Sedam dana u junu, od 19. do 25., sindikati i njihovi saveznici širom
SAD će organizovati saslušanja i tribine, skupove i akcije u cilju privlačenja javnosti
pažnju na sumorno stanje radnih prava, posebno najosnovnijih radnih prava
prava – pravo na organizovanje. Koristeći temu „naši glasovi se čuju, naši izbori
poštovane" akcije će naglasiti rasprostranjenu upotrebu prinude od strane uprave,
uznemiravanja i otpuštanja. Procjenjuje se da je svake godine otpušteno oko 10,000 radnika zbog pokušaja
ostvaruju svoje pravo na sindikalno formiranje, a kod 80% poslodavaca angažuje antisindikalnu
konsultante da ih poduče izbjegavanju sindikata na prvi znak sindikalnog organiziranja
kampanje, uskraćivanje ovog temeljnog ljudskog prava dostiglo je razmjere epidemije u
US.
Sada je dobro vrijeme da aktivisti za socijalnu pravdu preispitaju radno mjesto
važan teren borbe. Predugo je postojalo iracionalno i
samoporažavajuća podjela dužnosti među naprednjacima u SAD-u u kojoj se sindikati organiziraju
radnih mjesta, dok druge grupe, tzv. društveni pokreti i grupe identiteta,
organizovati u zajednici. Čak je i termin "radnički pokret" počeo da znači
jednostavno sindikati, koji bi se trebali fokusirati na usko definirane hljeb i puter
pitanja radnog mjesta — plate i beneficije. Ova aktualna i organizacijska podjela terena
pogrešno implicira da postoji laka podjela između problema na radnom mjestu i drugih
društvene borbe. I da su plate i beneficije nekako objedinjene dok ostale društvene
pitanja izazivaju podjele. Ove odvojene sfere uticaja često su doprinijele tužnom
činjenica da američki naprednjaci često marširaju u znak solidarnosti sa radničkim pokretima i radnicima
širom svijeta, ali rijetko razmišljaju o teškom položaju radne većine ovdje
Dom.
Za aktiviste koji teže socijalnoj i ekonomskoj pravdi, radno mjesto je ključno
okruženje za organizovanje. Zaista, često je već organizovan, a ne samo kada jeste
sindikat; čak i zaposleni koji nisu sindikalni radnici imaju tendenciju da dijele zajedničke sate, ručkove i pauze, i
većina i dalje svaki dan odlazi na zajedničku lokaciju. Po definiciji, svi na radnom mjestu jesu
zarađuje novac, tako da je zajednica bogata resursima u poređenju sa mnogim drugim lokacijama.
Veliki dio proizvodnje roba i usluga odvija se tamo. Odluke od velikog značaja
se prave i po njima se postupa. To je mjesto gdje ga globalni kapital spušta. I
gde god kapital stane, postoji prilika da ljudi deluju na to i
uticati na to. Iz svih ovih razloga, radno mjesto je važna lokacija
organiziranje — i to ne samo za hitna pitanja kruha i putera, koliko god bila važna
biti.
Radno mjesto je također mjesto gdje radnici uče da zapravo imaju malo prava
učestvuju u donošenju odluka o događajima od velikih posljedica po njihove živote. Kao što je moć
trenutno distribuirana, radna mjesta su fabrike autoritarizma koje zagađuju naše
demokratija. Radnici ne mogu provesti osam ili više sati dnevno poštujući naređenja i prihvatajući ih
da nemaju nikakva prava, zakonska ili neka druga, da učestvuju u važnim odlukama koje
utiču na njih, a zatim se od njih očekuje da se uključe u snažan, kritički dijalog o tome
strukturu našeg društva. Konačno, naprezanje poštovanja sluge od devet do
pet umanjuje našu slobodu nakon radnog vremena i osjećaj građanskog prava i odgovornosti.
Dakle, postojeća hijerarhija radnih odnosa podriva demokratiju. Ovo nije
sugerirati da su svi radnici nesretni, ili da su sva radna mjesta paklena. Tačnije, oni
su jedinstvene lokacije na kojima smo prihvatili da nemamo prava na prava
i privilegije koje inače uživamo kao građani. Zamislite koliko se čini normalnim da poslodavci,
čak i vrlo progresivni poslodavci, na pitanje kako bi se osjećali da su "njihovi"
zaposleni su trebali da osnuju sindikat, odgovorili da bi takav čin doživljavali kao lični
ukor, signal da nisu uspjeli i odbijanje njihove uprave. Uzmite u obzir a
Trenutak, zašto su takvi paternalistički stavovi koji bi se brzo prepoznali kao takvi u
politike, široko prihvaćene u radnim odnosima?
Uzmimo, na primjer, osnovnu pretpostavku u našem pravnom sistemu — pretpostavku
nevinost. Na radnom mjestu ova pretpostavka je okrenuta naglavačke. Pravilo
radno mjesto je ono što menadžment diktira, a radnici se pokoravaju. Ako je radnik optužen za a
prijestup od strane uprave, ne postoji pretpostavka nevinosti. Organizirani radnici
zaštićena kolektivnim ugovorom uz ugovorni žalbeni postupak može barem
žaliti zbog nepravedne prakse (ili preciznije, one koja krši prava stečena
kolektivno pregovaranje). Neorganizovanim radnicima, međutim, ostaje da apeluju na svoje
dobronamjernost nadređenih ili ulazak u red nezaposlenosti. Podrazumevani dobrovoljni rad
ugovor — preuzimanje od strane radnika kada pristanu na zapošljavanje — daje menadžment
gotovo potpuna kontrola radnog odnosa. "Besplatan rad" ne podrazumijeva nikakva prava
osim slobode odustajanja bez kazne. To je jedan korak više od ugovora
ropstvo, ali i dalje daleko od demokratije.
U našem sistemu nema zaštite od proizvoljnih i hirovitih radnji
menadžment. Ne postoji pravo na sigurnost zaposlenja i nema zabrane nepravednih
otpuštanje u privatnom sektoru kakvo postoji u većini drugih naprednih industrija
zemlje. Zakon o radnom mjestu u SAD-u je uređen doktrinom „zapošljavanja u
volja." Postoji određena zaštita koja osigurava da se zaposlenik ne smije otpustiti
očigledni diskriminatorni razlozi rase, pola, invaliditeta ili starosti. Ali taj isti zaposlenik
može biti crnkinja, žena, invalid, starija i sve ili ništa od navedenog, i sve dok
poslodavac je otpušta bez razloga, otkaz je legalan. Većina Amerikanaca
vjeruju da postoji zakon koji ih štiti od otpuštanja bez razloga.
Ali to jednostavno nije slučaj.
Prvi i najvažniji korak u uspostavljanju neke pravde i prava u
radno mjesto je da se uspostavi sredstvo zastupanja – to je ono što je sindikat.
Menadžment to razumije i zato će ići u takve ekstreme da spriječi
radnika iz organizacije. Okupljanjem radnika, koji imaju malo prava, koji jesu
izolovani kao pojedinci i često se takmiče jedni protiv drugih, sindikati stvaraju zajednicu
na radnom mestu. Oni pomažu radnicima da shvate da imaju prava i pružaju a
kolektivno sredstvo za ostvarivanje tih prava. Oni pružaju moćnu provjeru
gotovo potpuna moć upravljanja na radnom mjestu.
Dakle, pogledajte web stranicu AFL-CIO na www.aflcio.org i idite na "7 dana u
jun" i provjerite događaje u vašem području. Ili još bolje, pomozite u organizaciji
akcija u vašem području.
Elaine Bernard