Fili milenijumima reka Tigris vijuga kroz jugoistočnu Tursku. Blizu granice današnje Sirije, isklesao je krečnjačke litice duž svoje široke doline, stvarajući spektakularan ekosistem kanjona u kojem se odmaraju ptice selice. Nekoliko rijetkih vrsta još uvijek naziva dolinu domom, uključujući prugastu hijenu i Eufratsku kornjaču s mekim oklopom.
|
Naselje na lokalitetu, poznatom kao Hasankeyf, postoji već 12,000 godina. Ljudi iz neolita kopali su pećine u liticama, prve od hiljada, a najmanje desetak kultura od tada je ostavilo traga: grad je bio rimska tvrđava, vizantijska biskupija, Islamski centar i trgovačko čvorište na Putu svile. Godine 1515. Osmansko carstvo ga je apsorbiralo. Danas, kao deo moderne Turske, plodna zemlja u okolnoj dolini prošarana je sa skoro 200 sela, u kojima živi oko 55,000 kurdskih poljoprivrednika, pridržavajući se drevnih načina života.
Tlo koje obrađuju također drži procjenjuje se na 300 arheoloških lokaliteta, od kojih je samo 14 iskopano. Iskopavanja ovdje dovela su do ponovnog pisanja paleohistorije. Gradsko bogato arhitektonsko naslijeđe sadrži nekoliko stotina srednjovjekovnih građevina, uključujući ukrašene džamije i druge davno očuvane spomenike, bilo samostojeće ili urezane u krečnjačku stijenu, dok se srednjovjekovni zamak i palača nalaze na litici. TO JE "jedno od najbolje očuvanih srednjovjekovnih lokaliteta u Turskoj“, rekla je Zeynep Ahunbay, profesorica istorije arhitekture na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu.
Za samo nekoliko godina, međutim, predviđeno je da se tih 12,000 godina neprekidnog naseljavanja naglo završi. U selu Ilisu na Tigrisu, turska vlada gradi ogromnu hidroelektranu visoku 453 metra koja će zadržati krivudave vode i stvoriti ogroman rezervoar. Potopit će drevni Hasankeyf, sa svojim pećinama i spomenicima, ispod vještačkog jezera od 121 kvadratnu milju. Potopit će većinu od 300 arheoloških nalazišta i bogat ekosistem. Također će potopiti kurdska sela i farme - njih 95 će u potpunosti nestati u poplavi, dok će još 104 biti djelimično pogođene. Kurdski seljani će izgubiti ne samo svoje domove i zajednice, već i sredstva za život.
Turska vlada kaže da će poduzeti mjere opreza. Određeno je mjesto oko kilometar sjeverno od grada, na uzvišenju, na koje bi se arhitektonsko naslijeđe moglo fizički izmjestiti. Neke od zgrada i spomenika tamo bi se mogle demontirati i rekonstruisati, sugeriše se, u novom Arheološkom parku.
Ali premještanje bi prekinulo odnos spomenika prema topografiji i time im oduzelo dostojanstvo i estetsku vrijednost. Stajali bi na malom nagibu, a ne usred dramatičnih pećina i litica. The projekat preseljenja teško da bi rekreirao ambijent istorijskog grada. Umjesto toga, Arheološki park bi bio mali muzej na otvorenom u kojem su izloženi fragmenti od 12 spomenika. Ostatak starih struktura bit će izgubljen zauvijek.
Arheolozi, istoričari umjetnosti, arhitekte, ekolozi, organizacije za ljudska prava, nevladine organizacije i zaštitari su osudili projekat. Kurdski projekat ljudskih prava se tome protivi. Dana 6. juna 2007. godine, Svjetski fond za spomenike uvrstio je Hasankeyf na svoju listu 2008 najugroženijih mjesta na svijetu za 100. godinu.
Zajednica se mobilizira
O projektu brane Ilisu se zapravo razmišljalo od 1980-ih, ali su ga društveni i ekološki problemi uvijek kočili. 2002. britanska kompanija Balfour Beatty i švedska Skanska, koje su nekada podržavale, su se povukle. Ali projekat se ponovo pojavio u januaru 2006. godine, kada je premijer najavio njegovo oživljavanje. Ogorčeni, zajednica se mobilizirala da pruži otpor i aktivisti su osnovali Inicijativu za održavanje Hasankeyfa u životu (IKHA). "Brana će nam donijeti samo uništenje", rekao je jedan od organizatora, Ercan Ayboga, bivši hidrolog sa Univerziteta Bauhaus u Njemačkoj, sada lokalni stanovnik. "Neće biti nikakve koristi za ljude u regionu."
Na ceremoniji polaganja kamena temeljca 4. avgusta 2006. 10,000 demonstriralo je protiv toga. IKHA je nastavila improvizujte briljantnu kampanju nastavljajući da organizujete skupove u Hasankeyfu, poput onog 20. maja 2007. godine, kada je 2,000 ljudi iz doline protestovalo pod transparentima na kojima je pisalo: "Ilisuska brana masakrira istoriju", "Ne uništavajte 10,000 godina istorije za 50 godina energije" i "Bez preseljenja." Ali takve demonstracije bile su samo početak za IKHA.
U martu 2007. godine vlade Švicarske, Njemačke i Austrije najavile su da će podržati projekat brane Ilisu obezbjeđivanjem garancija za izvozne kredite (ECG). Ovi finansijski instrumenti su garancije da će banka dobiti isplatu za svoje kredite. Oni osiguravaju finansiranje od, na primjer, političkih akata u ime prava radnika, ljudskih prava ili životne sredine. Obično se koriste za finansiranje projekata u zemljama u razvoju.
Tri banke—Société Générale (Švajcarska), UniCredit/Bank Austria i DekaBank (Nemačka)—suglasile su se da pozajme projekat Ilisu u iznosu od približno 450 miliona evra. Turska vlada (u obliku DSI-a, ministarstva voda), banke i tri vlade potpisale su sporazum, ali kako bi se pozabavile društvenim i ekološkim problemima, tri vlade su pokušale natjerati projekat da ispuni standarde Svjetske banke za zaštite životne sredine i kulture. EKG-ima su priložili 153 uslova, kao što su:
> turska vlada je trebala obavijestiti stanovnike područja o projektu i njihovim pravima;
> ponuditi im preseljenje na uporedivo poljoprivredno zemljište;
> adekvatno ih nadoknaditi;
> i uspostaviti žalbeni proces u slučaju kršenja.
Budući da su EKG-e sponzorisale vlade, poreski obveznici Njemačke, Švicarske i Austrije bi finansirali projekat. Tako simpatični Nijemci, Švicarci i Austrijanci pridružili su se međunarodnoj kampanji za zaustavljanje Ilisua, uključujući Bernsku deklaraciju, WEED (Svjetska ekonomija, ekologija i razvoj), ECA-Watch, Counter-Current i brojne akcione grupe. Oni i IKHA napisali su pisma trima vladama i trima bankama, objašnjavajući situaciju i pozivajući ih da preispitaju svoju podršku. Kako bi dokumentovali svoju zabrinutost, preduzeli su misije utvrđivanja činjenica u Ilisu i Karabayir, dva sela koja su najbliža gradilištu brane. Takođe su pogledali da li se DSI pridržava svojih obećanja da će ispuniti standarde Svjetske banke.
8. i 9. oktobra 2007. Ayboga i švajcarski predstavnik pitali su seljane šta im je turska vlada rekla. DSI je ponudio da kupi njihovu zemlju, rekli su seljani. Ako pristanu na prodaju, DSI je rekao da bi mogli dobiti dobar novac za to i dobro zemljište negdje drugdje u "New Hasankeyfu". Neke porodice su prihvatile ponudu i prodale svoju zemlju. Ali kada su stigli do "Novog Hasankeyfa", našli su ga na strmom, kamenitom brdu bez vode i plodne zemlje. Bilo je nenaseljivo. Kada su predložili druge stranice, DSI ih je ignorirao. Osim toga, DSI im je platio samo upola manje koliko bi im bilo potrebno da kupe novu kuću i zemljište, čak i u tom siromašnom kraju. Odjednom su se našli bez domova i zemlje.
Istraživači su zaključili da turska vlada grubo krši uslove vezane za EKG. Nepravedno je eksproprisao seljane, skraćivao ih, nije uspostavio nikakav žalbeni mehanizam i nije davao nikakve informacije o njihovim pravima.
U sedmicama nakon objavljivanja njihovog izvještaja, gnjevne demonstracije organizacija za ljudska prava izbile su u Evropi u UniCredit/Bank Austria, i izvan filijala DekaBank u 11 njemačkih gradova. U novembru 2008. godine, aktivisti kampanje Stop Ilisu pokušali su ponovo da posjete sela Ilisu i Karabayir, ali im je bio odbijen pristup. Vojska, koja je kontrolisala to područje, znala je ko su i nije ih pustila unutra.
Vlada ne ispunjava uslove
Ipak, kritike na račun projekta izazvale su dovoljno sumnje da su 2. decembra 2008. austrijske, njemačke i švicarske banke obustavile finansiranje projekta. Turska vlada je imala nisu ispunili 153 uslova koje su zaključili, ali su nadležnima dali rok od 6 mjeseci da ispune standarde Svjetske banke. U međuvremenu gradnja je zaustavljena.
Ayboga je ponovo pisala bankama. Projekat, po svojoj prirodi, nije mogao zadovoljiti međunarodne standarde, nije se mogao učiniti prihvatljivim. U celom regionu Ilisu/Tigris nije bilo dovoljno poljoprivrednog zemljišta na raspolaganju za preseljenje desetina hiljada ljudi. U potpunosti se povući iz projekta, pozvao je.
Dana 28. maja 2009. godine, aktivisti su održali međunarodnu konferenciju u Berlinu, "Ilisu Summit". Oni su pozvali Roberta Goodlanda da prisustvuje razvoju društvenih i ekoloških standarda Svjetske banke. On je na konferenciji rekao: "Svjetska banka bi odbila ovaj projekat. Utjecaji su preozbiljni; pripreme Turske su daleko nedovoljne.
"Čak ni evropski uslovi za projekat nisu adekvatni da zaštite pogođenih 60,000 ljudi, jedinstvenih kulturnih dobara i životne sredine." Preporučio je da se evropski učesnici povuku.
Güven Eken, predsjednik turske ekološke organizacije Doga Dernegi, istakao je da nije urađena procjena uticaja na životnu sredinu, kao što bi bio slučaj čak i za manju elektranu u Evropi. Hasan Janabi, bivši konsultant za iračko ministarstvo voda, primijetio je da milioni Iračana žive nizvodno od brane, zavisne od Tigrisa za život, te da bi izgradnja brane umanjila njihovo vodosnabdijevanje, a močvare mezopotamske delte čak i osušiti.
Od 18. do 24. maja 2009. godine, dva međunarodna posmatrača su posetila više sela na Tigrisu i pitala o brani. Stanovnici sela s kojima su razgovarali bili su užasnuti gubitkom svojih oskudnih sredstava za život. Nekima od njih je rečeno da će, ako prodaju svoju zemlju, dobiti dva hektara zemlje u New Hasankeyfu, što bi im moglo zaraditi 12,000 turskih lira svake godine, ali bi nova kuća koštala mnogo više od onoga što im je vlada platila za postojeće kuće. Da bi ostvarili prihod, morali su da pređu sa samoodrživih na tržišnu poljoprivredu, ali su parcele od dva hektara bile premale da bi ostvarile taj prihod, posebno kada su kupili đubrivo. Poljoprivrednici su odbili dogovor. Vlada je u januaru 2009. godine otišla pred okružni sud u Batmanu, au junu ih je sud natjerao na prodaju, smanjivši ionako nedovoljan iznos odštete za 40 posto, i prenio zemljište na vladu. Farmeri su uništeni.
Ayboga je napisao još jednu rundu pisama. Za ove seljane nema drugog pogodnog zemljišta, naglasio je. Ako izgube svoju sadašnju zemlju, morat će pobjeći u velike gradove, ali bez vještina završit će u sirotinjskim četvrtima.
Uslijedilo je još demonstracija, poput one 6. juna 2009. u Ankari, gdje je desetak organizacija demonstriralo protiv mnogih takvih destruktivnih brana koje su planirane za jugoistočnu Tursku. (Brana Ilisu je jedna u nizu brana planiranih za jugoistočnu Anadoliju.) Umjetnici, poput turske pop zvijezde Tarkana, otvoreno su kritizirali projekat brane, a autor Nobelove nagrade Orhan Pamuk zahtijevao je da Hasankeyf bude proglašen UNESCO-vom svjetskom baštinom. (Zadovoljava devet od deset kriterijuma.) Međunarodno vijeće za spomenike i lokalitete pozvalo je na njegovu zaštitu.
Tada su bageri koji su radili na demontiranju starih Hasankeyfovih spomenika i premještanju ih u Arheološki park dali zapanjujuću objavu: to se ne može učiniti. Premještanje spomenika bilo je tehnički nemoguće. Napravljene su od pijeska i ruševina i jedinstvenog zida koji bi se srušio ako bi se izvadio iz lokacije. Najviše tri ili četiri se mogu bezbedno premestiti, za ostale, rastaviti ih značilo bi uništiti. Čak su i turski stručnjaci morali priznati da ne vide način da spasu najvažnije spomenike. Dakle tbilo bi izgubljeno celokupno kulturno nasleđe.
Budući da je gradilište bilo zabranjeno aktivistima, Ayboga je istakao evropskim bankarima i vladama, IKHA više nije mogla dobiti informacije. "Gdje je bilo hvaljeno pravo na informaciju?" upitao ih je. "Gdje su vaši kriteriji Svjetske banke i OECD-a?"
Povlačenje
7. jula 2009. okončano je šestomjesečno zamrzavanje. Vlade Njemačke, Austrije i Švicarske su se u potpunosti povukle iz projekta. Ukinuli su garancije za izvozne kredite. Dan kasnije tri evropske banke su se povukle.
Po prvi put u istoriji finansiranja izvoza, EKG su otkazani zbog humanitarnih, kulturnih i ekoloških razloga. Korak bez presedana bio je ogromna pobjeda za protivnike brane. Turska vlada, kako su se nadali, bez finansiranja i bez evropske tehničke ekspertize, nikako ne bi mogla da izgradi branu. U septembru je turski ministar finansija Mahmet Šimšek posjetio Kinu i pokušao tamo dobiti sredstva, ali nije uspio.
Nekoliko mjeseci kasnije, svjedoci koji su uspjeli da se ušunjaju u selo Ilisu primijetili su da je izgradnja brane počela bez odobrenja DSI. IKHA je pitala ministra za okoliš, Veysela Eroglua, "Šta se događa? Kako je moguće da kompanije mogu graditi bez dozvole?"
Odgovor je, očigledno, bio da je to zaista moguće. Zatim su u januaru 2010. dvije turske banke, Akbank i Garantibank, najavile da će finansirati izgradnju brane. Sedmicu kasnije turska vlada je uhapsila gradonačelnike Batmana i Dijarbakira jer su se protivili izgradnji brane. Još dvadeset lokalnih gradonačelnika pridružilo se IKHA-i na konferenciji za novinare, tražeći da dvije banke otkažu svoj planirani kredit. IKHA je zaprijetila peticijom i kampanjom bojkota protiv banaka ako nastave.
Protesti su nastavljeni 2010. godine u filijalama Akbanke i Garantibanke u Amsterdamu, Londonu, Frankfurtu, Esenu i Hanoveru. U aprilu su naučnici sa Univerziteta Bogazici u Istanbulu pozvali banke da povuku svoju podršku i pozvali tursku vladu da podnese zahtjev UNESCO-u za status mjesta svjetske baštine za Hasankeyfa. Dana 14. marta, na Međunarodni dan akcije protiv brana, za rijeke i sredstva za život, protivnici brana u više od 20 zemalja protestirali su protiv projekata brana, uključujući Ilisu.
Ipak, u suprotnosti čak i sa turskim zakonima, izgradnja brane se nastavlja, koja je predviđena za završetak 2013. Seoske farme se i dalje ekspropriraju uz neznatnu nadoknadu. U Arheološkom parku biće samo simulakruma starih spomenika. Najmanje jedno važno arheološko nalazište je već srušeno.
Tekući otpor
IKHA će nastaviti svoju borbu "protiv svih akcija i pokušaja da se unište istorijske, kulturne i prirodne ljepote ove zemlje", rekao je Ayboga. “To je naše osnovno zakonsko, demokratsko i ljudsko pravo i mi ćemo ga ostvariti. To nije krivično djelo.
"Vlada [nas] optužuje da kršimo zakon protiveći se državnom projektu", nastavio je, "ali turski zakon također kaže da je 'zaštita kulturnih i prirodnih dobara zadatak države' (2863. zakon). jel tu krivac?....Mi podržavamo zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa.Naše plodne zemlje ne treba da unište brane jezera.Ne želimo da se naši ljudi raseljavaju.Ako je ovo zločin onda smo kriminalaca, a naša inicijativa poziva sve koji su osjetljivi po ovom pitanju da počine ovaj zločin."
Z
Janet Biehl je pisala o socijalnoj ekologiji, opštinskoj demokratiji, ekofeminizmu i zelenoj politici. Ona je urednica The Murray Bookchin Reader (1997). Fotografije ljubaznošću novinske agencije Dicle. Za više informacija: hasankeyfgirisimi.com.