život
je uvijek čudno u SAD-u, ali sada se čini da je prešlo
vrh.
If
ovih dana obraćate pažnju na TV, više nego što se mnogo toga zaista tiče
bez emisija, možda ćete se iznenaditi kada primijetite mnogo sadržaja koji
otkriva potpuni prezir prema korporativnim vrijednostima. Na primjer, "Playmakers"
je nova serija na ESPN-u – 24-satnom sportskom kanalu. emisija,
veoma dobro odglumljeno i napisano, razorni je napad na profesionalce
fudbal, razotkrivanje seksizma, korporativne pohlepe i autoritarnosti
u srcu stvari...i, implicitno, u srcu svega
korporativna pitanja.
“mirotvorci”
je ljetna zamjena emisija - vestern - na mreži SAD.
Događa se na prijelazu iz 20. stoljeća i uključuje
tadašnji razvoj forenzičke nauke u zaplet tako što će imati šerifa
riješite misterije ubistva uz pomoć naučnika koji ih koristi
nove metode. Nedavna epizoda predstavljala je Standard Oil kao negativca.
Kada unajmljeni nasilnici kompanije nisu uspeli da ukradu patente
za izum solarne energije, pokušali su da ubiju pronalazača. Kada
koji nije uspio, unajmili su ga da radi u njihovom istraživačkom odjelu
gde će, kako je šerif nagađao, pronalazač ubrzo odustati
njegove snove o solarnoj energiji, kooptirao Standard Oil's steady
paycheck. Šerif i naučnik takođe misle da će kompanija
preklopiti prije ili kasnije, jer će od njihovog proizvoda biti malo koristi.
U tom trenutku, neko se vozi kroz grad u automobilu Model T
i krediti se kotrljaju. Iako vesterni imaju tradiciju bogatih
vlasnici zemljišta kao loši momci, ova emisija eksplicitno otvara nove terene
dramatiziranje motiva korporacije da opstruira čisto i jeftino
alternativne tehnologije u korist monopola, profita i zagađenja.
The
Lista bestselera beletristike takođe ima iznenađujući broj kritičnih knjiga
korporativne pohlepe i degradacije životne sredine i smrti koje
često rezultat nehumanih korporativnih politika. Ovaj dokaz (i
brojni drugi primjeri) iz popularne kulture sugerira da kod nekih
nivo javnosti zna da je sve pokvareno. Niko ne veruje
ili vidi razlog da vjeruje većini agenata moći i bogatstva. Ljudi
pretpostaviti najgore o drugima, posebno o autoritetu i
institucije. Gledajući to kao dokaz, možda bismo želeli da se pripremimo
da proslavimo skori juriš na palatu, da tako kažem.
faza
udesno, međutim, vreba Kalifornija — predivna država u kojoj
mišićavi glumac sa izazovom talenta kandiduje se za guvernera. On je
očigledno grubi mizoginista, podložan beskrajnim optužbama za
zlostavljanje. On je agent partije moći i bogatstva—naravno,
većina kandidata jeste, ali on je više. On je na glasu kao orman
Naci. Čak i ako nije istina, zašto bi neko želeo da rizikuje
pronalaženje? Ipak pobjeđuje. Što je još gore, izlaznost je rekordnih 80 posto.
Osim toga, država je više od polovine obojenih ljudi: Crnci, Latinoamerikanci, Native
Amerikanac i imigrant. Gledajući tu ružnu sliku kao dokaz,
možda bismo htjeli kupiti avionske karte odavde ili nešto slično
sebičan i očajan.
U međuvremenu,
Bush govori gotovo isključivo na vojnim skupovima – jedini
mesto gde je siguran da može da dobije ozbiljne aplauze kao publika
ima naredbu da obaveže. Da li je ovo znak očaja ili znak
sve sigurnije idemo ka totalnoj militarizaciji
Washington? Na frontu vojno-industrijskog kompleksa, umjesto
lobisti idu na vladine službenike, sada vladine službenike
rutinski ići na sastanke direktora i vlasnika da moli za podršku
i ponuditi politiku kao mito, a ne isplatu.
Zašto
da li je javnost široko svjesna onoga što se dešava, ali ipak
tako pasivan u preduzimanju bilo čega ozbiljnog u pokušaju da poboljša život
SAD i SAD nametnule ugnjetavanja u inostranstvu? Zašto ljudi
u SAD-u znaju strahote koje određuju njihovu poziciju prema takvima
do te mjere da predstavlja pozadinu za njihovu zabavu, i
ali i uživajte u Arnoldovim idiotskim stihovima,
glasati protiv starih nasilnika samo da bi učvrstili nove?
Is
odgovor uglavnom zato što, iako nije u značajnoj zabludi,
Američka populacija je značajno beznadežna? ako je to slučaj,
onda da srušimo zidove imperije, zar ne treba da generišemo
nadati se umjesto da ukazuje na ekstremnu visinu i duboku dubinu
tih zidova? Zamislite šta bi se dogodilo kada bismo svi vjerovali
da bi neka akcija mogla, u stvari, srušiti zidove,
koliko god dugo to moglo potrajati.