“Naša nacija, tako bogato obdarena prirodnim resursima i sa sposobnim i marljivim stanovništvom, trebala bi biti u stanju osmisliti načine i sredstva da svim našim radno sposobnim muškarcima i ženama osigura poštenu plaću za pošteno radno vrijeme.”
Frenklin Delano Ruzvelt, 1937
Milioni ljudi u SAD rade i još uvijek su siromašni. Evo osam tačaka koje pokazuju zašto SAD treba da se posveti tome da se rad isplati.
Jedan. Koliko ljudi radi i još uvijek je siromašno?
U 2011. godini, Ministarstvo rada SAD izvijestilo je da je najmanje 10 miliona ljudi radilo i da su još uvijek ispod nerealne zvanične američke granice siromaštva, što je povećanje od 1.5 miliona više nego posljednji put kada su provjerili. Američka linija siromaštva je 18,530 dolara za majku i dvoje djece. Od 2007. godine broj zaposlenih siromašnih raste. Oko 7 posto svih radnika i 4 posto svih radnika s punim radnim vremenom zarađuju plaće koje ih ostavljaju ispod granice siromaštva.
Dva. Koje vrste poslova imaju siromašni zaposleni?
Jedna trećina siromašnih zaposlenih, preko 3 miliona ljudi, radi u uslužnoj industriji. Siromašni su i radnici u drugim zanimanjima: 16 posto onih koji se bave poljoprivredom; 11 posto u građevinarstvu; i 11 posto u prodaji.
Tri. Koji radnici će najvjerovatnije raditi i još uvijek siromašni?
Veća je vjerovatnoća da će radnice biti siromašne od muškaraca. Afroamerikanci i Hispanoamerikanci imaju dvostruko veće šanse da budu siromašni od bijelaca. Diplomirani fakulteti imaju stopu siromaštva od 2 posto, dok radnici bez diplome srednje škole imaju stopu siromaštva 10 puta veću od 20 posto.
Četiri. Šta je sa beneficijama za niskoplaćene radnike?
Deset posto američkih radnika zarađuje 8.50 dolara na sat ili manje, prema podacima američkog Ministarstva rada. Oko 12 posto ima zdravstvenu zaštitu, a oko 12 posto ima penziju. Gotovo svaki četvrti dobije plaćeno bolovanje, a manje od polovice plaćeni godišnji odmor.
Pet. Koja prava imaju siromašni zaposleni?
Većina radnika ima pravo da zaradi najmanje minimalnu federalnu platu od 7.50 dolara po satu. Zaposleni koji daju napojnicu bi trebali dobiti najmanje 2.13 dolara po satu od svog poslodavca i ako radnik ne zaradi dovoljno napojnica da bi ostvario minimalnu platu od 7.50 dolara, poslodavac mora nadoknaditi razliku. Ljudi koji rade više od 40 sati u radnoj sedmici imaju pravo na polovinu svoje redovne plate za svaki sat prekovremenog rada.
Šest. Šta je sa krađom plata od siromašnih zaposlenih?
Mnogim radnicima s niskim platama poslodavci ukradu dio zarade. Primjeri uključuju neplaćanje ljudima pune minimalne plaće, neplaćanje potrebnog prekovremenog rada, krađu od zaposlenih koji su dali napojnicu ili lažno klasificiranje radnika kao nezavisnih izvođača. Istraživanje više od 4000 radnika s niskim platama u Čikagu, Los Anđelesu i Njujorku, koje su sproveli univerzitetski i neprofitni istraživači, pokazalo je: 26 odsto radnika je bilo plaćeno manje od minimalne plate prethodne nedelje, većina je bila nedovoljno plaćena za više od $1 na sat; značajan broj je radio prekovremeno prethodne sedmice i nije im plaćen zakonom propisan prekovremeni rad; od mnogih se tražilo da dođu ranije ili da ostanu do kasno i da rade „bez sati“, a za to nisu bili plaćeni; skoro trećina radnika koji su davali napojnicu nije dobila minimalnu platu, a više od 1 od 10 radnika koji su dali napojnicu je ukrao dio novca od strane poslodavca ili nadzornika.
Sedam. Kolika je životna plata u SAD?
Dr. Amy Glasmeier sa Penn State University kreirala je kalkulator životne plate koji procjenjuje satnicu koja je potrebna za plaćanje troškova života porodica sa niskim primanjima u SAD-u. Razlaže troškove života prema državi i lokalitetu širom nacije. U Nju Orleansu, majka sa jednim djetetom treba da zaradi 17.52 dolara da bi sastavila kraj s krajem. U Njujorku bi majka sa jednim djetetom trebala zaraditi 19.66 dolara da bi uspjela. Ako sada realno izračunamo broj ljudi koji rade, a ne zarađuju za život, broj siromašnih koji rade u SAD vrtoglavo raste na nekoliko desetina miliona.
Osam. Šta je sa poslovima za nezaposlene i podzaposlene?
Američko ministarstvo rada nedavno je procijenilo da je 13 miliona ljudi nezaposleno. Još 8 miliona ljudi radilo je skraćeno radno vrijeme, ali je željelo raditi puno radno vrijeme. Još više miliona koji ne rade se ne računaju u te brojke jer su dugo nezaposleni.
Studija Univerziteta Northeastern pokazala je da je u najsiromašnijim porodicama nezaposlenost skoro 31 posto. Nedovoljna zaposlenost je također mnogo veći problem u siromašnim domovima, sa preko 20 posto tih radnika koji su izjavili da rade sa skraćenim radnim vremenom, ali traže posao sa punim radnim vremenom.
Naša nacija može učiniti mnogo više. Kažemo da naša zemlja cijeni rad. Vrijeme je da se nešto učini po tom pitanju.
Ako SAD zaista cijene rad, moramo podržati milione naših sestara i braće koji su slabo plaćeni radnici. Potrebni koraci uključuju: podizanje minimalne plate na platu za život; zaštita radnika od otimanja; olakšavajući radnicima da se organizuju zajedno ako to žele; i otvaranje radnih mjesta, javnih poslova ako je potrebno, kako bi to mogli raditi svi koji žele. Mnogi već rade na ovim pitanjima pravde.
Za one koji su zainteresirani da saznaju više o ovome, pogledajte web stranice Međuvjerske radničke pravde, Nacionalnog projekta zakona o zapošljavanju i Nacionalne koalicije za poslove za sve.
Bill Quigley predaje pravo na Univerzitetu Loyola u New Orleansu i pomoćnik je pravnog direktora Centra za ustavna prava. Hvala Robu Dordanu i Kim Bobo na pomoći oko ovoga. Dostupna je verzija sa izvorima. Možete kontaktirati Billa na [email zaštićen]