I – Paralelna revolucija
U paralelnoj ulici, na pješačkoj udaljenosti od predsjedničke palate, možete pronaći skvotiranu zgradu koju su preuzele zajednice. To je stara poslovna zgrada, u neposrednoj blizini jednog od najturističkijih trgova u centru Karakasa: Bellas Artes i ogromnog hotela Hilton, koji je danas domaćin bolivarskih konferencija i prijatelja revolucije. Pozorišna proba je aktivnost u subotu poslijepodne kada posjetim zgradu. Ljudi svih uzrasta su predstavljeni na tom glavnom spratu izgrađenom da bude otmjen prijem, a ne centar za aktivnosti zajednice.
Zgrada je skvotovana prije godinu dana, i čini se da ima dosta centralnih skvotovanih zgrada, ali ne postoji mreža između njih koja bi vam pružila više činjenica. Ovaj cvjeta otkako je preuzet. U ovoj zgradi ljudi žive, jedu, održavaju političke i kulturne sastanke i tu se odvija većina kampanja koje je predsjednik pokrenuo. El proceso, tamo je na djelu proces, kako se revolucija popularno naziva.
Proklamovana bolivarska revolucija u Venecueli je revolucija sastavljena od paralela. Pobijediti na izborima nije isto što i preuzeti državnu vlast, au Venecueli opozicija još uvijek drži mnoge funkcije u raznim odjelima, državnim kompanijama i medijima, i kontrolira veći dio ekonomije. Preglomazna birokratija unutar vlade, iako nije pristrasna, usporava proces jer oni rade onako kako su uvijek radili, a nisu stekli obrazovanje iz novog bolivarskog javnog upravljanja.
U stvari, nova bolivarska škola javnog menadžmenta ne postoji. Vođe revolucije; guverneri, gradonačelnici, ministri, funkcioneri, birokrate, poslanici su osobe koje treba da izvršavaju stavove ustava i da ih ostvare, planiraju i organizuju proces, garantuju da su ciljevi ispunjeni ali iz raznih razloga ne izgleda da radi glatko kako bi trebalo. Zajedno oni čine debeli srednji sloj u društvu što otežava promjenu. Predsjednikov odgovor na to bio je paralelizam – politička strategija koja još nije označena. Paralelizam se praktikuje od strane predsednika, kao i na osnovnom nivou – ljudi.
Važan dio onoga što se zapravo osvaja u procesu stvara se kroz paralele. Ako zdravstveni sektor u zemlji nije voljan da služi siromašnim ljudima – predsednik pravi paralelu, dovodi stotine kubanskih lekara i pušta ih da rade.
Ako obrazovni sektor loše radi i očigledno se nije borio protiv nepismenosti – on pravi paralelu, razvija obrazovne programe i čini zajednice odgovornim za njihovo funkcionisanje.
Ako prodavnice ne prodaju pristupačnu hranu – on pravi paralelu, stvara subvencionisane prodavnice, a ako su ljudi i dalje gladni – pravi drugu paralelu, obezbeđuje hranu i čini zajednice odgovornim za kuvanje i deljenje obroka.
I paralele rade – uskoro će nepismenost biti istrebljena. Lijeva teorija stvaranja paralelnih moći za razbijanje i okončanje starog poretka ovdje je podignuta na nove visine koje oduzimaju dah.
Predsjednik Chavez ne stvara samo paralelnu banku, zdravstvene i obrazovne programe, već i paralelu sa CNN-om – Telesur. Postoji čak i vrlo popularna sapunica, Amores de Barrio Adentro, (koja je isto ime kao i zdravstveni program) o ljubavi preko klasnih granica postavljenih u političkoj venecuelanskoj atmosferi – kao paralela sa drugim sapunicama.
U skvotiranoj zgradi u paralelnoj ulici sa predsedničkom palatom, efikasna je revolucija kojom upravlja zajednica. 'Ovdje imamo misiju Robinson i misiju Ribas, ljudi dolaze ovdje da nauče čitati i pisati, koordiniramo kubanske doktore i obezbjeđujemo hranu za siromašne ljude. Imamo i bolivarske krugove, popularno obrazovanje i kulturne aktivnosti, poput pozorišta koje ste vidjeli. Ja sam edukator i držim kurseve o zadrugama. Ali ne želimo imati nikakve veze s političkim strankama.'
Čovjek koji me pokazuje po društvenom centru podvlači da oni nisu politički. Na zidovima je nekoliko postera Che Guevare, Arafatovo lice sa porukom slobodne Palestine, Bolivar oslobodilac i Chavez, naravno. Smiješim se i ponavljam: znači niste politički i klimnite Cheu. „Mi nismo politički jer ne volimo političke stranke“, insistira on.
Nakon pobjede Ne na referendumu 2004. Chavez je predložio da svi aktivisti kampanje postanu društveni aktivisti. Ljudi u okupiranoj kući uspješno su preuzeli tu transformaciju. 'Na mnogim mjestima nije funkcionisalo, izborne jedinice su prestale da postoje, ali ovdje radimo još više', kaže mi čovjek. Prije nekog vremena skvotirana kuća bila je pred mogućom deložacijom. Opština je htela da uradi nešto drugo sa kućom. 'Pozvali smo veliku skupštinu, da razgovaramo o situaciji i odlučili da se borimo da ostanemo, a do sada smo tu i pravimo revoluciju', kaže s ponosom.
Različite paralele koje je pokrenuo predsjednik su odjevene ili u vojnički jezik ili nazvane po povijesnim ličnostima iz važnih trenutaka oslobodilačke borbe. Možete ih podijeliti u dva glavna polja: izborne kampanje i pokreti za društvenu transformaciju.
Da bi pobijedio na svim izborima, morao je vjerovati bazi. On je uspostavio paralelne akcije kako bi garantovao glasove svih onih koji podržavaju proces, ali ga ne dotiču tradicionalne kampanje ili se eventualno suočavaju sa uznemiravanjem zbog toga što su šavisti. Ishod je svaki put bio veliki uspjeh i za predsjedničke izbore 2006. Chavez je postavio cilj od 10 miliona glasova.
Društvene misije, misÃones, mogu se podijeliti u četiri glavne oblasti: obrazovanje, stručno osposobljavanje, zdravlje i ishrana. MisÃon Robinson je za osnovno obrazovanje i oružje je za brisanje nepismenosti u zemlji. MisÃon Ribas priprema srednjoškolce za fakultetsko obrazovanje. MisÃon Vuelvan Caras je obuka radnika i priprema ih za buduće zapošljavanje. Misión Barrio Adentro je primio kubanske doktore da služe u malim klinikama izgrađenim u zajednici u bariosima, što je venecuelanska riječ za slamove. MisÃon Milagro (čudo) operiše pacijente sa kataraktom i glaukomom i čini da ljudi ponovo vide. Mercal je naziv za subvencionirane prodavnice hrane koje možete pronaći širom zemlje. Drugi program ishrane obezbjeđuje besplatnu hranu za barije, članovi zajednice je pripremaju i daju jedan kuhani obrok dnevno djeci, samohranim majkama, trudnicama, starijim osobama itd.
Sve misije vode zajednice. Oni organizuju postavljanje klinika, učionica, angažuju dobrovoljne nastavnike, prave rasporede i rješavaju hiljade problema koji se javljaju. Oni to rade na dobrovoljnoj bazi i dopiru do mnogih. Zdravstveni program, Barrio Adentro I, pokrenut je u aprilu 2003. godine i već je prošao preko 100 miliona konsultacija. Ljudi koji nikada ranije nisu bili kod doktora u svom životu, sada su imali višestruke susrete.
Paralele i njihovi efekti su važan razlog za masovnu podršku javnosti ovom procesu. Intervjuišući aktivistu zajednice u legendarnom naselju 23 de Enero, pitam šta on misli da proces čini važnim: 'Proces je dostojanstveno doveo ljude i dao nam priliku da izrazimo ono što mislimo, a da se ne stidimo sebe. Bolivarska revolucija je također uspjela mobilizirati ljude i učiniti da osjećamo da je ovaj proces naš, mi smo suodgovorni za njega. Ako ne uspije i ja sam odgovoran za taj neuspjeh. I uključeni smo u obrazovne i zdravstvene programe.'
Ljudi ovdje znaju represiju i isključenost; oni to žive svakodnevno od skvotiranja novoizgrađenih šarenih modernih blokova 23. januara 1958. godine, dana kada je zbačen diktator Perez Jimenez. Bilo je to vrijeme mobilizacije i narodnih demokratskih težnji, sve dok narod nije izdat, a komšiluk potisnut. Ovog puta nije bilo izdaje.
Na spuštanju sa 23 de Enero vidim slogan, napisan krupnim crvenim i crnim na zidu: Al pasado no regresaremos jamas! Nikada se nećemo vratiti u prošlost! Čini se da je ovo jako dobro ukorijenjeno u svijesti ljudi. Oni znaju da su se stvari promijenile, i to na bolje, zato su oni ti koji revoluciju čine stvarnom, ali ne bez kritike.
Opozicija u Venecueli se zove escualidos, a taj izraz je generaliziran da se koristi protiv svih koji otežavaju proces. Ljudi žele da izabrani političari, gradonačelnici, guverneri i zvaničnici rade kako treba za opšte dobro i prečesto vide da stvari rade na stari loš način, sa korupcijom, pozicioniranjem i besmislenom borbom oko moći. Paralele su nove staze stvorene da obilaze stare – paralelne linije se nikada ne seku. Na taj način izbjegavate konfrontaciju u zemlji u kojoj je opozicija bila nasilna i ljudima treba vremena da se konsoliduju i izgrade, a ne samo da se sukobe. Ali ljudi su nestrpljivi da vide da paralele postaju glavne staze.
Predsjednik Hugo Chavez je fenomen, ne toliko zbog 8 sati dugih govora što je prilično stara škola, koliko zbog nevjerovatnog načina direktne komunikacije sa bazom. Nekako izbjegava debeli srednji sloj i iznosi misli i ideje ljudi.
Predsjednik Chavez je inicijator, kreator, ideolog i istovremeno najteži kritičar procesa. Ideje koje usavršava i iznosi u govorima su misli koje se formulišu na osnovnom nivou. U memorijalnom govoru tri godine nakon državnog udara predsjednik Chavez je rekao da ono što mora umrijeti još nije umrlo, a ono što se mora roditi još nije završilo svoj nailazak.
To je srž sadašnjeg venecuelanskog paralelizma – stari kolosijeci su još uvijek paralelni s novim putevima. Promjena staze nije laka, ali se može. Skvotirana kuća je blizu, ili koliko daleko su različite vladine institucije predsjedničkoj palati. Ako su oni ti koji potiču proces, možda ih treba prepoznati kao centar zajednice, hraniti resursima, a s druge strane institucije koje usporavaju proces staviti na dijetu.