Norman Solomon
Kao i većina ljudi,
Američki novinari su skloni da gledaju na veoma bogate sa strahopoštovanjem. Ovih dana, u a
društvo željno da osudi Enronov debakl, mogli bismo to zaključiti
pristojni standardi na kraju prevladavaju. Ali medijska cenzura teško pada
loše upravljanje finansijama, flagrantno kopanje lobanje i kolaps; ne na revnosti da
nastavite maksimizirati profit i bogatstvo. Osim ako ne izgleda da idu u zatvor,
vodeći u derbijima manije novca su dobre opklade da ostanu medijski heroji. Za
godine, akvizicije Enronovog lidera Kena Laya zapanjile su mnoge novinare i medije
potrošači.
Nezasita pohlepa
malo je vjerovatno da će uzrokovati lošu štampu—novinari često navode entuzijazam za povećanje
“neto vrijednost” kao dokaz uzornog karaktera – sve dok ne budu uhapšeni
zbog kršenja glavnih zakona.
Okrunjen kao
virtuelnih genija u mahnitoj brzini tokom dot-com buma, poprilično
investitori i rukovodioci su brzo "vrijedili" stotine miliona ili čak više.
Ovi „briljantni taktičari“ poslovnog sveta bili su profilisani u bezbroj
prskavi izvještaji vijesti.
Tako obilno
dodvoravanje bogatima postoji paralelno sa povremenim medijskim bacanjem
pojedince kao previše svinjarije ili lično manjkave. A Newsweek poklopac
priča, pod naslovom “Rhymes With Rich”, podigla je obrve u avgustu 1989.
grubo postupanje prema hotelskom mogulu Leoni Helmsley. Ali – daleko od toga da je krivim
biti milijarder u zemlji sa milionima siromašnih ljudi - članak
uzeo Helmsleyja u zadatak za slučajeve lične neljubaznosti.
Trenutni Enron
skandal je već dotaknuo mnoga važna pitanja. Ali da je firma zadržala
skrupulozni računi umjesto kuhanja knjiga, to bi se i dalje moglo smatrati a
model korporativnog građanina. Dok je Enron bio visoko na Wall Streetu, nacionalni
medijska pokrivenost je generalno bila povoljna, jer se kompanija najedala
privatizacija električne energije — najavljena kao „reforma“ i podstaknuta političkim
leasing utjecaja od Kalifornije do Indije.
1993. Enron
osporio sporazum sa indijskom državnom vladom Maharaštre za 695-
megavatna elektrana. “Enron projekat je bio prvi privatni energetski projekat u
Indija”, napisala je Arundati Roj u svojoj knjizi Power Politics. Mnogo novca
podmazali fiks.
“Enron je napravio
nije tajna da je, kako bi se osigurao posao, isplatio
milione dolara za 'obrazovanje' političara i birokrata uključenih u
dogovor,” prisjetio se Roy. Za Indiju, veličina šeme bila je bez presedana:
“Stručnjaci koji su proučavali projekat nazvali su ga najmasovnijom prijevarom
istorija zemlje.” Planirano je da bruto profit projekta premaši 12 dolara
milijardu.
Ne tako
masovno kopanje zasmetalo je američkim medijima. Naprotiv. Za novinare
mainstream, privatizacija – bilo u zapadnoj Indiji ili sjevernoj Kaliforniji – bila je
beneficent. Ken Lay i ostali Enronovi pametnjakovi bili su ispred krivulje.
Poštovanje prema
superbogati su prožimali američke „rekordne novine“ tokom nedavnog Sveta
Događaji Ekonomskog foruma na Menhetnu. Nekoliko desetina New York Times
članci su bez daha opisivali šik interakcije među vrhunskim investitorima, biznisom
rukovodioci i državni službenici. Mnogo je napravljeno od njihove značajne volje
da priznaju da svijet koji nastoje da vode ne ide baš najbolje.
Krećući se prema prosvijećenijim vlastitim interesima, prepoznali su to globalno društveno
problemi zaslužuju duboku zabrinutost.
U međuvremenu,
puta objavljeno u brojnim pričama, hiljade demonstranata je bilo u
ulicama, tražeći ekonomsku pravdu. Ti članci su uključivali isječke citata
sa fotografijama lutaka kreativnog izgleda i posterima koje nose demonstranti.
Naravno, ljudi
koji imaju fundamentalne probleme sa korporativnim agendama ne treba mnogo očekivati
dubinsko ili saosećajno izveštavanje u američkim medijima. Tako su rekli glavni mediji
nas malo oko 40,000 aktivista koji su se okupili u Porto Alegreu, Brazil, za
drugi godišnji Svjetski socijalni forum.
Za razliku od a
godine, kada je New York Times uspio jedan paragraf o Svijetu
Socijalni forum, ovoga puta list je objavio tri novinska članka o
okupljanje. Ali u ovom slučaju, puta pojavili su se izvještaji o događaju
sa rastućim nivoima omalovažavanja. Dok je novina stigla do svog
Završna priča 7. februara, drugi istorijski samit u svijetu
Brazil je bio „više od svega zaustavljanje kampanje za dolazak zemlje
predsedničkim izborima.” Na kraju, puta izvijestio, “malo od
suština je ostvarena.”
The Vašington
Post, koji je objavio sadržajnu vijest o Svjetskom socijalnom forumu
prije godinu dana, njegove novinarske oči bile su uprte u Manhattan. The Post napravio nekoliko
prenošenje referenci na WSF - kratku televiziju i jedno snajpersko djelovanje
rečenicu pod njujorškim datumom, izvještavajući da je u Porto Alegreu „svijet
konferencija o progresivnim alternativama globalnom kapitalizmu okupila je 14,000 ljudi
delegata i na hiljade pristalica.” Z
Norman
Solomon je sindicirani kolumnista. Njegova najnovija knjiga je The Habits of
Veoma varljivi mediji.