FOd 12. do 15. oktobra 2010. imao sam opsežne i detaljne razgovore sa Fidelom Castrom o opasnostima nuklearnog rata, globalnoj ekonomskoj krizi i prirodi Novog svjetskog poretka. Centralni koncept koji je iznio Fidel Castro u intervjuu je da samo dalekosežna "Bitka ideja" može promijeniti tok svjetske istorije. Cilj je spriječiti nezamislivo, nuklearni rat, koji prijeti da uništi život na zemlji. Bitka ideja uključuje suočavanje sa ratnim zločincima na visokim funkcijama, kršenje konsenzusa predvođenog SAD-om, promjenu načina razmišljanja stotina miliona ljudi, ukidanje nuklearnog oružja, vraćanje istine i uspostavljanje temelja svjetskog mira.
Chossudovsky: Kakav je rizik od nuklearnog rata i prijetnja ljudskim bićima?
Castro: Prilično dugo sam počeo da brinem o neminovnosti opasnog i verovatnog rata koji bi vrlo brzo mogao da preraste u nuklearni rat. Prije toga sam sve svoje napore usmjerio na analizu kapitalističkog sistema općenito i metoda koje je američka imperijalna tiranija nametnula čovječanstvu.
Tokom Hladnog rata, ljudi su pričali o očiglednom miru između SSSR-a i Sjedinjenih Država, čuveni MAD (Mutual Assured Destruction) je bio zagarantovan.
Chossudovsky: Nakon Hladnog rata, posebno nakon 11. septembra, američka nuklearna doktrina je počela da se redefinira.
Castro: Jedna od stvari koja mi je privukla pažnju je potonuće Cheonan tokom vojnog manevra. To je bio vodeći brod južnokorejske mornarice, izuzetno sofisticirano plovilo. Na Global-Research-u smo pronašli novinarski izvještaj koji je ponudio koherentne informacije o potonuću Cheonan—da to nije moglo biti djelo podmornice proizvedene u SSSR-u prije više od 60 godina.
Provokacija protiv Demokratske Republike Koreje pojačala je našu zabrinutost zbog agresije na Iran. Pomno sam pratio političke procese u toj zemlji. Savršeno smo dobro znali šta se tamo dogodilo tokom 1950-ih, kada je Iran nacionalizovao imovinu British Petroleuma—koje se u to vrijeme zvalo Anglo Persian Oil Company. Po mom mišljenju, prijetnje Iranu postale su neizbježne u junu 2001. nakon usvajanja Rezolucije 1929 9. juna, kada je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija osudilo Iran zbog istraživanja koje provodi i njegove proizvodnje malih količina 20 posto obogaćenog uranijuma, i optužio ga da predstavlja prijetnju svijetu. Ubrzo nakon usvajanja Rezolucije, američki nosač aviona ugrađen u borbenu jedinicu, plus nuklearna podmornica, prošao je kroz Suecki kanal uz pomoć egipatske vlade. Pridružile su se mornaričke jedinice iz Izraela koje su krenule prema Persijskom zaljevu i morima u blizini Irana.
Sankcije koje su Sjedinjene Države i njihovi NATO saveznici uveli Iranu bile su apsolutno uvredljive i nepravedne. Ne mogu da razumem zašto Rusija i Kina nisu stavile veto na Rezoluciju 1929. Po mom mišljenju to je užasno zakomplikovalo političku situaciju i stavilo svet na ivicu rata.
Sjećam se prethodnih izraelskih napada na arapske nuklearne istraživačke centre. Prvi su napali i uništili onu u Iraku u junu 1981. Nisu tražili ničiju dozvolu, ni sa kim nisu razgovarali. Samo su ih napali i Iračani su morali da izdrže udare.
2007. ponovili su istu operaciju protiv istraživačkog centra koji je gradila Sirija. Ono što mi nije bilo jasno je osnovni razlog zašto Sirija nije osudila izraelski napad na taj istraživački centar gdje su, nesumnjivo, radili na nečemu uz saradnju Sjeverne Koreje. To je bilo nešto legalno; nisu počinili nikakav prekršaj. Ne razumijem zašto ovo nije denuncirano jer bi to, po mom mišljenju, bilo važno.
Vjerujem da postoje razlozi za razmišljanje da će pokušati to učiniti i protiv Irana: uništiti njegove istraživačke centre ili centre za proizvodnju električne energije u toj zemlji.
Chossudovsky: Sjećam se da je odmah nakon odluke Vijeća sigurnosti, uz podršku Kine i Rusije, ruski ministar vanjskih poslova rekao: „Pa, mi smo odobrili Rezoluciju, ali to neće poništiti našu vojnu saradnju sa Iranom“. To je bilo u junu. Nekoliko mjeseci kasnije, Moskva je potvrdila da će vojna saradnja [sa Iranom] biti zamrznuta, pa se sada Iran suočava sa vrlo ozbiljnom situacijom, jer mu je potrebna ruska tehnologija da bi održao svoju sigurnost.
Mislim da sve pretnje Rusiji i Kini imaju za cilj da spreče da se dve zemlje umešaju ako dođe do rata sa Iranom. Ovo je način da SAD i NATO produže svoj rat na Bliskom istoku bez konfrontacije s Kinom i Rusijom.
Castro: Po mom skromnom mišljenju, na tu rezoluciju je trebalo staviti veto. Jer se sve zakomplikovalo na nekoliko načina. Vojno, zbog ovoga što objašnjavate u vezi, na primer, opredijeljenosti koja je postojala i ugovora koji je potpisan da se Iranu isporuče S-300, koji su veoma efikasno protivvazdušno oružje.
Postoje i druge stvari u vezi sa opskrbom gorivom, koje su veoma važne za Kinu jer njena rastuća ekonomija generiše sve veću potražnju za naftom i gasom. Iako postoje sporazumi sa Rusijom za snabdevanje naftom i gasom, oni takođe razvijaju energiju vetra i druge oblike obnovljive energije. Imaju rezerve uglja, ali nuklearna energija se neće mnogo povećati, samo 5 posto dugi niz godina. Drugim riječima, potreba za plinom i naftom u kineskoj ekonomiji je ogromna i ne mogu zamisliti kako će moći dobiti svu tu energiju i po kojoj cijeni, ako zemlju u kojoj imaju važne investicije unište SAD.
Ali najgori rizik je sama priroda rata u Iranu. Iran je muslimanska zemlja koja ima milione obučenih boraca koji su snažno motivirani. Postoje desetine miliona ljudi koji su pod vojnim naredbama, politički se obrazuju i obučavaju, i muškarci i žene. Postoje milioni boraca obučenih i voljnih da umru. To su ljudi koji se neće uplašiti i koji se ne mogu natjerati da se mijenjaju. S druge strane, tu su Afganistanci koje ubijaju američki dronovi – tu su Pakistanci, Iračani, koji su vidjeli kako jedan do dva miliona sunarodnika gine kao rezultat antiterorističkog rata koji je izmislio Reagan. Ne možete dobiti rat protiv muslimanskog svijeta. To je čisto ludilo.
Chossudovsky: Istina je da su njihove konvencionalne snage veoma velike. Iran može u jednom danu mobilizirati nekoliko miliona vojnika i oni su na granici s Afganistanom i Irakom, a čak i ako dođe do blickrig rata, SAD ne mogu izbjeći konvencionalni rat koji se vodi vrlo blizu njegovih vojnih baza u toj regiji.
Castro: Ali činjenica je da bi SAD izgubile taj konvencionalni rat. Niko ne može dobiti konvencionalni rat protiv miliona ljudi koji ne bi koncentrirali svoje snage u velikom broju na jednoj lokaciji da bi ih Amerikanci ubili. Bio sam gerilac i morao sam ozbiljno da razmišljam o tome kako da upotrebim snage koje smo imali i nikada ne bih napravio grešku da koncentrišem te snage, jer što su snage bile koncentrisanije, to su veće žrtve izazvane oružjem za masovno uništenje.
Chossudovsky: Kao što ste ranije spomenuli, odluka Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti, njihova podrška Rezoluciji 1929, zapravo je štetna za njih jer Rusija ne može izvoziti oružje, pa je njen glavni izvor prihoda sada zamrznut. Iran je bio jedan od glavnih kupaca ruskog oružja i to je bio važan izvor zarade u tvrdoj valuti koja je podržavala rusku ekonomiju robe široke potrošnje.
Činjenica da su Kina i Rusija prihvatile konsenzus u Vijeću sigurnosti UN-a jednaka je izjavi: "Prihvatamo da ubijate našu ekonomiju i, na neki način, naše komercijalne sporazume s trećom zemljom." Pretpostavljam – iako nisam političar – da moraju postojati ogromne podjele unutar rukovodstva, kako u Rusiji tako i u Kini, da bi se to dogodilo. Kako vidite ovo?
Castro: Kako ja vidim opštu situaciju? Dozvolite mi da to kažem ovako, konvencionalni rat bi izgubile SAD, a nuklearni rat nije alternativa nikome. Nuklearni rat bi neizbježno postao globalan. Dakle, po mom mišljenju postoji opasnost sa trenutnom situacijom u Iranu da rat završi kao nuklearni rat.
Chossudovsky: Drugim riječima, budući da SAD i njihovi saveznici nisu u stanju pobijediti u konvencionalnom ratu, koristit će nuklearno oružje, ali i to bi bio rat koji ne bi mogli dobiti, jer ćemo izgubiti sve.
Castro: Svi bi izgubili taj rat. Druga stvar koja je takođe veoma važna je pokušaj [Pentagona] da transformiše nuklearno oružje u konvencionalno taktičko oružje. Danas sam čitao o depeši u kojoj se navodi da građani Hirošime i Nagasakija izazivaju snažne proteste zbog činjenice da su SAD upravo izvršile podkritične nuklearne probe. Nazivaju se podkritičnim, što znači korištenje nuklearnog oružja bez upotrebe sve energije koja se može postići kritičnom masom.
Sjedinjene Američke Države kažu da moraju izvršiti ove testove jer su neophodne za održavanje "sigurnosti svog nuklearnog arsenala", što je isto kao da kažemo: pošto imamo te velike nuklearne arsenale, to radimo kako bismo osigurali našu sigurnost .
Chossudovsky: Nakon Hladnog rata razvila se ideja o nuklearnom oružju sa "humanitarnim licem", rekavši da to oružje nije stvarno opasno, da ne šteti civilima. I na neki način je promijenjena oznaka nuklearnog oružja. Stoga se, prema njihovim kriterijima, taktičko nuklearno oružje ne razlikuje od konvencionalnog oružja. Sada u vojnim priručnicima kažu da je taktičko nuklearno oružje oružje koje ne nanosi štetu civilima.
Castro: U Hirošimi je jedna bomba ubila 100,000 ljudi. Zamislite samo bombu koja ima šest puta veću snagu od te jedne bombe. To je apsurdno. Pokušavaju ga predstaviti kao humanitarno oružje koje bi moglo biti dostupno i vojnicima na pozorištu operacija. Dakle, u svakom trenutku svaki komandant na pozorištu operacija mogao je biti ovlašten da koristi to oružje kao ono koje je efikasnije od drugog oružja, nešto što bi se smatralo njegovom dužnošću prema vojnoj doktrini i obuci koju je prošao u vojsci. akademije.
Chossudovsky: Raspoređivanje taktičkog nuklearnog oružja, koliko je meni poznato, sprovodi nekoliko evropskih zemalja NATO-a. Ovo je slučaj Belgije, Holandije, Turske, Italije i Njemačke. Dakle, postoji mnogo ovih "malih nuklearnih bombi" vrlo blizu poprišta rata. Imamo i Izrael. Ne mislim da će Izrael sam započeti rat; to bi bilo nemoguće u smislu strategije i donošenja odluka.
Međutim, moglo bi djelovati ako SAD daju zeleno svjetlo Izraelu za prvi napad. To je u okviru mogućnosti, iako postoje analitičari koji sada kažu da će rat protiv Irana početi u Libanu i Siriji konvencionalnim graničnim ratom, a onda bi to bio izgovor za eskalaciju vojnih operacija.
Castro: Također znamo za zabrinutost Izraela u vezi s tim. Libanonci su ljudi velikog borbenog duha koji imaju tri puta veći broj reaktivnih projektila od onih u bivšem sukobu s Izraelom i Libanom, što je za Izrael predstavljalo veliku brigu jer im je potrebno – kako su izraelski tehničari tvrdili – zračne snage da se suoči sa tim oružjem.
Količina oružja u vlasništvu jedne od najmanje moćnih nuklearnih sila, Indije ili Pakistana, izazvala bi eksploziju dovoljnu da stvori nuklearnu zimu od koje nijedno ljudsko biće ne bi preživjelo. Za nekoliko sedmica, sunčeva svjetlost više ne bi bila vidljiva.
Mislim da niko na zemlji ne želi da ljudska vrsta nestane. I zato sam mišljenja da ono što treba da nestane nije samo nuklearno, već i konvencionalno oružje. Moramo pružiti garanciju mira svim ljudima bez razlike, Irancima kao i Izraelcima. Prirodne resurse treba distribuirati. Imamo skoro sedam milijardi stanovnika i moramo voditi demografsku politiku. Treba nam mnogo stvari i kada ih sve spojite, pitate se: "Hoće li ljudska bića to moći razumjeti i savladati sve te poteškoće?"
Chossudovsky: Mislim da ono što kažete je da bi se u današnje vrijeme velika debata u ljudskoj povijesti trebala fokusirati na opasnost od nuklearnog rata koji prijeti budućnosti čovječanstva i da svaka rasprava koju imamo o osnovnim potrebama ili ekonomiji zahtijeva da spriječimo pojavu rata i uspostaviti globalni mir kako bismo potom mogli planirati životni standard širom svijeta na osnovu osnovnih potreba. Ali ako ne riješimo problem rata, kapitalizam neće preživjeti, zar ne?
Castro: Ne, ne može preživjeti. Kapitalistički sistem i tržišna ekonomija koji guše ljudski život neće nestati preko noći, ali imperijalizam zasnovan na sili, nuklearnom oružju i konvencionalnom oružju sa modernom tehnologijom mora nestati ako želimo da čovječanstvo preživi.
U Čileu su 33 rudara bila zarobljena 700 metara pod zemljom, a svijet je obradovao vijest da su 33 rudara spašena. Šta će svijet učiniti ako postane svjestan da 6,877,596,300 ljudi treba spasiti? Zašto ne spasiti skoro 7 milijardi ljudi zarobljenih u strašnoj opasnosti da poginu u užasnoj smrti poput onih u Hirošimi ili Nagasakiju?
Chossudovsky: Mediji, posebno na Zapadu, kriju najozbiljnije pitanje koje potencijalno pogađa svijet. I Clinton i Obama su rekli da su razmišljali o upotrebi nuklearnog oružja u takozvanom preventivnom ratu protiv Irana. Pa, kako da odgovorimo?
Castro: Ako izbije rat u Iranu, to će neizbježno postati nuklearni rat i globalni rat. Dakle, zato smo rekli da nije u redu dozvoliti takav dogovor u Vijeću sigurnosti jer to sve olakšava, vidite?
Chossudovsky: Vjerujem da je veoma važno da svjetsko mnijenje shvati ratni scenario. Vi jasno kažete da bi oni izgubili rat, konvencionalni rat. Gube ga u Iraku i Avganistanu. Iran ima više konvencionalnih snaga od onih NATO-a u Afganistanu.
Castro: Imaju 450 označenih ciljeva u Iranu, a neke od njih će, prema njima, morati da budu napadnute taktičkim nuklearnim bojevim glavama zbog njihove lokacije u planinskim područjima i na dubini na kojoj se nalaze [pod zemljom]. U tom sukobu će poginuti mnogo ruskog osoblja i osoba drugih nacionalnosti koje su sa njima sarađivale.
U slučaju Irana, dobijamo vijesti da kopaju u zemlju i kada ih pitaju o tome, kažu da prave groblja kako bi sahranili osvajače. Ne znam da li je ovo ironično, ali mislim da bi zaista trebalo dosta kopati da bi zaštitili svoje snage od napada koji im prijeti.
Chossudovsky: Naravno, ali Iran ima mogućnost mobilizacije miliona vojnika.
Castro: Ne samo trupe, već i komandna mjesta su takođe odlučujuća. Po mom mišljenju, disperzija je veoma važna. Napadači će pokušati da spreče prenošenje naređenja. Svaka borbena jedinica mora unaprijed znati šta mora učiniti u različitim okolnostima. Napadač će pokušati da udari i destabilizuje komandni lanac svojim radio-elektronskim oružjem. Svi ti faktori se moraju imati na umu. Ako su prije 31 godinu iranski borci očistili minska polja napredujući preko njih, oni će nesumnjivo biti najstrašniji protivnici na koje su Sjedinjene Države ikada naišle.
Z
Michel Chossudovsky je pisac, profesor ekonomije na Univerzitetu u Otavi i ekonomski savjetnik brojnih organizacija. Urednik je Centra za istraživanje globalizacije (globalresearch.ca) gdje se ovaj članak prvi put pojavio. On je autor Globalizacija siromaštva i sedmostruki je dobitnik nagrade za cenzuru projekta.