj verbalni napad na SAD
„Oni (DEA) su u našoj zemlji i daju nam loše savjete“, kaže on. “Kanada je uvijek bila moralno ispred SAD-a. Učinili smo to s ropstvom, ženskim glasovima, zabranom alkohola, Kubom, Vijetnamom i smrtnom kaznom.” Ako se stvari okrenu u njegovu korist, uskoro bismo mogli dodati i “zabranu droga” na ovu listu.
Za one u SAD-u, koji su navikli na suludi džihad protiv droge, predstojeći slučaj Vrhovnog suda Kanade i rad protiv DEA-e je prilično izvanredan. Međutim, ako putujete sjeverno od 49. paralele, brzo ćete primijetiti da postoje mnoge druge inicijative koje pokreću kanadski aktivisti za borbu protiv droga.
Jedna od takvih inicijativa je Vancouver Area Network of Drug Users, lobistička grupa za intravenske korisnike droga i bivše korisnike koja je osnovana u januaru 1998. Grupa, jedna od najvećih te vrste u svijetu, imala je veliki utjecaj od kada je pojavio se prije više od četiri godine.
„Smanjenje broja smrtnih slučajeva od predoziranja može se pripisati našem radu“, kaže Dean Wilson, predsjednik VANDU-a.
Statistike podržavaju Vilsonovu izjavu. U periodu između januara i maja ove godine, u Vankuveru je bio 21 smrtni slučaj od predoziranja drogom, prema kancelariji mrtvozornika. U istom periodu prošle godine taj broj je bio 48.
U međuvremenu, brojke za 2002. i 2001. znatno su niže od užasnih brojeva predoziranja od prije nekoliko godina. U priči od 11. augusta 1998., Associated Press je izvijestio: “Do sada su 224 osobe u Britanskoj Kolumbiji — uglavnom iz vankuverskih područja u kojima se ne radi o kvarovima — umrle od predoziranja, što je 40 posto više nego prošle godine.”
Kao odgovor na užasan nivo smrti koji je zahvatio grad sredinom do kasnih 90-ih, VANDU je počeo da educira korisnike droga o tome kako spriječiti predoziranje. Zato, ako danas prođete pored njihovog programa razmjene igala, možete čuti kako volonteri VANDU-a govore korisnicima droga da ne pucaju sami, kao i kako nude tehnike kako spriječiti širenje bolesti.
Kroz projekte kao što je razmjena igala, VANDU je lobirao kod lokalnih političara i policije da usvoje modele smanjenja štete kada se bave drogom. Oni također daju glas korisnicima droga, segmentu društva koji se obično izostavlja kada se raspravlja o politici droga.
Kao sporednu napomenu, zanimljivo je napomenuti da je smanjenje štete sada zvanična politika policijskog odbora Vancouvera. Koliku je ulogu VANDU imao u odluci policijskog odbora da usvoji smanjenje štete nije jasno. Ali kao što je to rekao jedan član VANDU-a: „To je kao da pitate da li je NAACP pomogao u unapređenju građanskih prava.”
Još jedna osoba koja je svoj život posvetila pomaganju ljudima je Hilary Black, osnivačica i kodirektorica BC Compassion Club Society, najveće kanadske organizacije za medicinsku marihuanu.
Prije pet godina, naoružan isključivo snom i rancem punim lonca, Black je počeo prodavati marihuanu bolesnim stanovnicima Vancouvera. Nakon što je dobila 100 klijenata, uz podršku njihovih doktora, Blek je u javnost izašla sa svojom idejom da koristi marihuanu u medicinske svrhe.
Danas Klub saosjećanja broji preko 2,000 članova i 35 zaposlenih. Takođe je pomno čist — recepcija bi mogla da prođe i za zubarsku ordinaciju prepunu biljaka, da nije ploče na zidu na kojoj je naveden dnevni izbor marihuane.
Ono što je, međutim, zaista interesantno su sve druge opcije koje klub nudi svojim članovima. Uz marihuanu, pacijentima je na raspolaganju biljna ljekarna, certificirani savjetnici, program joge, tradicionalna kineska medicina, akupunktura i mnoge druge medicinske tretmane.
Priča o Blacku (26) je divan primjer šta građani mogu postići kada slijede svoju savjest.
“Dužni smo protestirati protiv zakona koji su neetički”, kaže mi Black u svom uredu. “Imamo istinu i pravdu na našoj strani, au ovom slučaju zakon to nema.”
John Richardson, lokalni advokat i osnivač Pivot Legal Society-a, definitivno bi se složio s Blackom. Osećaj za pravdu ga je naveo da stvori Pivot, neprofitnu organizaciju u centru Vankuvera, Eastside, koja takođe izaziva narko-ratnike.
Za zapisnik, ja sam student prava Univerziteta Britanske Kolumbije koji volontira za Pivot. Zato razgovaram o kupovini sa Richardsonom, 31, u subotu popodne za ručkom.
“(U jesen 2000.) radio sam u centru Eastsidea u strateškim parnicama za Sierra Legal Defense Fund”, kaže mi Richardson nakon što sam ga pitao kako je stvorio Pivot. “Model koji Sierra Legal koristi – a to je u suštini agresivno pravno zagovaranje javnog interesa – savršeno se uklapa u centar Eastsidea.”
Dok je bio u Sierra Legal, grupi za pravo životne sredine, Richardson je naučio kako koristiti zakon u borbi protiv zagađivača i vladinih birokrata. Kroz ovo iskustvo naišao je na ovu ideju: Zašto ne koristiti isti pravni model kao Sierra za odbranu korisnika droga, seksualnih radnika i drugih marginaliziranih osoba?
Danas, pravnici, studenti prava i aktivisti u zajednici volontiraju u raznim Pivot projektima.
Jedan od takvih projekata je program izjave pod prisegom, koji se zasniva na jednostavnoj ideji: Snimite u legalnom formatu priču o svakoj osobi koja je pretrpjela nezakonit pretres i zapljenu, neustavno hapšenje ili drugi oblik policijskog zlostavljanja. Nakon što je priča zapisana, neka se osoba zakune pred Richardsonom da su događaji opisani u njoj istiniti. Kada se to uradi, priča postaje dokaz koji se može koristiti na sudu.
Kroz ovaj program, Pivot je uspio dokumentirati policijske zloupotrebe nad korisnicima droga. Na primjer, jedna osoba s kojom sam razgovarao — nazovimo ga Delphi Nguyen — uhapšena je sa 15 dolara heroina. Policija nikada nije podigla tužbu, ali je uzela 740 dolara. Nguyen mi je rekao da je to njegov novac za stanarinu i da nakon što ga je izgubio od policije nije mogao platiti kiriju. Kao rezultat toga, izgubio je stan i bio je primoran da spava u svom autu dok je pokušavao da nađe stan.
Tim advokata trenutno odlučuje koje pravne radnje poduzeti sa sve većim brojem izjava pod zakletvom.
Pivot, u međuvremenu, takođe distribuira karticu „prava“ koja opisuje ustavna prava osobe kada je policija privede. Business kartica je namijenjena da stane u džep ili novčanik. Kad god je osoba uhapšena, može dati karticu službeniku. Kartica obavještava policiju da ne mora sarađivati i da osoba koja je privedena ima pravo na šutnju i razgovor sa advokatom.
Kartica je namijenjena zaštiti ljudi od stvari kao što su ilegalne pretrage droge i neustavna hapšenja, dvije policijske taktike koje su vrlo popularne među narko-ratnicima.
Pivotovi projekti, zajedno s radom VANDU-a i aktivista poput Blacka i Malmo-Levinea, pokazuju da su stanovnici Vancouvera zauzeti borbom protiv droge na nekoliko frontova.
Za Malmo-Levine, borba se odnosi na osporavanje neuspješne politike koja košta kanadske porezne obveznike 500 miliona dolara godišnje i rezultira sa više od 30,000 optužbi za jednostavno posjedovanje marihuane.
Za Vilsona, cilj je spasiti živote, spriječiti bolesti i dati glas korisnicima droga, grupi koja je obično marginalizirana od debate o drogama, ali koja trpi sav teret zakona.
Za Blacka, cilj je educirati ljude o tome kako marihuana i drugi oblici alternativne medicine mogu pružiti pomoć bolesnim ljudima.
A za Richardsona, njegova misija je koristiti zakon za odbranu ustavnih prava nekih od najmarginaliziranijih ljudi u društvu.
Zajedno, svi ovi aktivisti stavljaju snažan izazov protiv onih koji insistiraju na vođenju rata protiv droge za koji se više puta pokazalo da nije uspio.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati