Nema sumnje da u SAD postoji epidemija raka. Rak se ubrzano širi na kardiovaskularne bolesti kao vodeći uzrok smrti. Rak je također veliki javnozdravstveni problem širom svijeta. Prema Svjetskom izvještaju o raku iz 2014. koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), rak raste "alarmantom brzinom" širom svijeta. Statistički podaci izneseni u SAD su upitni: „Pošto ne postoji nacionalni registar raka, ne postoji način da se tačno zna koliko se novih slučajeva raka godišnje dijagnostikuje u Sjedinjenim Državama.“ Nacionalni institut za rak izvijestio je 1996. da je incidenca raka kod djece porasla za 10 posto između 1973. i 1991. godine. New York Times članak na naslovnoj strani od 8. januara 2003. objavio je da je incidencija raka kod djece porasla za 20 posto u prethodnih 20 godina, a za novorođenčad mlađu od godinu dana povećanje je bilo 36 posto. Međunarodna agencija za istraživanje raka nedavno je objavila Svjetski izvještaj o raku za 2014. U izvještaju se navodi da se predviđa da će incidencija raka širom svijeta porasti za 70 posto u naredne 2 decenije. U posljednje dvije decenije masovni mediji puni su priča o genetskoj osnovi raka. Toliko da mnogi ljudi sada vjeruju da su dijabetes, rak i gojaznost uglavnom “genetske bolesti”. Takve dezinformacije u suštini okrivljuju žrtvu. Ipak, većina ljudi ne bi rekla da su gripa, upala pluća ili ebola genetske bolesti. Postoji opšte shvatanje da spoljni agensi mogu nadjačati nečiju unutrašnju prirodnu odbranu. Neće se svi od nas razboljeti ili umrijeti u epidemiji. Glavni aspekt "Šta uzrokuje rak?" propaganda u medijima je zabluda da je primarno genetskog, a ne ekološkog porijekla. Ovo grubo izobličenje stvarnosti nedavnih epidemija kao što su rak i gojaznost, objašnjeno je u članku “Izvor prevencije gojaznosti, geni nisu sudbina, javno zdravlje Harvarda:”
“Malo je vjerovatno da će genetske promjene objasniti brzo širenje gojaznosti [ili raka, moj komentar] širom svijeta. To je zato što genetski fond ostaje prilično stabilan tokom mnogih generacija... Dakle, ako su naši geni uglavnom ostali isti, šta se promijenilo u proteklih 40 godina rastuće gojaznosti? Naše okruženje.” Centar za kontrolu bolesti (CDC) također potvrđuje primat okoliša kao uzroka bolesti na svojoj web stranici: „Zaista, neke rijetke bolesti... mogu biti rezultat nedostatka jednog genskog proizvoda, ali ove bolesti predstavljaju vrlo mali udio svih ljudskih bolesti. Uobičajene bolesti, poput dijabetesa ili raka, rezultat su složene interakcije genetskih i okolišnih faktora.” Stav CDC-a je jasno potkrijepljen velikom studijom od 53,666 identičnih blizanaca, objavljenom u The Journal of Translational Medicine, koja je zaključila da sposobnost genoma da predvidi bolest „nije baš informativan“. Od 11. svjetskog rata, naša okolina je postala sve više zagađena toksinima. U knjizi Revizija politike raka, od strane Samuelsa Epsteina, MD, 1998., Epstein napominje da je proizvodnja sintetičkih organskih kemikalija naglo porasla počevši od 1940., a proizvoda od nafte i prirodnog plina oko 1945. Plastifikatori i pesticidi su uvedeni od 1945. do 1955. godine. CDC popisi135 tvari koje se smatraju potencijalnim profesionalnim kancerogenima. Vrlo malo od 80,000 hemikalija koje se sada koriste je ikada testirano na sigurnost.
Prema Scientific American-u (juli 2014.): “Zakon o kontroli toksičnih supstanci, posljednji put ažuriran 1976. godine, dozvoljava industriji da koristi nove hemikalije bez prethodnog dokazivanja da su sigurne. Umjesto toga, teret dokazivanja stavlja na EPA. Ipak, od više od 50,000 hemikalija koje se komercijalno koriste, EPA je testirala samo 300.”
Svijet je preplavljen otrovnim hemikalijama. Industrijske i poljoprivredne hemikalije zagađuju podzemne vode i opslužuju milione ljudi u Kaliforniji već najmanje 50 godina. Milioni tona pesticida koji izazivaju rak izliveni su na poljoprivredno zemljište u SAD-u i širom svijeta, kontaminirajući hranu kod kuće i onu uvezenu iz inostranstva.
U SAD-u, Allied Signal Company je proizvela insekticid Kepone, povezan s DDT-om, i bacala ga u estuarij rijeke James godinama 1960-ih i 1970-ih. Rijeka James je bila zatvorena za ribolov 13 godina. Proizvod je zabranjen širom svijeta 1990. godine, ali su vlasnici plantaža banana lobirali za još 3 godine upotrebe. Kepone može postojati stotinama godina. Ostrvo Guadalupe je 2003. godine ograničilo uzgoj usjeva zbog uporne kontaminacije keponom. Guadalupe ima jednu od najvećih stopa raka prostate u svijetu. Nedavno je Duke Energy Company proglašena krivom za ispuštanje razornog toksičnog pepela od ugljena u rijeku Day. Svakodnevno odlaganje toksičnih tvari, ili takozvane periodične „nesreće“ u SAD-u, Evropskoj uniji i Japanu, nisu pokazale značajno smanjenje u posljednjih 40 godina. Odavno je poznato da mnogi toksini uzrokuju rak. Veza između zagađivača okoline i razvoja raka datira još od 1775. godine, kada je Percival Pott objavio studiju engleskih dimnjačara koji su razvili rak skrotuma zbog čađi i katrana. Neki od najčešćih agenasa za koje se zna da uzrokuju rak su: arsen, azbest, benzol, formaldehid, jonizujuće zračenje, čađ, radon, boje za kosu, pesticidi bez arsena i poliklorovani bifenili.
Studija iz 2006. na Hirošimi i Nagasakiju koji su preživjeli atomsku bombu 55-58 godina nakon izlaganja radijaciji pokazala je linearnu reakciju doze zračenja za tumore štitnjače i rak. Predsjednikovo vijeće za rak izvijestilo je da je “pravi teret karcinoma izazvanih okolišem jako podcijenjen”. Desetine hemikalija iz životne sredine se redovno otkrivaju kod ljudi. Utvrđeno je da žene s visokim nivoom PCB-a (polihloriranih bifenila) ili DDT-a u krvi neposredno nakon porođaja imaju povećan rizik od razvoja raka dojke. Nadalje, pokazalo se da zagađivači iz okoliša trajno utječu na funkciju gena. Ova oblast znanja poznata kao epigenetika takođe je pokazala kod životinja da DDT može izazvati negativne efekte na potomstvo: štetne hemikalije i drugi agensi mogu trajno promeniti koji se geni uključuju bez promene koda gena, poznatih kao epigenetske promene. “Danas niko ne sumnja da epigenetski efekti igraju ključnu ulogu u razvoju, starenju, pa čak i raku.” Industrijski interesi imaju istoriju zamagljivanja dugogodišnjih naučnih saznanja o povezanosti raka i životne sredine.
Jedan eklatantan primjer je pitanje jonizujućeg zračenja i raka. Suočeni s ogromnim dokazima da nuklearno zračenje uzrokuje rak, američka vlada se odupirala priznavanju da radnici u nuklearnim elektranama koji su razvili rak imaju rak okoliša uzrokovan izlaganjem jonizujućem zračenju na poslu. “Nakon decenija poricanja, vlada priznaje da su od zore atomskog doba radnici koji prave nuklearno oružje bili izloženi radijaciji i hemikalijama koje su izazvale rak i ranu smrt.” Pretpostavlja se da su poricanja vlade rezultat pritiska nuklearne industrije, i kapitalističkog biznisa općenito, da negiraju bilo kakvu vezu između raka i okoliša. Okretna vrata vladinih službenika (EPA FDA, itd.) koji su kasnije zaposleni u kontaminirajućoj industriji dobro su dokumentirani u knjizi Toxic Deception. Još opasniji za budućnost javnog zdravlja je dosluh između Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). “SZO se uporno opirala provođenju studija o zdravstvenim efektima izlaganja uranijumu 238 nakon Pustinjske oluje, u Bosni i na Kosovu.
Razlog za ovo odbijanje je sporazum sklopljen 1959. godine između IAEA, koja aktivno promoviše nuklearnu energiju širom svijeta, i WHO-a, u kojem se navodi da ako jedna agencija želi provesti studiju koja utiče na rad druge, potreban je zajednički dogovor. IAEA nikada nije pristala na takve studije.” Takvi sporazumi koji isključuju proučavanje i odgovornost idu u srce kapitalističke industrije. To je dio aktivne politike dezinformacija. Kada je vlada djelovala na suzbijanje zagađenja, stvorila je EPA i Zakon o čistom zraku. Praktično funkcionisanje ovih regulatornih organizacija često je oslabljeno, nedovoljno finansirano i nedovoljno sprovedeno na nagovor industrije. Kao što je navedeno u Occupational Health, koju su uređivali Barry S. Levy, MD i David H. Wegman, MD „...želja radnika za udobnošću, prihodom, sigurnošću i razonodom je kontinuirano uravnotežena potrebom poslodavca za profitom.“ Svjetska konkurencija za profit i opstanak je dominantna praksa poslovanja u sadašnjem ekonomskom poretku. Posljedice su kratkoročni profit u odnosu na dugoročnu sigurnost radnika i zajednice u cjelini. Čelnici korporacija redovno odgovaraju na kritike njihovih zagađujućih praksi govoreći da bi se možda poslovna praksa mogla protumačiti kao nemoralna, ali ona nije nezakonita.
Od korporacija kojima se javno trguje po zakonu se traži da stave finansijske interese svojih vlasnika iznad svega ostalog, uključujući i javno dobro. Jasno je da je sadašnji kapitalistički ekonomski sistem amoralan. Lawrence Summers, glavni ekonomista Svjetske banke, opisao je ideologiju Kapetana modernog kapitalizma u dopisu poslanom 12. decembra 1991.: „Mislim da je ekonomska logika koja stoji iza bacanja toksičnog otpada u zemlju s najnižim platama besprijekorna i trebali bismo se suočiti s tim.” Sadašnji ekonomski sistem, kapitalizam, je “sistem koji zagađuje vlastito gnijezdo, kako ljudsko-društvene uslove, tako i šire prirodno okruženje od kojeg ovisi”.
Američko medicinsko udruženje ima masovno slanje vijesti pod naslovom AMA Morning Rounds. Slijedi nedavni citat od 22. augusta 2014: “Nova istraživanja sugeriraju da se rak ne može iskorijeniti.” Oni dalje citiraju evolucionog biologa koji kaže da je “sposobnost naših ćelija da razviju rak suštinsko svojstvo”. Članak Scientific American od 21. maja 2010. pod naslovom „Koliko karcinoma izaziva okolina?“ kaže: “Ali naučnici najvjerovatnije nikada neće moći otkriti pravu ulogu zagađivača okoliša jer se čini da se izloženost okoliša, genetika i način života isprepliću.” U članku se zatim citira dr. Clapp sa Fakulteta javnog zdravlja Bostonskog univerziteta: „Pogrešna je vježba pokušavati svakoj kemikaliji ili izlaganju dodijeliti određeni dio raka.“
Prihvatanje epidemije raka kod djece ulazi u domen kulture kao TV emisije, filmovi i knjige, možda da bi se pomoglo javnosti da prihvati stvarnost djece oboljele od raka. Odgovor medicinskog establišmenta na epidemiju raka prvenstveno je ograničen na poticanje skrininga i promjene načina života. Takav skrining ne "sprečava" rak. Mamografija i kolonoskopija su dizajnirani za otkrivanje ranog raka ili prekanceroznih promjena, ali ne sprječavaju razvoj raka u populaciji općenito. Malo je vjerovatno da će promjene u načinu života imati značajnu sposobnost u borbi protiv epidemije raka.
Državne javne zdravstvene aktivnosti dobile su samo 3 posto od preko 2 biliona dolara koliko su SAD potrošile na zdravstvenu zaštitu 2009. Poznati doktor medicine Rudolph Carl Virchow (1821-1902), navodno je izjavio da je „Medicina društvena nauka, i politika nije ništa drugo do velika medicina.” Rak se ne može spriječiti pod sadašnjim ekonomskim sistemom profita prije ljudi. U Capitalism a Ghost Story, Arundhati Roy piše: “Ne borimo se da se petljamo s reformisanjem sistema koji treba zamijeniti.” Moramo zahtijevati djelovanje zasnovano na naučnom saznanju da je okoliš ključni faktor koji uzrokuje epidemiju raka. Javnozdravstvene organizacije, čija je odgovornost da štite zdravlje cjelokupne populacije prevencijom bolesti, i svih zdravstvenih djelatnika, danas i svakoga dana trebaju glasno zahtijevati akciju. Tragično, oni uglavnom ćute.
Z
___________________________________________________________________________________________
Nayvin Gordon je porodični ljekar povezan s Doctors Medical Center u Oaklandu, Kalifornija.