Izvor: Otvorena demokratija
Saopćenje regionalnog sekretarijata Sjevernoafričke mreže za suverenitet hrane
Pandemija korona virusa prijeti da zaista postane humanitarna katastrofa na globalnom nivou. Ona se poklapa i pogoršava višestruku globalnu krizu: političku, ekonomsku, socijalnu, ekološku i klimatsku. Drugim riječima, trenutno doživljavamo krizu patrijarhalnog, rasističkog kapitalističkog sistema, koji će imati ozbiljne i nesrazmjerne posljedice na ranjive i marginalizirane grupe, posebno na društva u zemljama globalnog juga, uključujući sjevernu Afriku.
Ova zdravstvena kriza razotkriva zločine kapitalističkog ekonomskog sistema, koji se manifestuju u uništavanju naše životne sredine, održive poljoprivrede i povezanih kulturnih i društvenih sistema u cilju nametanja globalizovanih destruktivnih struktura koje su neprikladne za zaštitu našeg zdravlja kao pojedinaca i kao društva.
A ako se ne mobiliziramo i ne zahtijevamo pravedan odgovor za rješavanje ove pandemije, ovaj ekonomski sistem će imati ozbiljne posljedice na najsiromašnije i najugroženije. Moramo naučiti lekcije iz prošlih iskustava kako bismo pobijedili ovaj virus i pronašli stvarna rješenja za višestruke krize kroz koje prolazimo, uključujući klimatsku krizu, kao i okončanje nejednakosti i nepravde kako bismo izgradili novi, pravedan i održiv svjetski poredak.
Kapitalizam u krizi
Višestruka kriza koja je zahvatila svijet u posljednjih nekoliko godina se pogoršava, jer su finansijska tržišta uspjela oslabiti čak i najjače ekonomije u industrijaliziranim zemljama.
Svjedoci smo i eskalacije katastrofalne kapitalističke ekonomske politike, koja je živjela paralelno sa rastućim neprijateljstvom i rasizmom prema izbjeglicama i migrantima, a da ne spominjemo uznemirujući uspon ekstremno desnih snaga u svijetu. Ova kriza je razotkrila katastrofalne razmere centralizovane urbane politike, koja daje prednost ulaganjima u industriju, nekretnine i robu u odnosu na procese poljoprivredne proizvodnje, kao i javne usluge kao što su zdravstvo i obrazovanje koje su namenjene velikoj većini ruralnih ljudi, koji su glavni proizvođača naše hrane, najnužnije potrebe za opstanak čovječanstva.
Zapljena/otimanje poljoprivrednog zemljišta za finansijske špekulacije i proizvodnja agrogoriva kako bi se osigurala sigurnost hrane za neke odabrane zemlje, pogoršavaju rast cijena hrane, što će nas dovesti do nove prehrambene krize. Ekstraktivizam i pljačka prirodnih resursa intenzivirali su se korištenjem sve skupljih, opasnijih i ekološki destruktivnih tehnologija. Međutim, ove prakse su neophodne kako bi se održao određeni životni stil koji je hegemoničan u zapadnim zemljama, način života zasnovan na stalnom rastu i konzumerizmu koji je trenutno nametnut cijelom čovječanstvu.
Posljedice ovog kapitalističko-imperijalističkog napada osjećaju se prije svega u perifernim regijama svijeta: globalnom jugu. Tamo se malim seljacima oduzima njihova zemlja, što ih dovodi direktno u krajnje siromaštvo. I tu se povećanje cijena osnovnih životnih namirnica automatski pretvara u glad i glad. Štaviše, imamo milione radnika koji su otpušteni kao rezultat decenija neoliberalne politike koja sadrži pauperizaciju i isključenost. Dodajte tome i efekte globalnog zagrijavanja, koje rezultiraju hiljadama smrtnih slučajeva zbog suše, dezertifikacije, poplava i uragana.
Paralelno sa eksplozijom dužničke krize početkom osamdesetih godina prošlog veka, zemlje našeg regiona (i globalnog juga uopšte) bile su podvrgnute nasilnim intervencijama međunarodnih finansijskih institucija; Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, kako bi usmjeravali i oblikovali svoje javne politike, kao i balansirali budžet smanjenjem javne potrošnje. Svrha ovih intervencija je bila da se obezbedi dovoljna likvidnost za otplatu dugova i kupovinu zapadnih roba.
Milioni malih farmera, poljoprivrednika, ribara i drugih malih proizvođača hrane prisiljeni su da rade tokom ove pandemije
Od tada, zaduživanje je ostalo sistem kojim se potčinjavaju narodi našeg regiona i sprečavaju da izgrade svoje ekonomije izvan apsolutne podređenosti imperijalističkim državama. Uprkos formalnom prestanku politike strukturnog prilagođavanja, ove institucije su nastavile da se mešaju kroz svoje izveštaje koji su upućeni našim podređenim vladama.
Decenije neoliberalne politike i luda žurba za privatnim profitom doveli su do privatizacije javnih bolnica i nametanja velike štednje u budžetima za javne usluge, uključujući zdravstvo. Ovo predstavlja zločin i milioni nevinih ljudi će skupo platiti, posebno u našim potčinjenim zemljama. Sve ovo u kombinaciji sa širenjem pandemije korona virusa može rezultirati ozbiljnom humanitarnom katastrofom. Nadamo se da bi porast proljetnih i ljetnih temperatura mogao oslabiti njegovu žestinu i da bi brzo otkriće lijeka/cjepiva izbjeglo ili barem ublažilo ovu strašnu sudbinu.
Globalna zdravstvena kriza – pandemija korona virusa
Trenutna zdravstvena kriza mora se analizirati i razumjeti u ovom globalnom kontekstu. Ova kriza, koja će imati teške socijalne i ekonomske posljedice i koja će pogoršati druge krize, nije prirodna katastrofa, kako neki promiču. COVID-19 nije kineski virus, kako neki kažu (američki predsjednik Donald Trump, na primjer), izražavajući rasističke stavove; ali je virus koji je rezultat intenziviranja destruktivnog kapitalističkog poljoprivrednog/poljoprivrednog sistema koji stvara neravnotežu u našem okruženju kroz otimanje zemlje i monokulture koje iscrpljuju vodu, povećanje industrijskog stočarstva za komercijalnu proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda, kao i široko rasprostranjeno krčenje šuma i gubitak staništa.
Kapitalistički način proizvodnje brutalno prodire u najudaljenije kutke naše zemlje i zadire u ekstremne granice planete, potkopavajući metaboličku ravnotežu koja omogućava društvu da živi održivo i u skladu sa svojom okolinom. Ovaj rastući rascjep između akumulacije kapitala i prirode čak prijeti našoj planeti kao mjestu stanovanja za čovječanstvo i druge vrste. Postaje jasno da se razne krize i katastrofe ukrštaju na jadan, ubilački i nasilan način unutar kapitalističkog sistema. I ne sumnjamo da će potencijalni tretman ove pandemije biti podvrgnut logici trgovaca ratom i smrću, odnosno koliko profita mogu ostvariti korporacije!
Ova globalna zdravstvena kriza i njene reperkusije samo su jedan aspekt kapitalističke eksploatacije i imperijalističke dominacije nad ljudima i prirodom. U našoj sjevernoafričkoj regiji virus je počeo prodirati i već oduzima živote, iako za sada polako, i nema sumnje da će rasti, a najavljene mjere su samo upozorenje koje prethodi katastrofi.
Milioni malih farmera, poljoprivrednih radnika, ribara i drugih malih proizvođača hrane (od kojih su većina žene) koji snose teret svakodnevnog obezbjeđivanja hrane za sve ostale prisiljeni su da rade tokom ove pandemije. Kako bi se osiguralo da se proizvodnja hrane nastavi, milioni njih će biti u opasnosti od zaraze virusom. Podrazumijeva se da će zatvaranje granica sa Evropom i smanjenje pristupa tržištima imati velike socijalne posljedice (otpuštanje radnika, nezaposlenost, bankrot, zaduženost, itd.).
Očigledno je da rizik od zaraze vreba na siromašne poljoprivredne radnike i seljake, posebno bez poduzimanja pravih mjera zaštite njih i drugih radnika koji su tjerani na rad u nepodnošljivim uslovima. Štaviše, većina ovih siromašnih zaposlenih nema kupovnu moć da odvrati rizik od virusa kupovinom potrebnih lijekova i hrane koja im je potrebna.
Hitno moramo tražiti održive i pravične alternative trenutnom svjetskom poretku
Ono što se dešava u svetu i na našim prostorima nas sve hitnije gura u borbu za narodni suverenitet nad bogatstvom, resursima i hranom, jer će agroindustrijski kompleks (agrobiznis) naterati ljude da rade, bez naknade i bez strogih mera zaštite , jer će to uticati na njihove bilanse i smanjiti profit. Surova realnost koju naša društva trenutno proživljavaju još jednom je pokazala važnost odbrane javnih usluga jer one predstavljaju mrežu socijalne sigurnosti koja se ne može kompromitovati ili podrediti direktivama međunarodnih finansijskih institucija koje žele da nas kontrolišu i otete.
Na osnovu toga, mi u regionalnom sekretarijatu Sjevernoafričke mreže za suverenitet hrane zahtijevamo/pozivamo na:
– Mali poljoprivrednici, poljoprivredni radnici i ribari da nastave da se organizuju i bore za ostvarivanje svih svojih prava u trenutnim izuzetnim okolnostima, razmatrajući metode kolektivne borbe koje im osiguravaju zaštitu od infekcija i bolesti.
– Ponovno razmatranje razvojnih politika u globalnoj južnoj i sjevernoj Africi i učenje iz ove krize ponovnim davanjem prioriteta proizvodnim aktivnostima kao što su održiva poljoprivreda i ribarstvo usmjerena prema unutra i pružanje zdravstvenih i obrazovnih usluga građanima kao osnovnih procesa za zdrav i održiv razvoj koji služi naši narodi.
– Naše vlade u Sjevernoj Africi da preuzmu svoju punu odgovornost u očuvanju i osiguranju sigurnosti svih radnika, uključujući poljoprivredne radnike, male seljake i ribare, primjenom mjera sigurnosti u poljoprivrednim područjima i ribarskim područjima.
– Isplata naknada svim radnicima (formalnim ili neformalnim) pogođenim aktuelnom krizom i izdvajanje posebnih sredstava za njih.
– Omogućavanje svim bolnicama potrebnom opremom kako bi se izbjegla eskalacija zdravstvene krize, koja će se plaćati progresivnim oporezivanjem. I ako je potrebno, besplatno stavite privatne bolnice i klinike u službu pacijenata kako bi se izborili sa ovom krizom.
– Obezbjeđivanje potrebne hrane i suprotstavljanje svim korporacijama/kompanijama koje će nastojati da podignu cijene nekih proizvoda i materijala, s obzirom na veliku potražnju za njima.
– Ukidanje svih neoliberalnih politika, kao i ukidanje javnih dugova i „slobodne“ trgovinske sporazume koji ne služe interesima siromašnih i marginalizovanih u našim zemljama.
Također izražavamo našu solidarnost sa svim narodima svijeta, posebno onima koji pate pod teškom težinom ekonomskih sankcija kao što su iranski, kubanski i venecuelanski narod ili žive kroz smrtonosne ratove i okupacije u zemljama poput Libije, Sirije, Jemena i Palestina. Ne možemo zaboraviti ni sudbinu migranata i izbjeglica koje odbija tvrđava Evropa. Istovremeno, zahtijevamo od naših vlada da podrže i pokažu solidarnost s drugim afričkim zemljama u njihovim naporima da se suoče sa ovom globalnom epidemijom.
Mi, u regionalnom sekretarijatu Sjevernoafričke mreže za suverenitet hrane, odbijamo da naši ljudi (posebno marginalizirane klase) plaćaju cijenu neoliberalne politike naših vladara, zalažući svoje resurse i bogatstvo vanjskom i unutrašnjem kapitalu, što će učiniti mi smo mnogo ranjiviji u suočavanju s ovom krizom ako se trenutna situacija nastavi dugo vremena.
Konačno, ne smijemo dozvoliti da ova kriza normalizira eskalirajuću upotrebu nadzora, militarizma i drugih autoritarnih mjera koje potkopavaju naše slobode i demokratiju. Neke od ovih mjera mogu biti prikladne kao kratkoročni odgovor na vanredne situacije u javnom zdravstvu, ali im se ne smije dozvoliti da postanu novi standard za svijet nakon korona virusa.
Svaka kriza je prilika, a kapitalističko-imperijalistički sistem – zajedno sa našim despotskim i kompradorskim elitama – će nastojati da se obnovi na druge načine tako što će ljudima oduzeti njihovo bogatstvo. Ovo ne smijemo dozvoliti. Hitno moramo tražiti održive i pravične alternative trenutnom svjetskom poretku. Jedino rješenje pred nama je jedinstvo i solidarnost kako bismo izgradili novi svijet u kojem prevladavaju suverenitet, demokratija i socijalna pravda.
Suverenitet nad našom zemljom i hranom… suverenitet nad našom sudbinom!
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati