Andy Pollack
Zadnji
sedmice Nacionalna asocijacija trgovaca vrijednosnim papirima (NASD), operater New
Jorška burza Nasdaq objavila je da će otvoriti novu "elektronsku dionicu".
market" u Tokiju u poslednjem kvartalu 2000. godine, u savezu sa
Japanska Softbank Corporation. Ovo novo proširenje svjetskog finansijskog
tržišta non-stop i širom svijeta, koristeći najnoviju high-tech
alata, teško dolazi nakon spekulacija o produženom radnom vremenu u New
York Stock Exchange i ulazak starih brokerskih firmi kao što je Merrill
Lynch u polje za online ulaganja.
novo tržište,
navedeno je u korporativnom priopćenju za javnost, slijedit će Nasdaq-ov "screen-based".
pristup trgovanju hartijama od vrednosti i uključiće internet kao ključ
kanal za pružanje najsavremenije elektronske berze."
berza, koja nudi non-stop elektronsko trgovanje, omogućiće japanskom
investitorima „prilika da ulažu u vodeće svjetske visoke tehnologije i
dionice sa visokim rastom, te će omogućiti poboljšan pristup vlasničkom kapitalu za
japanske kompanije u nastajanju."
Prikladno je
da je ova veza između dvije najveće svjetske industrijske sile i njihove
gomile novca, trebalo bi da se desi preko Nasdaq-a, a ne starije NYSE, kao što je
u prvom dominiraju dionice gotovo svih visokotehnoloških kojima se javno trguje
kompanije, kao što su Microsoft, Intel, Amazon i Cisco Systems. Baš prikladno
najava je stigla iste sedmice koju su objavili lideri softverske industrije
njihov sektor je bio na ivici da postane najveći u SAD-u
po ukupnim prihodima.
NASD-ovi
partner u poslu, Corporation of Tokyo, takođe nije piker u ovoj oblasti.
Opisan u saopštenju za javnost kao „vodeći pružalac informacija i
usluge distribucije za industriju digitalnih informacija" i "Japan's
najveći distributer publikacija o softveru i računarskoj tehnologiji
kompanija ima udjele u više od 60 kompanija povezanih s internetom, sa najmanje
većinsko vlasništvo u japanskom ogranku Yahooa, Geo-Cities, ZDNet,
broadcast.com, ONSALE, CarPoint, InsWeb i e*Trade Japan. U Unitedu
Države, Softbank posjeduje većinske udjele u dionicama visoke tehnologije, Ziff-Davis i
Kingston Technology, i više od četvrtine Yahoo i e*Trade.
Frank Zarb,
predsjednik i glavni izvršni direktor NASD-a, tvrdio je da ćemo „iskoristiti
moć interneta da stvori tržište dionica koje stimuliše zapošljavanje
stvaranje i ekonomski rast." U saopštenju za javnost objašnjeno je kako
tržište će to učiniti, teče, vodenaste metafore obiluju. Tržište jeste
očekuje se da ponudi, i japanskim i američkim investitorima, "transparentan,
likvidno, efikasno, lako dostupno i dobro regulisano tržište" i "pristup
za emitente na fondove kapitala koji su povezani na globalnoj osnovi kreiranjem besprekorno
elektronski pristup između Nasdaq Japana i finansijskih interesa u drugim zemljama
zemlje." I radnici će imati koristi, rekao je Zarb, kao "dvostruke liste
kompanije na Nasdaq Japanu i Nasdaq berzi" će doprinijeti
na „otvaranje radnih mjesta i ekonomski rast u Japanu kroz efikasno tržište
koja povezuje investitore i preduzetnike."
To je mnogo više
vjerovatno, međutim, da ni japanski ni američki radnici neće imati koristi od toga
stvaranje Nasdaq Japana, koji umjesto da pluta na bešavnom, teče
tok kapitala, radnici će se udarati glavom o iste kamene zidove
odvajajući ih od boljih poslova i većih plata koje su podignute kao
dio šireg procesa globalizacije. Ako ništa drugo, rivalstva koja jama
Američki i japanski radnici jedni protiv drugih bit će gori na kraju
dana, dok kapital dodaje ovaj novi vod omogućavajući kapitalu da teče najglatkije
tamo gde se radna snaga može najlakše eksploatisati.
Ovo je bilo
jasan rezultat globalizacije proizvodnje. Investicija preko
zemlje u tvornicama automobila, čelika, odjevnih predmeta i igračaka, navodno dizajniranih za
stvoriti više radnih mjesta, umjesto toga značilo je gubitak poslova, niže plaće i oštrije
uslovi rada—i više antagonizma između radnika različitih
zemljama (ne zaboravite da je "bezpresan" tok kapitala u istočne
Evropa je igrala ne malu ulogu u oživljavanju konkurencije za resurse između njih
nacionalnosti, a time i etničke mržnje u Jugoslaviji).
Zarbova tvrdnja
da će tržište efikasnije pronaći mogućnosti za ulaganja
kapital, na širem geografskom području, zanemaruje očiglednu činjenicu da
kapital u trenutnoj postavci ima previše mjesta za produktivna ulaganja
već. Pod sadašnjim nivoima svjetske potražnje već ih ima previše
fabrike. Zato je berzanska manija u posljednje dvije decenije
predstavlja lovu za novcem u iracionalnoj spekulativnoj orgiji. Nasdaq Tokyo
samo će ovoj orgiji dati novi high-tech sjaj i brži tempo.
Dobar
objašnjenje ove apsurdne situacije preneo je u članku autor Njujork
puta ekonomski dopisnik, Louis Uchitelle, u "Global Good Times,
Upoznajte globalnu prezasićenost" (11). Pisanje u vrijeme kada su se svi bojali
globalna katastrofa izrasla iz azijskog finansijskog kraha te jeseni,
Uchitelle je rekao: „Azijska finansijska previranja mogu biti prva faza a
svjetska kriza koja se razvija uglavnom uzrokovana fenomenom koji se zove višak kapaciteta:
tendencija nesputane globalne ekonomije da proizvodi više automobila, igračaka,
obuću, avione, čelik, papir, aparate, film, odeću i elektroniku
uređaja nego što će ljudi kupiti po dovoljno visokim cijenama. 'Postoji višak globalnog
kapacitet u gotovo svakoj industriji,' Jack Welch, predsjednik General Electrica,
rekao je u nedavnom intervjuu u Londonu Financial Times. Bilo da
to su Airbusovi avioni u Njemačkoj ili patike u Sjedinjenim Državama, roba ima a
tendencija gomilanja u današnjoj globalnoj ekonomiji."
"Problem
nastaje," kaže Uchitelle, "zato što globalna ekonomija uvlači kompanije
graditi previše fabrika... Opasnost je da u nekom trenutku ova kuća od
karte se moraju srušiti. U globalnoj ekonomiji otvorenih granica gotovo svaki automobil
proizvođač, na primjer, pokušava biti prisutan na svakom tržištu. Ali
kada fabrike proizvedu više automobila nego što ljudi mogu da kupe, snižavaju se i cene automobila.
Opada profit automobilskih kompanija. Napolje radnici. I dole
broj ljudi koji sebi mogu priuštiti kupovinu automobila. Ekonomije se mogu kretati prema dolje
ka recesiji ili još gore. To je ono što se počinje dešavati u Aziji
sad."
Učitelle onda
ukazuje na ulogu globalizacije u pogoršanju, a ne u ublažavanju ovoga
situacija: globalno tržište proizvodi „sve više i više robe čak i kao ono
potiskuje plate na oba kraja svijeta, kako u industriji tako iu
zemlje u razvoju…. Ne možete to raditi zauvijek – proizvoditi više i
smanjenje plata onima koji kupuju — bez nekog kolapsa."
Dakle, Nasdaq Japan
je dizajniran da riješi problem koji ne postoji. S obzirom na način na koji je naš sistem
funkcioniše, problem nije u tome što kapital ne može da nađe mesta za investiranje; the
problem je u tome što kapital ne može investirati u novu robu ili proizvodnju usluga
objekata čija proizvodnja može naći tržište. Ipak, ako išta, ovo vodi kapital
da očajnički traže mogućnosti ulaganja, kako stvarne tako i
nematerijalne, kako bi nadoknadile opadajuću dobit. I što više radi to manje
ima šanse da iskoristi najnovije investicije. Dakle, nove berze
samo povećati bijes kojim kapital juri svoj rep.
ovo
opis dileme kapitala možda ne odgovara današnjim naslovima,
i Uchitelleove brige bi se lako mogle otpisati kao trenutne
panika izazvana krahom u jesen 1997. godine. Ali nedavno novi dokazi o tankom
led na kojem kliže svjetska ekonomija. Mnogi ekonomisti i
poslovni ljudi i dalje brinu da će se ostatak svjetske ekonomije povući
niz SAD—i ekonomija Japana, koja sada stagnira decenijama, biće
jedan od najvecih povlastica. Gretchen Morgenson, u „Shoppers Shoulder SAD
težina svijeta" (New York Times, 6) citira bankara
koji joj je rekao da bi "usporavanje potrošnje ovdje moglo zaustaviti poboljšanje
ekonomije drugdje mrtve u svojim tragovima: 'Ako on [američki potrošač]
ako uopšte uspori, ponovo ćemo osetiti da je svet slab." Kao
Uchitelle, ovaj bankar ukazuje i na ulogu niskih plata u slabljenju
potražnje i na taj način onemogućava korišćenje postojećih fabričkih kapaciteta: „Možda
što je najvažnije, godišnji rast realnih plata je pao sa oko 3 procenta
početkom prošle godine na oko 1.5 posto." Dakle, zaključuje on, ako SAD
potrošač ne nastavlja da podstiče svetsku potrošnju, „nema nikog
tamo da zauzme njegovo [sic] mjesto... Ako se [globalna ekonomija] zaista uspori
i uđe u strašniji scenario, onda cela berza uđe
nevolje." I, dodao bih, efikasnije, globalnije berze kao što su
kao novi globalni Nasdaq, širit će tu nevolju sve brže i brže
"efikasno."
Skoro niko
bilo kakvog političkog ili ekonomskog ubjeđenja bi poricalo da svijet ima previše
fabrike za dati nivo potražnje. Ne za potencijalnu potražnju, od
naravno, ali za postojeću potražnju. (Imajte na umu da Uchitelle kaže da ih ima još
fabrike za broj automobila—i igračaka i cipela i papira—koji ljudi
mogu kupiti, ne više nego što im je potrebno.)
Ali društvo jeste
nije opremljen da se nosi sa onim što bi trebao biti relativno jednostavan problem, kako
uskladi kapacitet svojih fabrika sa potrebama svojih ljudi. Ipak vrsta
kompjutera koji će održavati Nasdaq Japan mogu da rade milione
izračunavanja u sekundi – daleko više nego što je potrebno za pokretanje jednačina
potrebno da uskladi proizvodnju i potrošnju čak i na globalnom nivou (za a
sažeti dokaz matematičkih, tehničkih i organizacionih mogućnosti
o tome, pogledajte Cockshott and Cottrell's Ka novom socijalizmu,
Glasnogovornik, Nottingham, 1993.).
Stvarno
problem je u tome što nam naša tržišna ekonomija zabranjuje čak i postavljanje pitanja
ovuda. Društvene, a ne tehničke barijere zabranjuju nam da to radimo
relativno jednostavna matematika potrebna da bi se utvrdilo koliko sati je na svijetu
radnici treba da rade da bi proizveli onoliko robe koje su svjetski potrošači
željeti. Ipak, možemo uzeti i najsofisticiranije kompjutere, i matematičke
vještina iza njih, zalijepiti najnoviji web interfejs na njih, i
kreirajte berze koje mogu da shvate za nekoliko sekundi kako da uporede milijarde
nalozi za trgovinu od strane miliona investitora.
Ali kod
srž ove iracionalne situacije je dio rješenja. Na 150
godišnjica Komunistički manifest prošle godine, čak i mainstream
pisci, koji su bili nervozni zbog globalne ekonomske krize prethodne jeseni, zabrinuti
da je možda Marxovo i Engelsovo predviđanje o neizbježnosti sistemskog
krize se ponovo pokazalo istinitim. Izostavljeni su takvi komentari
pominjanje činjenice da su ova dva autora vidjeli i unutar institucija
stvorio je kapital potencijal za racionalnije društvo. Kapital je imao
podruštvljena proizvodnja, ulaganja, čak i potrošnja, ali kontrola i vlasništvo
ostao u rukama bogatih pojedinaca. Sve što je ostalo, napisali su,
je da radnici okončaju ovu kontradikciju socijalizacijom ovih institucija,
stavljanjem kontrole i vlasništva u ruke svjetskih radnika.
Nasdaq Japan je
samo najnoviji primjer ove kontradikcije. Jer berze nisu ništa
ali socijalizacija ulaganja: korištena, međutim, ne u korist
društva, već da obezbijedi tehniku kojom pojedinačni investitori mogu tražiti
obogatiti se takmičeći se međusobno.
U SAD-u
sama postoji mnogo Nasdaq grupa spojenih u jednu "bešavnu"
elektronska mreža—to je 5,600 brokerskih firmi i više od
pola miliona registrovanih brokera. Šta ako je ovu mrežu preuzeo
sindikata i društvenih grupa i pretvorio se u mehanizam za racionalno
izračunavanje potreba društva – i pružanje demokratskog doprinosa iz tih potreba
pogođeni? Šta ako, to jest, ovaj socijalizovani alat za investiranje, i kompjuteri
koji ga čine, po prvi put je uveden da služi društvu kao a
cijeli?
Isto bi moglo
recimo za kompjutere koje vode drugi ključni igrači u Nasdaq-ovom novom ogranku.
Šta ako je Softbank-ov pridruženi e*Trade pretvoren iz visokotehnološke berze
za bogate ljude u kompjuterizovani merač proizvodnje, registrovanje
aktivnosti i želje stotina miliona radnika umjesto pohlepe
od miliona kupona?
Još jedan
Softbank-ova podružnica je Microsoftov Carpoint, online automobil
tržište. Sama ova web stranica mogla bi postati tehničko središte racionalnog,
demokratsko planiranje svjetske proizvodnje automobila, usklađivanje potreba potrošača sa
kapaciteta fabrike, a time i eliminisanje cikličnih otpuštanja, ubrzanja, nadnica i
smanjenje koristi koje dolazi iz neplanirane industrije. (S obzirom na istorijsko
tenzije između američkih i japanskih radnika u automobilskoj industriji koje podstiču njihovi šefovi i
političari, ovo izgleda kao dobro mjesto za početak eksproprijacije šefova
tehničke igračke.)
nepotrebno reći
niko na Nasdaq Japanu ili na bilo kojoj od ostalih svjetskih berzi nije
koji će pristojno prepustiti svoje mjesto i okrenuti laptope ili
mainframe predstavnicima svjetske radničke klase; njihova dna
će morati da budu nasilno uklonjeni sa tih mesta.
Možete se složiti
ili se ne slažu oko toga da li bi ovo uklanjanje predstavljalo društveni napredak. Ali
sa stvaranjem globalnih, "korisničkih" sajber tržišta, da se to argumentuje
demokratsko društveno planiranje tehnički nemoguće postaje sve manje i manje
uvjerljivo svaki dan. Z
Andy
Pollack je instruktor računarstva i autor knjige „Informacione tehnologije
i socijalističkog samoupravljanja" u Kapitalizam i informacije
Doba: politička ekonomija globalne komunikacijske revolucije,
(Monthly Review Press), i član njujorškog Metro ogranka
Laburistička partija.