Fotografija bgrocker/Shutterstock
Kako to da je u Australiji 3 na svakih 100,000 ljudi, a na Novom Zelandu 1 na svakih 200,000 ljudi, ali ovdje u Americi padamo kao muhe?
Pripišite to republikanskom rasizmu i slobodarskoj indiferentnosti prema pojmu društva.
Trumpovo službeno proglašenje vanrednog stanja na nacionalnom nivou došlo je 13. marta, a većina zemlje se zatvorila ili je barem djelomično krenula prema tom ishodu. Dow je propao i milioni Amerikanaca su otpušteni, ali spašavanje života je, na kraju krajeva, bila tema broj jedan.
Trump je svakodnevno na TV postavljao doktore, mediji su se plašili zbog kamiona hladnjača koji su odvozili tijela iz njujorških bolnica, a doktori i medicinske sestre su bili naši novi nacionalni heroji.
A onda je došao 7. april.
Sjećam se te sedmice živo; bilo je kao da je prekidač za svjetlo okrenut, a ja sam to komentirao u svojoj radio emisiji u to vrijeme (i mnogo puta od tada).
7. april je bio dan kada je Amerika saznala da su većina ljudi koji su umirali od COVID-19 crnci ili Hispanjolci.
Tačno mjesec dana ranije, 7. marta, Trump je igrao golf u svom klubu u West Palm Beachu, sastao se sa brazilskim moćnikom Jairom Bolsonarom u Mar-a-Lagu i posjetio sjedište CDC-a u Atlanti. Tokom prethodne sedmice, broj smrtnih slučajeva u SAD-u porastao je sa jednocifrenih na više od 20.
U martu je Jared Kushner čak sastavio volontersku radnu grupu koja se sastoji uglavnom od 20-ogodišnjaka bijelaca kako bi koordinirali dopremanje LZO u bolnice.
Zatim je došao 7. april, kada je New York Times objavio priču na naslovnoj strani s naslovom: “Crnci Amerikanci suočavaju se s alarmantnim stopama zaraze koronavirusom u nekim državama.” Širom američkog medijskog pejzaža, slični naslovi pojavili su se i na drugim kućama, a priča je te večeri obilno izvještavana na kabelskim vijestima i vijestima na mreži.
Kako je tog dana zabilježio New York Times: „U Ilinoisu, 43 posto ljudi koji su umrli od te bolesti i 28 posto onih koji su bili pozitivni su Afroamerikanci, grupa koja čini samo 15 posto stanovništva države. Afroamerikanci, koji čine trećinu pozitivnih testova u Michiganu, predstavljaju 40 posto smrtnih slučajeva u toj državi iako čine 14 posto stanovništva. U Luizijani je oko 70 posto ljudi koji su umrli crnci, iako je samo trećina stanovništva te države.”
Američki konzervativci odgovorili su kolektivno: "Šta dovraga?!?"
Rush Limbaugh je tog popodneva izjavio da sam “sa koronavirusom čekao na rasnu komponentu”. I evo ga. “Korona virus sada jače pogađa Afroamerikance – teže od ilegalnih stranaca, teže od žena. To pogađa Afroamerikance teže nego bilo koga, nesrazmjerna zastupljenost.”
Tvrdeći da je znao da se ovo događa kao da je neka vrsta medicinskog stručnjaka, Limbaugh je rekao: „Ali sada ovi—evo Fauxcahontas, Cory Booker, Kamala Harris koji zahtijevaju od savezne vlade da objavi dnevne podatke o rasi i etničkoj pripadnosti o testiranju na koronavirus, pacijentima, i njihove zdravstvene rezultate. Zato žele bazu podataka koja će dokazati da nam nije dovoljno stalo do Afroamerikanaca…”
Naravno, nije bio potreban medicinski stručnjak. Afroamerikanci umiru neproporcionalno od svega, od srčanih bolesti preko moždanog udara, raka do porođaja. To je simptom rasno nameštene ekonomije i zdravstvenog sistema koji reaguje samo na novac, koji je Amerika urotila da zadrži od Afroamerikanaca više od 400 godina. Naravno da će češće umirati od koronavirusa.
Ali New York Times i Washington Post koji su istovremeno objavljivali članke na naslovnim stranicama o tom disparitetu u pogledu COVID-19, oba 7. aprila, odjeknuli su desnim medijskim pejzažom poput vatrometa četvrtog jula.
Tucker Carlson, jedini voditelj Fox Newsa u udarnom terminu koji je ranije izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog broja mrtvih, promijenio je melodiju istog dana, kao što je dokumentirano u Media Matters for America.
Sada, rekao je, „možemo početi da razmatramo kako da poboljšamo živote ostalih, nebrojenih Amerikanaca koji su ovim teško povređeni, našim odgovorom na ovo. Kako da vratimo 17 miliona naših najugroženijih građana na posao? To je naš zadatak.”
Beli ljudi su bili bez posla, a crnci su bili većina žrtava, osim ekstremno starijih. A tim bijelcima treba vratiti posao.
Brit Hume pridružio se Tuckerovoj emisiji i, koristeći svoju gravitaciju kao "pravog tipa iz vijesti", intonirao je: "Pokazalo se da bolest nije toliko opasna kao što smo mislili."
Ostalo je neizrečeno pitanje za koga to nije bilo „baš tako opasno“, ali slušaoci Limbaugha i gledaoci Foxa su sve samo ne nesofisticirani kada je u pitanju slušanje psećih zvižduka u ime bijele nadmoći.
Više od 12,000 Amerikanaca umrlo je od koronavirusa do 7. aprila, ali kada smo saznali da su većina nestarih žrtava crnci, stvari su odjednom postale vrlo, vrlo drugačije. Sada je bilo vrijeme da prestanemo pričati o ljudima koji umiru i počnemo pričati o vraćanju ljudi na posao.
Trampu je trebalo manje od nedelju dana da dobije dopis, verovatno preko Foksa i Stivena Milera. On je 12. aprila retvitovao poziv da se otpusti dr. Anthony Fauci i objavio, u drugom tvitu, da ima isključivu ovlast da ponovo otvori Sjedinjene Države, i da će objaviti konkretan plan da uradi upravo to “ uskoro.”
Dana 13. aprila, privredna komora SAD-a kojom upravljaju ultradesničari, gotovo potpuno bijelci, objavila je dokument o politici pod nazivom “Provođenje nacionalnog plana za povratak na posao”.
Neizgovorena, ali velika na dnevnom redu korporativne Amerike bila je želja da se države navedu da ukinu svoje naloge o ostajanju kod kuće s posla kako bi kompanije mogle smanjiti svoje troškove poreza na nezaposlenost.
Kada ljudi podnose zahtjeve za nezaposlene, te zahtjeve na kraju plaćaju same kompanije, a sa velikim brojem zahtjeva, kompanija će u budućnosti vidjeti značajno povećanje svojih premija/poreza osiguranja za slučaj nezaposlenosti. Ako su naredbe „ostanite kod kuće“ ukinute, radnici više ne bi mogli, u većini država, podnijeti zahtjev ili nastaviti primati naknadu za nezaposlene.
Dana 14. aprila, Freedomworks, grupa koju su osnovali i finansirali milijarderi i koja je animirala Tea Party protiv Obamacarea deceniju ranije, objavila je tekst na svojoj web stranici pozivajući na program "ekonomskog oporavka", uključujući ukidanje poreza na kapitalnu dobit i novi zakon koji će "zaštititi" preduzeća od tužbi.
Tri dana nakon toga, Freedomworks i House Freedom Caucus objavili su zajedničku izjavu u kojoj su izjavili da je "vrijeme za ponovno otvaranje ekonomije".
Freedomworks je objavio svoj “Vodič za planiranje relija #ReopenAmerica” ohrabrujući konzervativce da se pojave “[i]n-person” u svojim državnim prijestolnicama i guvernerskim vilama, i, za oznake, da “Budite kratki: 'Ja sam neophodan,' 'Pusti me da radim', 'Dozvoli mi da nahranim svoju porodicu'” i na “Neka [znakovi izgledaju] domaći.”
Jedan od prvih skupova #ReopenAmerica koji je privukao široku nacionalnu pažnju bio je 18. aprila u New Hampshireu. Tokom narednih nekoliko sedmica, skupovi su metastazirali širom nacije, od Oregona do Arizone, Delawarea, Sjeverne Karoline, Virdžinije, Ilinoisa i drugdje.
Jedan koji je privukao posebno visok nivo medijske pažnje, zajedno sa svastikama, zastavama Konfederacije i jurišnim puškama, bio je usmjeren protiv guvernera Michigana, zvijezde demokrata u usponu Gretchen Whitmer.
Kada je Rachel Maddow izvijestila o fabrikama za pakovanje mesa koje su bile epicentri masovne zaraze, konzervativna predsjednica Vrhovnog suda Wisconsina je istakla da virus virusa nije dolazio od „običnih ljudi“ iz okolne zajednice; uglavnom su bili Hispanjolci i crnci.
Konzervativni mem je sada dobro uspostavljen.
Otprilike trećina ljudi koje je virus ubio bili su stari ljudi u staračkim domovima. Što bi, kažu desničarski komentatori, moglo biti dobro za ekonomiju jer su oni samo „beskorisni jedači“ koji troše naš novac od Medicaid-a i socijalnog osiguranja, ali su ionako na pragu smrti.
Na primjer, republikanski potguverner Teksasa Dan Patrick rekao je za Fox News: "Vratimo se životu... A oni od nas koji imamo više od 70 godina, pobrinut ćemo se za sebe."
Konzervativni gradski povjerenik u Antiohiji, u Kaliforniji, primijetio je da bi gubitak „mnogih starijih [ljudi]… smanjio teret u našem ugašenom sistemu socijalnog osiguranja“ i „oslobodio stanovanje“. Dodao je: „Izgubili bismo veliki dio ljudi s imunološkim i drugim zdravstvenim komplikacijama. Znam da bi to bili i voljeni. Ali to bi još jednom umanjilo naš uticaj na zdravstvo, poslove i stanovanje.”
Trampu je skrenulo pažnju da se najveće epidemije dešavaju u zatvorima i fabrikama za preradu mesa, mestima sa malo belaca (a ono malo belaca u njima je uglavnom bilo siromašno i stoga se smatralo za jednokratnu upotrebu). Trumpov odgovor na ovo bio je izdavanje izvršne naredbe koristeći Zakon o odbrambenoj proizvodnji (koji je oklijevao koristiti da naredi proizvodnju opreme za testiranje ili osobnu zaštitnu opremu) 28. aprila kako bi naredio da se radna snaga uglavnom latinoameričkih i crnaca vrati u klaonice i preradu mesa. biljke.
Afroamerikanci su umirali u našim gradovima, Hispanoamerikanci su umirali u fabrikama za preradu mesa, stariji su umirali u staračkim domovima.
Ali broj smrtnih slučajeva među bijelcima – posebno imućnim bijelcima u korporativnom menadžmentu koji su bili manje skloni da budu gojazni, imaju hipertenziju ili se bore sa dijabetesom i koji su češće radili od kuće – bio je relativno nizak. Pretpostavljalo se da su oni koji su prošli kroz infekciju imuni na naredne napade, tako da smo im mogli izdati "COVID pasoše" i dati im prednost pri zapošljavanju.
Kao „stručnjak za javno zdravlje u čestim kontaktima sa službenom radnom grupom Bijele kuće za koronavirus” – tim mladih, nekvalifikovanih volontera Jareda Kushnera koji nadgledaju odgovor administracije na PPE na virus – primijetila je Katherine Eban iz Vanity Faira, „politički ljudi su vjerovali da zato što to će biti prepušteno demokratskim državama, da bi mogli okriviti te guvernere, i to bi bila efikasna politička strategija.”
Na kraju krajeva, bile su isključivo plave države koje su tada bile teško pogođene virusom: Washington, New York, New Jersey i Connecticut.
Unuk Roberta F. Kennedyja, Max Kennedy Jr., 26, bio je jedan od volontera u Kushnerovoj radnoj grupi, i on je dao u pištaljku Kongresu o Kushneru i Trumpu. Kako je Jane Mayer napisala za New Yorker, “Kennedy je bio zgrožen kada je vidio da politički imenovanici koji su ga nadgledali pozdravljaju Trumpa kao 'marketinškog genija', jer, Kennedy je rekao da su mu rekli, 'on je lično smislio strategiju okrivljavanja država.”
Dakle, odgovor na pitanje zašto na kraju godine Sjedinjene Države imaju oko 20 posto svjetskih smrtnih slučajeva od COVID-19, ali samo 4.5 posto svjetske populacije, prilično je jasan: republikanci su bili sasvim u redu s crnim ljudima koji umiru u aprilu, posebno zato što bi za to mogli okriviti demokratske guvernere plave države.
A kada su tu strategiju postavili u aprilu, postalo je politički nemoguće odustati od nje, čak i kada je sve više i više belaca iz crvene države postajalo zaraženo.
Sve od tada – sve do Trumpovog tvita od 26. decembra („Karante u državama kojima upravljaju demokrate apsolutno uništavaju živote tolikog broja ljudi – daleko više od štete koju bi prouzročio kineski virus”) – bilo je dvostruko- dolje na smrt i uništenje, sada bez obzira na rasu. Z
Ovaj članak je proizveo Ekonomija za sve, projekat Nezavisnog medijskog instituta.
Thom Hartmann je američki voditelj progresivnog talk-showa broj jedan i autor bestselera New York Timesa Skrivena istorija američke oligarhije i više od 30 drugih knjiga u štampi. Njegovi online spisi sabrani su na HartmannReport.com. On je saradnik za pisanje na Nezavisnom medijskom institutu.