konobar
Pingvin, 2002
Pregled po
Nicola Bullard
Moj prvi susret
sa Barbarom Garson opisana je na strani 314 njene nove knjige Novac čini
World Go Around." Evo šta je napisala: "Da li je PTT na prodaju?" Napisao sam
tokom sjednice MMF-a pod nazivom “Globalna integracija” i proslijedio bilješku an
Australijski ekonomista sa sjedištem u Tajlandu. "Da", uzvratila je. “Većina
imovina je zakazana za aukciju.”
Taj kratak
Razmjena se dogodila tokom godišnjeg sastanka Svjetske banke MMF-a na vrhuncu
Dani azijske finansijske krize. Australijski ekonomista sam ja, osim što nisam
zaista ekonomista.
Osim toga
mala nepreciznost, ostatak knjige Barbare Garson Novac pokreće svijet
oko je apsolutno super. Ona kreće da "prati novac", prateći je
ulaganja (avans njenog izdavača za ovu knjigu) preko male lokalne banke
i međunarodnog velikana Chasea. Oba puta su fascinantna i vode nas do njih
mjesta koja nikada sami ne bismo posjetili: ForEx trgovačka soba Chase, the
ured za planiranje više milijardi dolara vrijedne petrohemijske rafinerije u Southernu
Tajland, i sindikalni sastanak u dnevnoj sobi otpuštenog radnika Sunbeam-a
Tennessee, SAD.
U stvari, knjiga
je tako dobra da sam se osjećala ponizno: nakon šest sedmica na Tajlandu dobila je bolji osjećaj
zemlju nego što imam za šest godina [radim sa Waldenom Bellowom u Focusu na
Global South,] i njen uticaj na finansijske investicije, tržišta kapitala i
jezik Grada je siguran i lucidan. Štaviše, Barbara Garson je
odličan pisac sa istinskim interesovanjem i za veliku i za malu sliku.
To je sjajno demonstrirano u njenoj knjizi od prije mnogo godina, Sve
Dan do kraja života, koji sa empatijom i humorom priča o pravom životu
priče o stotinama Amerikanaca radničke klase zarobljenih u dosadnim, opasnim,
nesigurni i slabo plaćeni poslovi. Humanost Barbare Garson je da joj je stalo
da li ovi ljudi i dalje imaju posao u SAD zahvaćenom recesijom i zbog toga
ona je iskreno zainteresovana za sudbinu ljudi sa kojima je intervjuisala
Tajland prvo prije nego poslije finansijske krize. Oni nisu statistika,
oni su stvarni ljudi neobičnih ličnosti, ambicija i tužnih priča.
Osim
varljivo jednostavno pisanje, te radoznalost i duhovitost koji pokreću priču
Barbara Garson svojim subjektima pristupa s otvorenim umom
razoruža i šarmira sve one koje sretne. Njoj je sve zanimljivo
postavlja sva glupa pitanja koja se većina nas nikada ne bi usudila, ona ćaska sa
šefove i pita o njihovim životima i njihovoj djeci, baš dok ona ćaska sa
Malezijski ribar ili radnik u fabrici iz Tennesseeja i opisuje nam svoje
živi u svijetu hiperkapitalizma.
Knjiga nije
bez moralne snage i političkog spina. Jedan od nasih najgorih zlikovaca
Susreće se "Motorna pila" Al Dunlap, doajen smanjenja broja zaposlenih, koji piše knjige
sa takvim naslovima Mean Business. Tokom svog boravka u Sunbeamu, Dunlap
praktično srušio kompaniju, uništivši hiljade radnih mjesta i života, i
čak i da izgubi veliku gomilu novca svojih dioničara. To je bila treća kompanija
restrukturiranje za jednu deceniju, i kako Garson kaže „Koliko puta možete stisnuti a
limun?”
Ali, postoje
takođe heroji: farmeri, pametni inženjeri, živahne mlade žene iz Isarna (Sjever
Istočni Tajland) koji izlaze iz svojih prodavnica rezanaca, stoičke tvornice
radnici iz malog grada na jugu SAD-a i aktivisti Mangrove Action Network
izrada strategija u New Yorku.
Usred svega ovoga
zemaljske i zabavne priče ona s potpunom jasnoćom objašnjava kako je međunarodno
rad finansijskih tržišta, pokretačka snaga akcionarskih vrednosti, sve više
disartikulacija između radnika i kapitala, profita i produktivnosti. Barbara
Garson (koji se svojevremeno kandidirao kao potpredsjednički kandidat Socijalističke partije) jeste
čvrsto na strani ljudi i ona gradi sliku, okvir po okvir, od
kako globalizovana ekonomija utiče na ljude. Ona vraća "pravo" u
ekonomija.
To je
okretanje stranica i suptilni politički traktat: rijetka kombinacija. Štaviše, jeste
smešno i divno napisano. Z