IU julu 2005. američka vojska je pokrenula program borbe protiv pobunjenika vrijedan 20 miliona dolara pod nazivom Human Terrain System (HTS). Program se sastoji od peteročlanih “ljudskih terenskih timova” sa antropolozima i drugim društvenim naučnicima u sastavu borbenih brigada. Jedan tim je raspoređen u Afganistan u februaru 2007., a još pet u Irak u ljeto 2007. Neki od društvenih naučnika nose borbene uniforme i oružje.
Prošlog septembra, ministar odbrane Robert Gates odobrio je proširenje HTS programa od 40 miliona dolara. Otprilike 25 dodatnih timova će biti raspoređeno 2008. godine, a društveni naučnici će zaraditi i do 300,000 dolara za jednogodišnje angažovanje, prema nekim izvještajima.
Mnogi detalji u vezi sa programom su nepoznati. Nekritički izvještaji u New York Times, u Washington post, Američki Vijesti i svjetski izvještaj, i CNN su prikazali HTS kao inicijativu za spašavanje života kojom se uspostavlja ljubaznije, nježnije vojno prisustvo SAD-a u Iraku i Afganistanu, iako nema provjerljivih podataka da su timovi na ljudskom terenu spasili jedan život - američki, afganistanski, irački ili inače. Takvi izvještaji imaju sve zamke kampanje za odnose s javnošću Pentagona bez ograničenja.
Međunarodna štampa je bila daleko manje simpatična. Na primjer, uvodnik od 2. novembra u meksičkim dnevnim novinama Jornada odgovorio je HTS-u napomenom: "Groteskna kulturna maska protupobunjeničke antropologije ne mijenja brutalnu prirodu imperijalističke okupacije." Takve reakcije možda i nisu iznenađujuće, s obzirom na historiju učešća američkih društvenih naučnika u Projektu Camelot, nesretnom istraživačkom programu Pentagona koji je osmišljen da zaposli društvene znanstvenike za istraživanje protiv pobunjenika u Latinskoj Americi.
Pritvor CORDS/Phoenix u Vijetnamu
|
Još uznemirujuća je činjenica da su neki vojni analitičari (posebno Jacob Kipp, istoričar u Uredu za strane vojne studije [FMSO] američke vojske u Fort Leavenworthu, Kanzas) otvoreno opisali HTS kao „KONCE za 21. vek“ – upućivanje na Civilne operacije i podrška revolucionarnom razvoju, kontragerilska inicijativa iz vremena Vijetnamskog rata. CORDS je iznjedrio zloglasni program Feniks, u kojem su južnovijetnamski i američki agenti koristili obavještajne podatke kako bi gađali oko 26,000 osumnjičenih komunista za atentate, uključujući mnoge civile. U to vrijeme, CORDS je javno najavljivan kao humanitarni napor za osvajanje “srca i umova”, dok je Phoenix istovremeno (i tajno) funkcionirao kao njegova paravojna ruka. Ova sumnjiva historija pruža kritičnu referentnu tačku za razumijevanje potencijalne upotrebe HTS-a, čak i dok je zagovornici novog programa koriste kako bi umanjili napore generala Davida Petraeusa u borbi protiv pobunjenika.
Mnogi aspekti HTS-a izazivaju zabrinjavajuću zabrinutost zbog potencijalne zloupotrebe društvenih nauka od strane Pentagona, njegovih podizvođača i šireg vojno-industrijskog kompleksa. Ove zabrinutosti kreću se od mogućnosti da se podaci društvenih nauka mogu koristiti za ciljanje osumnjičenih neprijatelja za atentat, preko nedostatka transparentnosti programa do etičkih problema koje postavlja antropologija bojnog polja. Mnogi se pitaju da li ratna saradnja u tajnim vojnim projektima „prostituiše nauku na neoprostiv način“, kao što je Franz Boas (osnivač američke antropologije) napisao 1919. kao odgovor na antropologe koji su se bavili špijunskim radom tokom Prvog svetskog rata.
AKao koncept, ljudski teren otkriva mnogo o svjetonazoru Pentagona. Termin prikazuje ljude kao teritoriju koju treba osvojiti, kao da su ljudska bića od krvi i mesa geofizički pejzaž. Uzmite u obzir nedavne riječi potpukovnika američke vojske Edwarda Villacresa, koji vodi tim za ljudski teren u Iraku čiji je cilj da „pomogne vodstvu brigade da shvati ljudsku dimenziju okruženja u kojem rade, baš kao što bi analitičar mapa pokušao pomozi im da shvate mostove, rijeke i slične stvari.” Ovo je jezik osvajanja: on pretvara ljude u stvari.
Reakcionarni korijeni ljudskog terena datiraju prije najmanje 40 godina kada je zloglasni Komitet za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma (HUAC) izdao izvještaj iz 1968. u kojem je Crne pantere i druge militantne grupe izdvojio kao neprijatelje države. Izvještaj pod naslovom “Zagovornici gerilskog rata u Sjedinjenim Državama” uključivao je dodatak u kojem se navodi, “tradicionalni gerilski rat... [se] izvode od neregularnih snaga, koje gotovo uvijek raspolažu lošijim oružjem i logističkom podrškom općenito, ali koje posjeduju sposobnost da preuzmu i zadrže inicijativu kroz superiornu kontrolu ljudskog terena.” Implikacija je bila jasna: uklanjanje "zagovornika gerilskog rata" poput Crnih pantera zahtijevalo bi od vlade SAD-a da preuzme kontrolu nad urbanim stanovništvom.
U istom izvještaju, HUAC je sugerirao da bi urbani nemiri mogli zahtijevati od predsjednika da proglasi „hitno stanje interne sigurnosti“ što bi omogućilo Zakon o unutrašnjoj sigurnosti iz 1950. kojim se odobrava pritvor osumnjičenih špijuna ili sabotera. (Veliki dio zakona je ukinut 1970-ih, ali su neki elementi vraćeni u PATRIOT Act.)
Ponovo se pojavio ljudski teren Rat za gradove, knjiga desničarskog novinara Roberta Mossa iz 1972. 1970-ih Moss je uređivao Foreign Report, povjerljivi časopis povezan sa ekonomista koji su često objavljivali senzacionalne glasine obavještajnih agencija širom svijeta. (Najmanje jednu od Mossovih knjiga je navodno finansirala CIA kao pro-Pinochetovu propagandu.) Poput HUAC-a, Moss je ispitivao prijetnje različitih „urbanih gerilaca“, uključujući Crne pantere, Studente demokratskog društva i latinoameričke pobunjenike. Ljudski teren se pojavio u odnosu na potonje: „Neuspeh seoskih gerilaca da angažuju široku podršku seljaka u većini oblasti takođe se pokazao u njihovom iskrivljenom pogledu na politički potencijal seljaštva i njihovom neuspehu da proučavaju ljudske teren…. Che Guevarina loše osmišljena bolivijska kampanja bila je vrhunski primjer ovih nedostataka.” Opet, ljudski teren je bio povezan sa društvenom kontrolom.
Nakon pauze, ljudski teren se ponovo pojavio 2000. godine, kada je penzionisani potpukovnik američke vojske Ralph Peters napisao utjecajan članak pod naslovom “Ljudski teren urbanih operacija”. U njemu je tvrdio da će "ljudska arhitektura" grada, njegov "ljudski teren... ljudi, naoružani i opasni, koji gledaju za iskoristivim prilikama ili mole da budu zaštićeni, oni koji će odrediti uspjeh ili neuspjeh intervencije .” Opisao je tipologiju gradova („hijerarhijski“, „multikulturalni“ i „plemenski“) i izazove koje svaki predstavlja vojnim snagama koje tamo djeluju: „Centar gravitacije u urbanim operacijama nikada nije predsjednička palata ili televizijski studio ili most ili kasarna. Uvek je ljudski.”
Godinama je Peters zastupao krvavu verziju teze Samjuela Hantingtona o "sukobu civilizacija" iz 1967: "Neće biti mira... De facto uloga američkih oružanih snaga bit će da čuvaju svijet sigurnim za našu ekonomiju i otvorenim za naše kulturne napade. U tom cilju uradićemo priličnu količinu ubijanja. Gradimo vojsku zasnovanu na informacijama da bi izvršila to ubijanje...veći dio naše vojne umjetnosti sastojat će se od toga da znamo više o neprijatelju nego što on zna o sebi, manipulira podacima radi efikasnosti i efikasnosti i negira slične prednosti našim protivnicima.”
Kako su Petersove ideje počele kružiti, drugi su postepeno usvajali ljudski teren. Od objavljivanja njegovog članka o ljudskom terenu, desetine obavještajnih agenata, vojnih analitičara, službenika Pentagona, stručnjaka i novinara usvojili su taj termin.
Godine 2006. Jacob Kipp i kolege iz FMSO-a napravili su ideju korak dalje izlažući plan za HTS u časopisu Vojna revija. Prema Kippu, kapetan američke vojske Don Smith vodio je implementaciju HTS-a od jula 2005. do augusta 2006. kako bi bolje “razumijeo ljude među kojima naše snage djeluju, kao i kulturološke karakteristike i sklonosti neprijatelja protiv kojih se sada borimo”.
IPočetkom 2007. godine FMSO je ugovorio britansku kompaniju BAE Systems da započne regrutaciju društvenih naučnika za pozicije „analitičara kulture“ i „analitičara regionalnih studija“ u timovima za ljudske terene. (Kasnije će MTC Technologies i Wexford Group, odjeljenje CACI-ja, također regrutirati članove tima.) Prema riječima bivšeg člana tima, BAE Systems je izvođač odgovoran za administrativne dužnosti i obuku HTS-a. Članovi timova za ljudski teren su zaposleni u BAE Systems. Tehnički govoreći, oni su podizvođači za vojsku i, kao takvi, ne podliježu Jedinstvenom kodeksu vojnog pravosuđa, baš kao što zaposlenici Blackwatera u Iraku nisu.
Član tima za ljudski teren intervjuiše muškarce tokom operacije kordona i potrage u Afganistanu, jun 2007.-fotografija američkog Ministarstva odbrane
|
Zagovornici HTS-a, kao što je pukovnik John Agoglia, insistiraju na tome da su timovi „od izuzetne pomoći u smislu davanja komandantima na terenu razumijevanja kulturnih obrazaca interakcije, nijansi kako da stupe u interakciju s tim kulturnim grupama na terenu“. Međutim, Kippov opis HTS-a otkriva da cilj programa uključuje više od omogućavanja međukulturalnih susreta: dizajniran je da poboljša „prikupljanje” i „operativnu primjenu” „znanja lokalnog stanovništva” – regionalno specifičnih podataka o političkom rukovodstvu, rodbinske grupe, ekonomski sistemi i poljoprivredna proizvodnja. Nadalje, Kipp i njegove kolege opisuju proces kojim će te informacije biti poslane u centralnu bazu podataka koja je dostupna drugim vladinim agencijama SAD-a, uključujući, vjerovatno, CIA-u. Nadalje, “baze podataka će na kraju biti predate novim vladama Iraka i Afganistana kako bi im se omogućilo da potpunije vrše suverenitet nad svojom teritorijom.” Timovi na ljudskom terenu snabdijevat će komandante brigada „isporukom“ kao što je „etnografska i socio-kulturna baza podataka o području operacija koja je jednostavna za upotrebu koja može pružiti komandantu mape podataka koje pokazuju specifične etnografske ili kulturne karakteristike“.
Prema bivšoj članici tima za ljudski teren Zenia Helbig, timovi koriste softverski paket koji je razvio Mitre Corporation pod nazivom Mapping Human Terrain (MAP-HT). Kipp i njegove kolege opisali su MAP-HT kao "automatiziranu bazu podataka i alat za prezentaciju koji omogućuje timovima da prikupljaju, pohranjuju, manipuliraju i pružaju kulturne podatke iz stotina kategorija." U obrazloženju budžeta ministra obrane za 2007. MAP-HT opisuje MAP-HT kao „sredstvo za zapovjednike i njihove prateće operativne odjele da prikupljaju podatke o ljudskom terenu, stvaraju, pohranjuju i šire informacije iz ovih podataka i koriste dobivene informacije kao element borbe. moć.” Također izdvaja 4.5 miliona dolara za MAP-HT između 2007. i 2009. godine.
Socijalni naučnik dr. David Kilcullen (desno), savjetnik za borbu protiv pobunjenika generala Petraeusa, savjetuje američke vojne oficire, jun 2007.-fotografija iz američke vojske
|
Pristalice HTS-a neuvjerljivo su tvrdile da se takva baza podataka ne bi nužno koristila za ciljanje Iračana ili Afganistanaca. U jednom radijskom intervjuu, arhitekta HTS-a je izjavio: „Namjera programa nije da identifikuje ko su loši glumci. Vojska ima čitav obavještajni aparat koji je prilagođen i dizajniran da im pruži te informacije. To nisu informacije koje im trebaju od društvenih naučnika.” Tvrdila je da društveni naučnici HST-a imaju "određenu količinu diskrecije" u vezi s podacima, a da pritom ne pružaju nikakve dokaze da postoje mjere zaštite koje bi spriječile druge da ih koriste protiv doušnika. Na pitanje o nedostatku nezavisnog nadzora, odgovorila je: „Htjeli bismo osnovati savjetodavni odbor. U ovom trenutku, međutim, ovaj program je dokaz koncepta... [Ja] nije stalan program. To je eksperiment.”
Eksperiment bez osnovnih etičkih mjera zaštite, može se dodati, za Kipp napominje da „[da] osigura da bilo koji podaci dobijeni putem HTS-a ne postanu nepotrebno sputani ili nedostupni velikom broju vojnika i civila koji su rutinski uključeni u operacije stabilnosti, informacije i baze podataka koje prikupi HTS bit će neklasificirane” i vjerojatno dostupne za korištenje od strane CIA-e, timova za specijalne operacije, iračke policije, afganistanske vlade ili vojnih izvođača – od kojih bi bilo koji od njih mogao koristiti podatke u zle ciljeve. Detaljna baza podataka HTS-a lako bi se mogla koristiti za ciljanje osumnjičenih pobunjenika i simpatizera; za prilagođene propagandne kampanje osmišljene da uplaše Iračane i Afganistance da prihvate stranu kontrolu; za kooptiranje lokalnih lidera za sistem indirektne vladavine; ili za carske policijske misije u okupiranim zemljama.
PBudžeti entagona odražavaju sve veću posvećenost sticanju “kulturnog znanja”. Shodno tome, inženjeri, matematičari i kompjuterski naučnici su pokazali veliko interesovanje za ljudski teren za modeliranje, simulaciju i programe za igranje igara.
Među njima je Barry Silverman, profesor inženjerstva na Univerzitetu u Pensilvaniji, koji se otvoreno pita u svom najnovijem naslovu članka: „Podaci o ljudskom terenu — šta da radimo s njima?“ Silverman je bio na čelu napora za razvoj kompjuterizovanih programa za modeliranje ponašanja dizajniranih da pruže uvid u motivacije terorista i njihovih mreža i nada se da će integrisati HTS podatke u ove programe. Prema inženjerskom časopisu IEEE Spectrum, „Silvermanova simulacija je zapanjujuće sofisticirana amalgamacija više od 100 modela i teorija iz antropologije, psihologije i političkih nauka, u kombinaciji s empirijskim podacima uzetim iz medicinskih i društvenih istraživanja na terenu, anketa i eksperimenata.” Cilj je predvidjeti kako bi različiti akteri – “terorista, vojnik ili običan građanin” – mogli reagirati na “pištolj uperen u lice, komad čokolade koji nudi vojnik... [Silverman] sada simulira malo društvo od oko 15,000 agenata vođa i sljedbenika organiziranih u plemena, koja se prepiru oko resursa.”
U srcu Silvermanovih simulacija su „funkcije moderatora performansi“ koje predstavljaju „fizičke stresore kao što su temperatura okoline, glad i upotreba droga; resurse kao što su vrijeme, novac i vještine; stavovi kao što su moralni pogledi, vjerska osjećanja i politička opredjeljenja; i dispozicije ličnosti kao što su odgovor na vremenski pritisak, opterećenje i anksioznost.” Takve informacije bi se mogle koristiti za fino podešavanje propagandnih kampanja i tehnika psihološkog ratovanja.
Silverman iznosi velike tvrdnje o potencijalnoj korisnosti HTS podataka za profiliranje ljudi, iako ih očigledno još nije dobio. “HT skupovi podataka su neprocjenjiv resurs koji će nam omogućiti da u polju M&S [modeliranja i simulacije] ponašanja ljudi realnije profiliramo frakcije, njihove vođe i sljedbenike.”
Slično, istraživački tim iz Dartmoutha stvorio je Laboratoriju za ljudski teren, fokusiranu na “temeljnu nauku i tehnologiju za modeliranje, predstavljanje, zaključivanje i analizu ponašanja pojedinca i organizacije”. Uključuje inženjera, matematičara i informatičara koji su specijalizirani za “modeliranje, simulaciju i predviđanje suprotstavljenih namjera”, “dinamičku analizu društvenih mreža” i “otkrivanje skrivenih odnosa i organizacija”. Pentagon je dodijelio grant članovima Dartmouth grupe da razviju „Algoritam dinamičnog adversarilnog igranja“ (DAGA) za „predviđanje kako pojedinci ili grupe… reagiraju na društvene, kulturne, političke i ekonomske interakcije…“. DAGA može procijeniti kako retorika vjerskih vođa u kombinaciji s nedavnim savezničkim ubijanjem radikalnih vojnih vođa i percepcija potencijalnog ekonomskog rasta mogu uzrokovati promjene u podršci od umjerenog ili radikalnog vodstva.”
Trenutno se razvija širok spektar ratnih simulacijskih projekata, uključujući "Sintetičko okruženje za analizu i simulaciju" Univerziteta Purdue, koji, prema Wired magazin, može „prožderati najnovije vijesti, podatke popisa, ekonomske pokazatelje i vrhunske događaje u pravoj riječi, zajedno sa vlasničkim informacijama kao što su vojne obavještajne službe. Računalni modeli Iraka i Afganistana su najrazvijeniji i najsloženiji. Svaki ima oko pet miliona pojedinačnih čvorova koji predstavljaju entitete kao što su bolnice, džamije, cjevovodi i ljudi.” HTS podaci bi mogli biti inkorporirani u ovaj kompjuterski model.
Istraživačka laboratorija ratnog zrakoplovstva zatražila je prijedloge za programe modeliranja i jedan sugerira da bi „istraživači trebali istražiti kulturne, motivacijske, istorijske, političke i ekonomske podatke kako bi utvrdili postoje li matematički i statistički modeli koji se mogu koristiti za predviđanje formiranja terorističkih aktivnosti …[cilj] je utvrditi skupove radnji koje mogu utjecati na ponašanje uzroka i kultivirati kulturu koja ne podržava razvoj kriminalnih aktivnosti.” Mornarica je zatražila prijedloge za simulacijski alat „Modeliranje ponašanja ljudi, društva i kulture“ koji nalikuje video igrici: „Tražimo inovativne ideje koje istražuju i iskorištavaju moć naprednih interaktivnih multimedijalnih kompjuterskih igara (npr. 'sim igrice') …[uključujući] najbolju praksu industrije videoigara, uključujući intuitivne kontrole, pričanje priča, povratne informacije korisnika... uređivanje scenarija i visokokvalitetne grafike i zvuk.”
Ovi programi se fokusiraju na modeliranje i simulaciju, ali nije teško zamisliti da bi u bliskoj budućnosti agenti mogli koristiti kulturne profile kako bi preventivno ciljali statistički vjerojatne (a ne stvarne) pobunjenike ili ekstremiste u Iraku, Afganistanu, Pakistanu ili drugim zemljama. zemlje koje se smatraju utočištima terorista.
Neki zvaničnici Pentagona već su počeli da razmišljaju o takvim aplikacijama. U februaru 2007. objavljena je blistavo ilustrovana PowerPoint prezentacija, koja je nedvosmisleno navela „potrebu da se 'mapira ljudski teren' preko lanca ubijanja... za GWOT [Globalni rat protiv terorizma]." U prezentaciji (od pomoćnika zamjenika podsekretara odbrane Jamesa Wilcoxa) se napominje da „ponekad identifikujemo neprijatelja, ali... nemamo adekvatno/odgovarajuće rješenje za napad na vrijeme“, što ukazuje da barem jedan visoki zvaničnik Pentagona vidi takve informacije kao potencijalno korisne oružje.
HTS—i HTS podaci—mogu istovremeno obavljati različite funkcije. Slike „nježnije“ protivpobunjeničke akcije mogle bi poslužiti kao propaganda za američku publiku koja se protivi vojnim operacijama u Iraku i Afganistanu, propaganda koja nam omogućava da se borimo u ratovima i da se i dalje osjećamo dobro u sebi. PR kampanje koje prikazuju osoblje HTS-a kao heroje koji spašavaju živote mogle bi privući mlade naučnike koji se nadaju da će učiniti dobro u svijetu - za razliku od kolonijalnih državnih službenika koji su prije jednog stoljeća nosili "teret bijelog čovjeka". Informacije prikupljene od strane HTS-a mogle bi se unijeti u bazu podataka koja je dostupna za korištenje u ciljanju osumnjičenih pobunjenika za ubistvo. Agenti mogu koristiti HTS podatke da osmisle propagandne kampanje. Konačno, HTS podaci mogu pomoći u kreiranju programa za simulaciju i modeliranje, koji bi se mogli koristiti za profiliranje zamišljenih neprijatelja pomoću statističke vjerovatnoće. Svaki od ovih scenarija postavlja ozbiljna pitanja o prikladnosti ugrađenih društvenih naučnika.
Zabrinutost oko programa navela je kritičare da preduzmu nekoliko dramatičnih mjera. U avgustu 2007. grupa društvenih naučnika je stvorila Mrežu zabrinutih antropologa. Grupa je izradila zakletvu o neučestvu u borbi protiv pobune, koju su stotine antropologa potpisale u proteklih nekoliko mjeseci. Osim toga, izvršni odbor Američkog antropološkog udruženja – najveće profesionalne antropološke organizacije u SAD-u – izdao je izjavu u kojoj je HTS nazvao “neprihvatljivom primjenom antropološke ekspertize”.
Postoji razlog za zabrinutost. Kao što je gore spomenuto, neke pristalice su povukle eksplicitne veze između HTS-a i CORDS/Phoenixa. Prema istraživačkom novinaru Douglasu Valentineu (autor knjige Program Phoenix), Phoenix je imao kompjuteriziranu bazu podataka, koja podsjeća na gore opisani softver MAP-HT: „Phoenix je poboljšan pojavom Viet Cong Infrastructure Information System…. [U januaru 1967.] Kombinovano obavještajno osoblje ubacilo je imena 3000 VCI [Viet Cong] (sastavljenih ručno na stolovima za pokrivanje područja) u računar IBM 1401 u odjeljenju za politički poredak borbenog poretka Kombinovanog obavještajnog centra. U tom trenutku počela je era kompjuterizovane crne liste... VCIIS je postao prvi u nizu kompjuterskih programa dizajniranih da uklone ratne napore ljudske greške i individualne odgovornosti ratnih menadžera.”
Američko osoblje prikupilo je sveobuhvatne podatke za ciljanje: „VCIIS je prikupio informacije...o granicama VCI, lokacijama, strukturama, snagama, ličnostima i aktivnostima.... [It] je uključivao sažete podatke o svakom snimljenom VCI-u u sljedećim kategorijama: ime i aliasi; da li su on ili ona bili „na slobodi“; spol, datum rođenja i mjesto rođenja; područje djelovanja; stranačka pozicija; izvor informacija; datum hapšenja; kako neutralisan; rok kazne; gdje je pritvoreno; datum izdavanja; i druge biografske i statističke informacije, uključujući fotografije i otiske prstiju, ako su dostupni... Analitičari iz Phoenixa [bili su u mogućnosti] odmah pristupiti podacima i uporediti ih, a zatim odlučiti ko će biti izbrisan.”
Shodno tome, između 1967. i 1972. godine, više od 26,000 ljudi je „izbrisano“, uključujući i mnoge civile. Nigdje se ova historija ne spominje u Jacob Kippovom prikazu HTS-a kao "KORDA za 21. vek", ali istorija ukazuje na potencijalne opasnosti kompjuterizovanih baza podataka za borbu protiv pobunjenika.
Neki već pozivaju na promjene. Pojavili su se vjerodostojni izvještaji o poteškoćama koje muče HTS, uključujući promašene ciljeve zapošljavanja, neefikasnu obuku i paralizirajuća organizacijska pitanja. Bivša članica tima za ljudski teren Zenia Helbig javno je kritizirala program, tvrdeći da tokom četiri mjeseca obuke nije bilo etičkih diskusija o potencijalnoj šteti koja bi mogla zadesiti Iračane ili Afganistance ili važnosti dobrovoljnog informiranog pristanka. Nadalje, Helbig tvrdi da je „HTS-ov najveći problem njegov vlastiti očaj. Program očajnički želi da zaposli bilo koga ili bilo šta što iz daljine spada u kategoriju 'akademskih', 'društvenih nauka', 'regionalnih stručnjaka' ili 'doktorata', što je dovelo do nekompetentnosti." (Od tri doktora nauka iz antropologije koji su dodijeljeni timovima, nijedan nema odgovarajuću regionalnu ekspertizu i nijedan ne govori arapski.) Prema Helbigu, BAE Systems (vodeći HTS izvođač), više se brine o profitu nego o adekvatnoj obuci za članove tima. Njen opis velike nesposobnosti i rasipništva koji karakterišu operacije BAE Systemsa u blizini Fort Leavenwortha u Kanzasu ukazuje na to da se kompanija bavi ratnim profiterstvom. Drugi izvor (koji je govorio pod uslovom anonimnosti) izrazio je ogorčenje zbog upotrebe više od 60 miliona dolara sredstava poreskih obveznika za program osuđen na propast.
U budućnosti, istoričari bi se mogli zapitati zašto su antropolozi — koji su tokom prošlog veka razvili koncept moderne kulture, kritikovali zapadni etnocentrizam u njegovim različitim oblicima i izmislili podučavanje — odlučili da se angažuju kao ugrađeni stručnjaci u otvoreni rat sumnjivih zakonitost. Mogli bi se zapitati zašto su antropolozi počeli prikupljati podatke o Iračanima i Afganistancima kao preferirani metod praktičnog angažmana u stvarnom svijetu. Mogli bi se zapitati zašto su, u vrijeme kada je većina u SAD-u, Iraku i Afganistanu željela povlačenje američkih trupa, antropolozi podržavali okupaciju koja je rezultirala smrću stotina hiljada civila.
U mjeri u kojoj HTS prodaje tehnike i koncepte društvenih nauka u prilog osvajanja i indirektne vladavine, zaslužuje odbacivanje. U mjeri u kojoj se HTS može koristiti za prikupljanje obavještajnih podataka ili ciljanje na osumnjičene neprijatelje za ubistvo, program zaslužuje eliminaciju – i period trezvenog razmišljanja o intelektualnom i etičkom osiromašenju današnje američke društvene nauke.
Z