U januaru 1997. međunarodni
organizacija za ljudska prava Human Rights Watch objavila je svoje
sedmi godišnji izvještaj o stanju ljudi širom svijeta
prava. U izvještaju se, generalno gledano, nalaze ljudska prava'
uslovi sumorni i sve lošiji.Međutim, organizacija koju finansira
pojedinaca i fondacija širom svijeta, također nalazi
razloga za nadu.Prema izvještaju, „...
velike globalne sile pokolebale su se u svojoj posvećenosti ljudima
prava. [Oni] su više puta odlagali promociju čovjeka
prava u ime često sumnjivih dugoročnih strategija.
Oni su dozvolili njihovu potragu za trgovinom i investicijama
mogućnosti da oslabe svoje protivljenje ljudskim pravima
zlostavljanje."Međutim, u izvještaju se također navodi da,
„[Pritisnite] da se suprotstavite ovim uznemirujućim trendovima
sa raznih strana. Radile su različite vlade
na nacionalnom nivou pozivati na odgovornost zvaničnike koji zlostavljaju
za teška kršenja ljudskih prava i na međunarodnom
nivo da se prevaziđe nevoljkost velikih sila da
uspostaviti stalni Međunarodni krivični sud za
najgori prekršioci ljudskih prava.„Nastavak ekspanzije a
globalnu ekonomiju, povezivanjem potrošača i proizvođača
velike udaljenosti, izazvalo je sve veći interes za radnička prava
i prakse ljudskih prava multinacionalnih korporacija. I
dok se rastući pokret za ljudska prava suočio sa represijom
mnogim zemljama, to je bio nesretan dokaz toga
efikasnost u vršenju pritiska na vlade da poštuju
međunarodnim standardima ljudskih prava."Dakle, prema izvještaju,
borba za budućnost čovečanstva postala je jasna: jeste
glavne multinacionalne korporacije koje sada upravljaju globalom
ekonomija (i glavne vladine sile koje im služe)
protiv skoro svih ostalih. Izveštaj je takođe jasan i
uporan u navođenju saradnje velikih sila
(prvenstveno SAD, nacije EU, vlade
ZND, Japana, Kine i "tigrova" Azije)
predali su svoju ulogu predstavnika naroda
i samo su postali agenti multinacionalnih kompanija.„Iako se malo vlada usudilo
eksplicitno odbacivanje ljudskih prava, velike sile su se nagodile
prečesto 1996. za fasadu politike ljudskih prava
a ne istinski napor da se promovišu ljudska prava,
kaže se u izvještaju. Zašto?„Bojeći se gubitka trgovine i
mogućnosti ulaganja na "velika tržišta u razvoju",
ili ekonomije bogate resursima, industrijalizovane sile
nastavite redovno birati profit umjesto principa kada se to zatraži
univerzalno primjenjivati standarde ljudskih prava."Od slučaja do slučaja, izvještaj
dokumentuje kako vlade industrijalizovanih nacija govore
lijepe riječi, a zatim postupite (ili ne reagujete) nasuprot
masovne i gnusne povrede ljudskih prava. Nema veće vlade
je pošteđena, a ponajmanje vlada SAD o Bosni,
citira predsjednika Clintona zbog popuštanja i prisiljavanja lažnog
"izbori" kako bi mogao tvrditi da je napredovao kao
međunarodni stručnjak u svojoj kampanji za reizbor. U
Haitiju je, kaže se u izvještaju, pomogla Klintonova administracija
prikrivaju bliske odnose između američkog Centrala
Obavještajna agencija (CIA) i različiti članovi
ubilački državni udar 1991-94. Takođe ocenjuje CIA-u za neuspeh
da skine tajnost informacija o ozloglašenom bataljonu 3-16 in
Hondurasu i o umiješanosti CIA-e u Gvatemali i drugdje.Izvještaj također opisuje kako su SAD
administracija govorila o demokratiji u istočnoj Evropi i
bivšeg Sovjetskog Saveza, ali "ignorirao je izborne
kršenja i prijevare i šutjeli o drugim ljudima
zloupotrebe prava kako bi se osiguralo da određene prijateljske vlade
ostao na vlasti."U Kini, „Ljudska prava [as
o čemu svjedoči Clintonova administracija] zauzeo pozadinu
komercijalni i strateški interesi u SAD
administracija iz 1994. 'razdvojila' trgovinu i
ljudskih prava je time napravljen korak dalje, a predsjednik
Clinton je odustao od svake mogućnosti korištenja američkog političkog ili
ekonomsku polugu sa Pekingom da izvrši pritisak na ljude
prava."Čak i u SAD-u, izvještaj napada
Clinton za dopuštanje i doprinos napadu na
osnovna ljudska prava koja većina građana—u
barem industrijalizovani svijet—prečesto su smatrali
odobreno.„[P]olitički popularni prijedlozi
koju su napravili Kongres i Bijela kuća doprinijeli su
ubrzana erozija osnovnog procesa i ljudskih prava
zaštite u Sjedinjenim Državama. Uprkos njegovoj javnosti
proklamacije podrške građanskim i ljudskim pravima, predsjednik
Bill Clinton je pokazao zapanjujući nedostatak volje za očuvanjem
prava su bila napadnuta, au nekim slučajevima i preuzela vodstvo
eliminisanje zaštite ljudskih prava“, navodi se u izvještaju.Iako je izvještaj tačno čvrst
padaju na Clintonovu administraciju i američkog čovjeka
politika prava, to čini samo zato što su SAD
najbogatija i najmoćnija nacija na svijetu i medvjeda
tešku odgovornost tih činjenica. Ne postoji a
jedna nacija ili nacionalni lider u industrijalizovanom svetu
koji ne prima oštre—i jednako
opravdano—tretman. Vlade i lideri
Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Rusija, Kina, Japan, Indonezija i
Centralna i Južna Amerika se više puta citiraju zbog djela
propusta i zločina izvršenja, obično po nalogu
globalne ekonomske agende slobodnih, neregulisanih tržišta
i kratkoročni profit.
Izveštaj ne štedi despota
vlade u zemljama u razvoju ili velike međunarodne
institucije, uključujući razne agencije Ujedinjenih nacija,
Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Ali ovo je
nije strategija "boginja po svim vašim kućama". The
ogromnu (i pažljivo dokumentovanu) istinu o ovom pitanju
je da je ideja o ljudskim pravima u svjetskom padu.
Konačna vrijednost i užas ove knjige je priznavanje
tu istinu.Gdje je onda nada? U najmanje dva
mjesta, navodi se u izvještaju. Prvo, postoje brojni
pojedinačne instance vlada, pojedinaca i
nevladine organizacije (NVO) koje su se suprotstavile
cunami globalne ekonomije i mantra stavljanja
profit prije ljudi.U Južnoj Africi navode napore
Nacionalne komisije za istinu i pomirenje. U
Indija, nalazi poboljšano ponašanje od strane
vlade u rješavanju nasilja u zajednici. U Gvatemali, to
podsjeća nas na upravo potpisan mirovni ugovor između
vlade i gerile, prekinuvši 35-godišnji građanski rat
iniciran i finansiran od strane SADU Južnoj Koreji to bilježi dva
bivši predsednici osuđeni su po optužbama za pobunu,
izdaju i korupciju. Saginje se unazad da kaže da,
u Indoneziji, 20 vojnika osuđeno za kršenje ljudskih prava
su osuđeni za kršenje vojnih procedura. Takođe
napominje niz drugih pojedinačnih slučajeva, kao i
uspješne akcije nevladinih organizacija i stvari poput dva Istočna Timora
aktivisti koji primaju Nobelovu nagradu za mir.Jednako važno – možda čak
još važnije—u dijelu pod naslovom „Radna prava
i globalna ekonomija"—izvještaj daje globalnu
ekonomija zauzima centralno mjesto u jednačini ljudskih prava i
navodi da su radnička prava, u stvari, ljudska prava.Kasnije, u dijelu o korporacijama
i ljudska prava, izvještaj se također osvrće na moć
neravnoteža koja postoji jer korporacije praktički ignoriraju
interese svojih radnika i zajednica u kojima se nalaze
nalaze se, uvijek se klanjaju pred oltarom povećanja
profita.Uprkos povećanju međunarodne
pritisak sindikata, nevladinih organizacija i grupa u zajednici (i
povremeno vlade), korporacije obično rade ono što rade
željeti. „[S]sa milijardama dolara vrijednim investicijama
i profit u igri, veći deo poslovne zajednice
oduprite se pritisku“, kaže se u izvještaju. Ali dobro
vijest - ako se to može tako nazvati - je to u ovome
Izvještaj, bitka, koliko god bila loša, jasno je
prijavljen. To nije mali podvig i Human Rights Watch bi trebao
čestitati na njegovom radu.Napravio je izvještaj koji je
generalno dobro strukturiran. Nakon uvoda to
sažima čitav volumen, pet poglavlja daje više
detaljni izvještaji iz različitih geografskih regija u
svijet: Afrika, Amerika, Azija, Helsinki (Evropa,
Balkan, Turska i ZND) i Bliski istok. Sedamdeset
zemlje su uključene u ove regije, a geografski
izvještaji čine najveći dio knjige.
Knjiga takođe sadrži nekoliko
dodatni odjeljci koji pokazuju da Human Rights Watch
kontinuirano se širi i preusmjerava svoju misiju. Jedan
dio je posvećen isključivo Sjedinjenim Državama, koje tvrde
da predvodi svijet u borbi za ljudska prava. Bez
vitriol, sa jasnim činjenicama, SAD se otkriva kao
vodeći svetski licemer.HRW Arms Project također prima
poseban tretman. To pokazuje kako su članice UN-a
Vijeće sigurnosti ima virtualni monopol na svijet
trgovine oružjem i napominje da su vlade Sjedinjenih Država
Države i Rusija i dalje prednjače u tom poslu
prodaje organizovanog nasilja za profit.HRW je pokrenuo Ženska prava
Projekat i Projekt prava djece, snažno
potičući ideju da se ljudska bića ne mogu isključiti
iz kampanje za ljudska prava. Navedene su i druge posebne inicijative
u izvještaj uključuje: zatvore, korporacije i ljude
prava, droge i ljudska prava, sloboda izražavanja,
akademske slobode, lezbejska i gej prava, pravno zastupanje i
standarde, rad kongresa, pa čak i sažetak
Međunarodni filmski festival HRW. Očigledno, organizacija jeste
redefinišući svoj pogled na reči "ljudski" i
"prava."
Ima nekih problema sa ovim
izvještaja i oni su duboki i fundamentalni. Problemi su
i jezika i strukture. Jezik teži ka tome
birokratizirati, gotovo ono što Orwell naziva "novogovorom".
Pun je skraćenica, sažetaka i „na
s jedne strane, s druge strane" vrste argumenata. Ovo
tom se prečesto čita kao pravni sažetak ili akademski
disertacija.Ogromna većina prostora je posvećena
zvanične organizacije, institucije i pojedinci,
vlade, korporacije, nevladine organizacije i poznati pojedinci.
Ljudska strast i ljudska priča generalno nedostaju
ove stranice. Nema dovoljno svjedočenja iz pokreta i
pojedinci koji su uključeni u borbu za ljudska prava na a
svakodnevnoj bazi. Mora se prikazati riječ "zloupotreba",
kao i rečeno. Trebala bi i riječ "borba".[Međutim, takođe treba napomenuti da
knjiga navodi sve izvještaje HRW-a iz 1996. To su
dokumenti koji imaju direktno svjedočanstvo i ne zaziru
od detalja i stvarnosti mučenja, ubistva i
zlostavljanje.]Još jedno složeno strukturno pitanje
organizacija se takođe mora suočiti. Odakle novac
dolaziti iz? Izvori finansiranja se ne mogu zanemariti ni u jednoj NVO;
na kraju, finansiranje barem utiče – i to često
određuje—ponašanje. HRW prima stotine hiljada
dolara od Ford fondacije i Rokfelera
Fondacija. Oba ova donatora primaju većinu svojih prihoda
od globalnih korporacija koje su bile (i jesu) uključene u
značajne povrede ljudskih prava.Ostali veliki finansijeri uključuju: Phillips
Van Heusen koji je uključen u radnju i anti-sindikat
aktivnosti u Centralnoj Americi; Arthur Anderson Co., a
multinacionalna računovodstvena firma koja često posluje za
neodgovorne korporacije i vlade koje krše ljudska prava
prava; Reebok, specijalizovan za slabo plaćenu radnu snagu;
Continental Grain Co., multinacionalni agrobiznis koji
kontroliše veći dio svjetskog tržišta žitarica; Body Shop i
drugi.Također, mnogi komunikacijski giganti su
HRW finansijeri. Ovo uključuje Washington post (an
anti-sindikalna firma koja je prijateljska sa vladom SAD);
u New York Times (takođe antisindikalna kompanija
trenutno pokušava da potisne prava slobodnih radnika
pisci); Time Warner; Warner Bros.; Kapitol u vlasništvu Disneya
Cities/ABC (koji je trenutno u žestokom sporu sa jednim
njegovih sindikata); NBC (koji je u vlasništvu oružanog giganta General
Električni); CBS; Hearst Book Group; Random House; i
American Express Publishing Co.Ima i progresivnih finansijera,
uključujući Lillian Hellman i Dashiell Hammett fond, Mike
Farrell i Shelly Faberes, Norman Lear i drugi. The
pitanje je: kako donatori utiču na organizaciju? TO JE
nerealno se pretvarati da nisu.Human Rights Watch se nedavno suočio sa ovim
pitanje u sasvim konkretnom smislu, prema izvještaju u
izdanje časopisa Washington, DC od 7. aprila Corporate
Reporter zločina (CCR). Prema CCR, ljudska prava
Watch je u martu objavio izvještaj koji dokumentuje kako je Phillips
Korporacija Van Heusen maltretira svoje radnike u Gvatemali.
Bruce Klatsky je i glavni izvršni direktor PVH-a
član odbora Human Rights Watch-a.Nakon čitanja nacrta izvještaja,
Klatski je lično odleteo u Gvatemalu da prisustvuje
problem: PVH odbija da pregovara sa svojim sindikatima
u Gvatemali već šest godina i sarađuje sa
vlada tamo da razbije radničke organizacije. Izvještaj
u ruci, Klatsky je naredio svojim zvaničnicima lokalne kompanije da prekinu
uznemiravanje lokalnih sindikalnih funkcionera i početak dobre volje
pregovaranje sa sindikatima.Izvještaj HRW-a i izvještaj Klatskog
akcija je uslijedila nakon projekta obrazovanja o radu SAD/Gvatemale
zaprijetio da će protestirati na godišnjem prikupljanju sredstava HRW-a prošle jeseni
njujorški muzej prirodne istorije.Direktor US/GLEP projekta Stephen
Coats je rekao CCR-u: „Human Rights Watch bi trebao biti
čestitao na radu. To je teška stvar za bilo koga
organizacija, a kamoli organizacija za ljudska prava
istražuje navode o zloupotrebama od strane kompanije čiji je izvršni direktor
u svom upravnom odboru."Čak i posmatrači trebaju posmatranje. Oni
takođe su prilično ljudski.
Human Rights Watch, 485 Fifth Avenue,
New York, NY 10017; 212-986-1980; http://www. hrw.org