ne brini za greške u kucanju, samo sadržaj, i da se to loše odražava na cijelu ljevicu,
ni manje ni više. Budite ozbiljni ljudi. Does Z izgleda kao da su ga stvorili nespretni ljudi koji
nemaju estetski ili "profesionalni ponos?" Pročitali smo to u kazoou. Zar ne
treba li to ponoviti? Pročitali smo ga u kazoou. Gore kazoo.
Za hvatanje svake greške bilo bi potrebno još nekoliko stalno zaposlenih radnika od nas
ne bi "unajmili" eksploatisanu, potlačenu osobu da provede svoj život
lektoriranje, ili lektoriranje i javljanje na telefone i čišćenje, što je drugo
periodične publikacije bave se problemom. Bilo koji novi Z osoblje bi trebalo da bude punopravni učesnici
na svim nivoima operacije itd., u skladu sa našim vrijednostima koje smo naveli
drugdje. Ne možemo sebi priuštiti više sredstava, finansijski ili strukturalno
održavanje naših standarda organizacione jednakosti i pravde. Više, kao društveno
odgovornih "potrošača", smatramo da bi čitaoci trebali preferirati tipografsku grešku ili pet ili
čak i deset, u časopis sa hijerarhijom plata i raspodjele poslova dizajniranih za zapošljavanje
puno lektora za male troškove i nekoliko tipova izdavača/urednika koji ne bi
znaju dani rade ako ih ugrize. Da li urednik od vrijeme dokazati to? Ili uradi bilo šta,
što se toga tiče, to nije na vrhuncu izdavačke moći? Pa, to
nije naš model. With Z dobijate znanje koje ima svo osoblje
uporedivi uslovi rada i da su svi jednako ovlašteni i plaćeni. Politički
samopouzdanje koje bi vam ovo trebalo dati u pogledu stabilnosti Z's Editorial
smjer bi trebao učiniti nekoliko dodatnih grešaka u kucanju podnošljivim. Nama je, naravno, žao zbog toga
greške u kucanju. Kladimo se da oni nama smetaju mnogo više nego vama, ali čitanje časopisa deset
puta je dovoljno čak i za Z-ov ovlašteni kadar. Dakle, pogledajte cijelu sliku i udarite
podizanje morala, ok?
Da je naš korporativni štampač pomešan Z stranice su bile jedini znak
stvari idu u pakao u ručnoj korpi. Ali ne, povrh toga, zemlja je luda
o Clintonovom seksualnom životu. Pitamo se, pod pretpostavkom da je neko uopšte zainteresovan, da li je Hilari
Clinton i Chelsea Clinton su hladni s Billom, i ako Bill ne koristi svoju poziciju
iznuditi seksualne usluge, koje niko nije tražio, o čemu se zapravo radi?
Podsjeća nas na tužilaštvo Al Caponea. Sjećate se: Federalci su dobili Caponea od prihoda
utaja poreza jer nisu mogli dokazati ubistvo i haos, iako su svi znali
da bude tako. U Vašingtonu, kao i obično, imamo osobu (i vladu) koja jeste
kriv za gore zločine od Caponea, ali ga proganjaju zbog navodnih zločina koji jesu
sumnjivo kriminalno, a još manje nemoralno.
Dakle, okrenimo se nečemu što je zaista važno. Ludilo bića u SAD
pakao ponovo nastrojen na bombardovanje Iraka. Pola komentatora naše zemlje prihvata glupost
tvrde da to radimo zbog Huseinovog navodnog "oružja mase
uništenje." Druga polovina se pita da li Clinton maše psom da pokrije svog
"seksualne" indiskrecije. Niko, naravno, ne dovodi u pitanje prava naših medija
i kreatori politike da javno diskutuju o tome kada da skinu šefa države i da se mešaju u stvari
suverena prava jedne zemlje, htjeli ne htjeli.
Pa, izvinite, ne kupujemo ništa od toga. Vanjska politika SAD-a nije poduzeta
služe interesima pojedinaca, čak i predsjednika, niti zbog vojske
moć vojnog miša.
Zadnji put na ovom putu navedeni razlozi za Zaljevski rat bili su prijetnja
Iračka nevjerovatna vojna mašina, koja se odmah pokazala kao očigledna glupost
SAD i Irak su se sukobili. (Nepobitni dokazi da smo pomogli u naoružavanju Iraka i to
Husein je bio naš prijatelj sve dok se nije ohrabrio i pomogao u stvaranju slučaja.) Daleko od teškog
"rata" između vojnih gospodara, to je, kako su tada primijetili američki piloti, a
"pucanje na ćurku", drugim riječima, masakr. Šta je bio motiv? Pa, kod
vrijeme kada su SAD demonstrirale svijetu da je naša volja zakon i da je neposlušnost
ne bi prihvatio. Takođe smo oživljavali vojni industrijski kompleks u
lice skromnih napada na njega u eri konverzije nakon Hladnog rata.
Pa zašto ovo ne bi moglo biti objašnjenje i ovoga puta? Pa, kao prvo, ako mi
bomba ovaj put, neće postići ništa vojno ili društveno, samo leševi.
Što se tiče vojno-industrijskog kompleksa, već ide dobro, hvala, a ovo ludo
poduhvat prijeti da probudi protivljenje tome, možda pomaže da se objasni zašto sve
Vojne ličnosti pozivaju da se povučemo.
Pa šta se dođavola dešava? Vjerovatno, komponenta toga potkopava UN kao
arbitar u politici SAD. Ali to je nejasno objašnjenje. Dakle, izgleda da je prijetnja
bombardovanja je rezultat suptilne dinamike klizavog nagiba, iako mrzimo to reći.
SAD se već skoro deceniju potvrđuju kao odgovorne za provođenje svijeta
stvari kako mi odlučimo da treba da budu. Idući ovim putem, mi smo savijali retoriku i
novac i mišići u putanji koja sada ima unutrašnju logiku i svoju infrastrukturu
vlastiti. Teško je narušiti infrastrukturu, čak i kada se logika pokvari. Ako
bombardovati Irak i ubiti desetine ili čak stotine hiljada slučajnih ciljeva, to će biti
ni zbog čega drugog nego da pokažemo da ispunjavamo svoje pretnje. Bombardovanje za napraviti
Američka ratna retorika stvarna ne služi konstruktivnom kraju za bilo koje birače, čak ni elitu
političarima i kapitalistima, kojima, međutim, za razliku od moralnih ljudskih bića, neće smetati
carnage. Jedini ispravan odgovor moralnih ljudi je, naravno, otpor bilo koga
efikasna sredstva koja ljudi mogu razumno prikupiti.
Konačno, šta je sa našim trenutnim ekonomskim ludilom? Finansijski kolaps u Koreji,
Indonezija, a možda i, kasnije, u SAD. Ovi ekonomski kolapsi su veliki događaji
fenomeni. Šta ih uzrokuje? Neki bi mogli tvrditi da su to neizbježni ishodi
naše društvene i ekonomske institucije. Međutim, u ovima je drugačije čitanje o događajima
"ludim" vremenima, jeste da dok su trenutni ekonomski događaji mogući (čak
stvarne) ishode naše osnovne institucije, nisu neizbježni. Radije, ovaj put,
pohlepa je poludela, a rezultati, koji su se mogli izbeći, nisu ni
ide u korist pohlepnih.