Ono što je posebno izazvalo ovaj odgovor je Judtova izjava da su liberali 'prešutno pristali na katastrofalnu vanjsku politiku predsjednika Busha', za koju AG kaže da je besmislena kao i tvrdnja desnice da su liberali 'kandidati Osame bin Ladena'. Suprotno Judtu, tvrdi AG, 'većina' liberala je 'održala kurs...[i] dosljedno i javno odbacivala razornu politiku Bushove administracije', čvrsto se pridržavajući 'liberalnih principa' koje je Bush odbacio. Ovaj kratki komentar ispituje tu tvrdnju.
Tu je i pitanje oblika i intenziteta protivljenja ratu. Dosta liberala, uključujući Todda Gitlina, distancirali su se od antiratnih protesta koji su se održavali prije rata na osnovu svog neodgovarajućeg vodstva (ODGOVOR), te su proveli dosta vremena na, i dobili izvrsnu medijsku pokrivenost svojih kritike protesta. U članku o 'Liberalnoj nevolji oko Iraka' u New York Times Magazinu od 8. decembra 2002., George Packer je naglasio 'ozbiljnu odgovornost' tekućeg antiratnog protesta 'koji će skoro garantovati njegovu nemoć.' Kontrolišu ga 'najudaljeniji krajevi američke ljevice', ljudi koji ne smatraju potrebnim da objašnjavaju kako 'držati ovog masovnog ubicu [Packer misli na Sadama, a ne Busha] i njegovo oružje pod kontrolom..' 'Ovo nije konstruktivan liberalni antiratni pokret.' Njegovi liberalni sagovornici su također bili u nedoumici i složili su se s Packerom o žalosnom stanju organizirane ratne opozicije. Ukratko, njihovo protivljenje ratu bilo je u najboljem slučaju kompromitovano.
Drugo, što se tiče Bliskog istoka, AG navodi da 'Mi vjerujemo da država Izrael ima temeljno pravo na postojanje, bez vojnog napada, unutar sigurnih granica bliskih granicama iz 1967.' i da američka vlada ima posebnu odgovornost da postigne mir. 'Temeljno pravo na postojanje' kao jevrejska država sa rasističkim zakonima, ili na slobodu od agresije? Tony Judt je optužen da podržava protivnike izraelskog 'prava na postojanje' u njegovom dovođenju u pitanje rasističke osnove izraelskog društva i politike. Dvosmislena upotreba ovog jezika od strane AG-a doprinosi ovoj kritici Judta od strane branitelja rasističkih principa. Ideja da se Izrael suočava sa bilo kakvom prijetnjom svom postojanju nije uvjerljiva, iako su prijetnje militarizirane izraelske države palestinskom nacionalnom postojanju i postojanju krhke države poput Libana vrlo stvarne.
Imajte na umu i da AG kritizira samo Bushovu politiku prema Izraelu i Palestini, a ne politiku Clintona i ranijih američkih administracija, koje su sve podržavale izraelsko etničko čišćenje i rasizam, a preko njihove neprekidne vojne i diplomatske podrške Izraelu bili su ko- odgovoran za višedecenijski neuspjeh u implementaciji međunarodnog konsenzusa o rješenju. Uprkos ovom dosluhu, AG kaže da Sjedinjene Države 'imaju posebnu odgovornost prema postizanju trajnog mira na Bliskom istoku.' Da li je u skladu s liberalnim principima pretvarati se da Sjedinjene Države nisu dio problema i izbjegavati eksplicitno spominjanje činjenice da će rješenje zahtijevati zaokret u razmišljanju SAD-a koji se, kao što to čini ova liberalna izjava, ne fokusira prvo na Izraelski interesi, a koji su spremni da se suprotstave moći interesnih grupa koje oblikuju američku politiku?
Mišljenje AG-a da su ratovi u Bosni, na Kosovu iu Afganistanu bili 'poslednje sredstvo' počiva na dubokom nerazumijevanju novije istorije. U Bosni, Sjedinjene Države su sabotirale važan Lisabonski sporazum iz 1992. koji bi rano okončao bosanski rat, nikada nije tražio rešenje na Kosovu i koristio je Konferenciju u Rambujeu isključivo da učvrsti aranžmane za rat, jer je Srbima trebalo malo bombardovanja, ' i njegov napad na Afganistan bio je osvetnički vođen, ilegalan i teško da je bio dizajniran da uhvati Bin Ladena. Ideja da je bilo koji od ova tri rata ili 'posljednja mjera' ili 'humanitarna intervencija' počiva na običnom neznanju i volji da se vjeruje (za uvjerljive dokaze, vidi Balkansku odiseju bosanskog ratnog pregovarača lorda Davida Ovena [Harcourt Brace: 1995], i Kako se Amerika izvlači sa ubistvom kanadskog profesora prava Michaela Mandela [Pluto press: 2004]).
Jedan od potpisnika izjave AG, Michael Tomasky, izvršni urednik The American Prospect, objasnio je da se demokrate moraju dokazati u pogledu nacionalne sigurnosti tako što će snažno podržavati 'promociju demokratije' kao nacionalni cilj (u svom poglavlju u George Packeru, Borba je za demokratiju [Harper Perennial: 2003]). Vjerovatno u rukama demokrata neće biti 'pogrešnih primjena' u upotrebi sile, a Olbrajtova izjava koja sugerira spremnost na upotrebu sile može se zanemariti. Ovo će pomoći da se opravda ugrađeni ogromni vojni budžet i obezbediće pokriće za imperijalnu projekciju moći pod odgovarajućim pokroviteljstvom (Bush takođe voli promociju demokratije, ali je sklon pogrešnim primenama). Dakle, struktura moći diktira intervencionu spoljnu politiku i problem za liberale je da konstruišu svoje karakteristično obrazloženje za intervencionizam koji je verovatno kompatibilan sa liberalnim vrednostima i koji neće biti 'recept za imperiju.' (Pogledajte moj 'George Packer i borba za podršku imperijalizmu', ZNet komentar, 28. januara 2005.)(6)
Ukratko, imperijalna i militarizovana država će nemilosrdno koristiti svoju vojnu moć, a povratni efekti ovog hroničnog ratovanja neizbežno će za sobom povući zadiranje u domaću slobodu. Ali AG se ne može suprotstaviti ovom dubljem odnosu i izazvati militarizam i imperijalnu državu. Oni se tome prilagođavaju i u tom procesu 'liberalni principi' bivaju kompromitovani i odbačeni, a liberali zapravo služe kao 'korisni idioti' imperijalne države.
(1) http://www.lrb.co.uk/v28/n18/judt01_.html
(3) http://www.prospect.org/web/page.ww?section=root&name=ViewWeb&articleId=12123
(5) http://socserv2.mcmaster.ca/~econ/ugcm/3ll3/hobhouse/liberalism.pdf