U subotu, 30. aprila 2011., tri dana prije pisanja ovog djela, Lakis Santas je umro u Atini, u 89. godini. "Lakis" je umanjeni završetak "datog" kršćanskog imena "Apostolos" ["apostol" u engleski; jedan od Hristovih prvobitnih učenika]. Stoga je Deda Mrazovo ime bilo "Apostolakis" ["mali apostol"]; skraćeno na "Lakis".
Tokom Drugog svetskog rata nacisti su ušli u Atinu, kao okupatori, ujutro 27. aprila 1941. Istog jutra podigli su ogromnu zastavu sa kukastim krstom na Akropolju. Poruka upućena Hitleru, vatrenom obožavatelju klasične Grčke, glasila je:
moj Fireru,
27. aprila 1941. u 8 i 10 h stigli smo u Atinu... i u 8 i 45 h podigli smo nemačku zastavu na Akropolju...
Heil moj Fireru
Lakis Santas je tada imao 19 godina i bio je student na Pravnom fakultetu Univerziteta u Atini.
Zapasovi rođaci, Evangelis, stariji, i Konstantin, mlađi, bili su dva Grka koji su oko 1850. godine stekli ogromno bogatstvo u ... Rumuniji. Kao "patriotski" Grci, donirali su mnogo novca za oživljavanje ... Olimpijskih igara! Tako su u Atini sagradili monumentalnu zgradu, Zgradu Zapiona, koja će se koristiti kao baza za Olimpijski komitet i kao mjesto za poljoprivredne izložbe, itd. Kasnije je područje oko zgrade pretvoreno u park, a dio upravo u ispred zgrade je ostavljeno kao otvoreni prostor za šetnicu itd., nakon uklanjanja protestantskog groblja koje je zauzimalo to mjesto.
[Zagrada: Grci se u dobi od nekoliko mjeseci, slažu li se ili ne, krštavaju kao pravoslavni hrišćani. Dakle, skoro 100% Grka su… pravoslavci. Pitam se ko su bili protestanti koji su umrli u Atini u 19. veku. Naravno, neizbježni "okupatori" tadašnje zemlje bili su Bavarci. Ali oni su uglavnom bili katolici. Možda je negde bilo Britanaca koji su radili uobičajeni patriotski "obaveštajni" posao za Carstvo. U svakom slučaju, pravoslavci su tada pobedili protestante. Pitam se da li jedan od milion atinskih Grka zna priču o tom groblju.]
Bezbrojni milioni Amerikanaca i Evropljana su "defilirali" ispred Zapiona, tokom poslednjih 60-ak godina, a da toga nisu bili svesni. Jer, oni jednostavno posećuju impresivni Zevsov hram, preko puta Zapiona.
Nekoliko nedelja nakon ulaska nacista u Atinu, Deda Mraz i njegov prijatelj Monolis Glezos, student Poslovne škole, takođe 19-godišnjak, bili su na šetalištu Zapion, omiljenom pojilištu za studente tog vremena. Udaljenost od Zapiona do tačke na Akropolju, gdje je podignuta nacistička zastava, iznosi oko 800 metara. Te 1941. godine zastava je bila vidljiva sa Zapiona, jer su zgrade u to vrijeme imale najviše tri sprata.
U nekom trenutku, tog jutra, Glezos kaže Deda Mrazu: „Lakis, pogledaj gore, vidi šta se tamo dešava…“ Zatim se Deda Mraz okrene, vidi nacističku zastavu i odgovara: „Da, u pravu si, to je to, tj. šta da im uradimo, ako možemo..."
Narednih dana čitali su sve što su mogli o Akropolju, u odličnoj enciklopediji "Pyrsos" tog perioda. Došli su do zaključka da je najbolji način da se dođe do vrha Akropolja i sruši nacistička zastava sa sjeverne strane brda, jer su otkrili da postoji velika "pukotina" u krečnjaku koji čini masu brdo. [Zapravo "ponora"; intrinzična karakteristika slojeva krečnjaka]. Ovo je bio šaht od oko 112 stopa duboko koji je počinjao na nivou ulice od podnožja brda i dostigao vrh Akropolja i otišao do nepoznate dubine ispod nivoa ulice. Saznali su da je, prema mitologiji, boginja Atena u toj pećini držala Erichthonios, svetu zmiju, koju su akropoljski sveštenici jednom mjesečno hranili… pita od jabuka (sic).
[Napomena: Hefest je bio bog vatre i obrade metala. Kada ga je napustila Venera, njegova žena, napao je Atenu, boginju mudrosti, i pokušao da je siluje. Atena se opirala, a Hefest je "ejakulirao između nogu Boginje; ona je zatim, nečista, obrisala spermu platnom i bacila je na zemlju". Atena, uzela je dete koje se rodilo iz zemlje i da bi ga zaštitila stavila ga u kutiju i stavila dve zmije kao čuvare, pa otuda i ime "Erichthonios". Zato Atenin štit ima oblik zmije.
Sada, uporedite ovaj humani stav Grka iz prošlosti sa stavom judaističke kulture tog vremena. U Bibliji (Postanak, 38:8-10, verzija kralja Džejmsa) čitamo: "I reče Juda Onanu: Uđi u ženu brata svoga... i Onan... kad je ušao u ženu brata svoga, da je prolio [ sperma] na tlu... I ono što je učinio nije se svidjelo GOSPODU: zato ga je ubio..." Nadajmo se da Sarah Palin ne čita ovaj ZNet komentar. U suprotnom, u SAD-u će biti mnogo "zavrtanja". Kraj napomene.]
Tako su dvojica 19-godišnjih Grka počeli nekoliko dana istraživati mogući put do vrha Akropolja i nacističke zastave. Otkrili su da su neki francuski arheolozi, koji su u prošlosti radili u pećini, ostavili neku vrstu skele sa drvenim daskama koje su vodile do vrha. Takođe, jednog jutra su otišli na Akropolj kao posjetioci da posmatraju tamošnju situaciju, pronađu gdje je bila njemačka straža itd.
Konačno, tokom noći s 30. na 31. maj 1941., Djed Mraz i Glezos penju se na skelu i stižu do vrha Akropolja gdje zatiču da je, na njihovu sreću, vod njemačkih vojnika koji je čuvao Akropolj i flag slavili su nedavni pad Krita pred nacistima pijući i pevajući sa nekim grčkim prostitutkama, daleko od lokacije zastave.
Došuljaju se do mjesta gdje se nalazi zastava, odvezuju je i počinju povlačiti. Međutim, zastava se zaustavlja na nekoj visini gdje su Nijemci imali napravu koja je bila pričvršćena na tri žičana užad usidrena u zemlju, kao sila otpora protiv jačine vjetra ogromne, 4 x 2 metra (13 x 6.5 stopa), zastave. Potrebno im je dosta vremena da riješe problem žičanih užadi, što im polazi za rukom. Zastava pada na njih i potpuno ih pokriva. Prave ga u veliki zavežljaj izrezan od dva mala komada od platna, u znak svog čina, vode računa da ostave otiske prstiju na motki, da nevini ljudi ne budu kažnjeni, odnesu zastavu u sudoper i baci do dna okna, gdje i danas leži. Toliko im je bilo drago što su uspjeli srušiti nacističku zastavu da su bili dovoljno hladni da se našale dok su bacili zastavu u lavabo rekavši da će sada Atenin Erihtonije, zmija, čuvati nacističku zastavu
Deda Mraz i Glezos su se složili da ako ih nacisti otkriju, neće im dozvoliti da ih uhvate. Odlučili su da skoče u smrt sa Akropolja.
Niko ne kaže milionima koji svake godine posjećuju Akropolj da kada napuste Propileju i uđu u otvoreni prostor, gdje je Partenon, s njihove lijeve strane, dok su okrenuti prema Partenonu, postoji ograđeno područje u koje je pristup zabranjen. Tu se nalazi otvor umivaonika odakle su izašli Deda Mrazi i Glezosi da skinu nacističku zastavu. Ipak, prije nekoliko godina bronzana ploča je pričvršćena na podnožje područja za jarbol zastave u znak sjećanja na čin dvojice mladih Grka. Poruka na ploči je samo na grčkom.
Nacisti nikada nisu pronašli ko je srušio njihovu zastavu. Hitler je čak i Himlera poslao u Atinu da istraži. Otac Deda Mraza spalio je deo zastave koji je njegov sin doneo kući. Majka Glezosa je uradila istu stvar. Kasnije, kada su Nemci pretražili kuću Deda Mraza, da je komad pronađen, cela porodica bi bila pogubljena. 20 njemačkih vojnika koji su te noći čuvali Akropolj pogubljeni su po Hitlerovom naređenju.
U svom ZNet komentaru od 16. novembra 2003., "Zastava", spomenuo sam:
„Rečeno nam je da je zastava simbol. Simbol čega? Ako je (praktičan) simbol geografskog entiteta, onda je u redu… Ali kada je simbol kulture, religije, patriotizma, itd. zemlja, stvari postaju pomalo neuredne...
Dakle, čini se da je zastava, puki komad tkanine beznačajna, ali je mahanje zastavom veoma značajno kao instrument terorisanja bilo koje populacije..."
Djed Mraz i Glezos, dvojica 19-godišnjaka, bili su dovoljno hrabri da izvedu "simboličan" čin koji je bio izjava ostatku naroda Evrope koje je Hitler nasmrt uplašio. Neki ljudi mogu osporiti njegovu mudrost, ali to je bio moralni čin. Međutim, hajde da ispitamo pogubljenje 20 Nemaca. Od 20, oko 1/3, oko 6 ili 7 vojnika bili su uobičajeni šupci svakog društva koji bi spremno postali nacisti (ili republikanci, ili demokršćani, ili konzervativci, itd.). Ostatak 16 ili 17 njemačkih vojnika bili su obični normalni ljudi koji su imali priliku da se dobro provedu pijući i pjevajući sa svojim drugaricama. Zapravo, nije ih bilo briga za izopačena vojna pravila, itd, itd. Dakle, supermeni u Berlinu su ih pogubili zbog "uvrede" nanesene na komad... "simboličnog" platna. Sada, pomislite na roditelje, žene i djecu ovih običnih ljudi. Zašto su zauvek oduzeti tim porodicama? Iz istog razloga iz kojeg su odvedeni drugi obični ljudi, u Koreji, u Vijetnamu, u Iraku, u Afganistanu, itd. Bez ikakvog razloga!
Sledećeg jutra Atinjani su primetili da nedostaje nacistička zastava na Akropolju. Onda se proširila glasina da nacisti odlaze jer su se plašili da će ih Britanci bombardovati itd. Naravno, nacistička okupacija je trajala četiri godine po cenu stotina hiljada života.
Pošto su preživjeli "avanturu" sa nacističkom zastavom, Djed Mraz i Glezos su odlučili da se bore protiv nacista tako što su otišli u Haifu i pridružili se grčkim snagama koje su tamo bile. Uspeli su da se prokrijumčare u švedski brod "Randmaso", ali na njihovu nesreću Britanci su te noći bombardovali luku Pirej i brod nije mogao da izađe. Ostali su skriveni tri dana bez hrane i vode na februarskoj hladnoći (1942. godine) i na kraju zamolili jednog stevidora, Grka, da im donese malo vode. Grci su umjesto vode doveli nacističke stražare. Uhapšeni su i osuđeni na 2 godine zatvora. Nacisti su im pretražili kuće, ali ništa nisu našli. Međutim, njemački oficir koji je pretražio mjesto Djeda Mraza pronašao je tehničku literaturu o poljoprivredi na njemačkom koja je pripadala ocu Djeda Mraza, poljoprivredniku, sa kursa koji je pohađao u Njemačkoj prije mnogo godina. Nijemcu je to bilo dovoljno da to popravi kako bi Deda Mraz odslužio samo godinu dana kazne.
Nakon što je oslobođen, pridružio se antinacističkom grčkom pokretu otpora i učestvovao u najvažnijim bitkama tokom godina koje su uslijedile. Bio je ranjen u grudi, a metak je bez anestezije izvadio Emanuel Aruch, jevrejski doktor; drug iz Otpora. To je trajalo sve do februara 1945. godine kada su Britanci okupirali Grčku, nakon odlaska nacista, oktobra 1944. godine.
U julu 1947. uhapšen od grčke vlade, opunomoćenik britanskih, a sada i američkih okupatora, i poslat u egzil na ostrvo Ikarija, blizu Mikonosa, gde je ostao godinu dana.
Godine 1948. ponovo je uhapšen i zatvoren na Psitaliji, malom ostrvu blizu Atine, u zatvoru za kriminalce. Od najveće važnosti smatram sljedeći opis događaja u tom zatvoru:
Kada je Deda Mraz ušao u odeljenje kriminalnih zatvorenika, prišao mu je visoki, čvrsti zatvorenik i rekao: "Šta si za mog drugara?" Deda Mrazi: „Volio bih da znam. Uhapšen sam, ustanovili su da nisam regrutovana i poslali su me ovamo“. Čvrsto: "Oh, razumem momče, ti si 'mamuti'." Deda Mrazi: "Šta je mamuti?" Čvrsti: "Za njih si ti komunjara... od njih ćeš imati poseban tretman. Od nas nema problema, ne brini."
Riječ "mamuti", na grčkom, je umanjenica za riječ "mamut" ("bilo koji od ... izumrlih ... sisara iz porodice slonova...", prema Merriam-Webster's). U to vrijeme, kada je politički zatvorenik prvi put uhapšen, rečeno mu je: "Ovdje kada ste dovedeni morate zaboraviti da ste čovjek, da ste 'mamuti'." Odnosno, ne samo da ste životinja, već i ne postojite.
Zatvor je bio mornarički zatvor. Dakle, glavni narednik, ili kako god oni zovu mornarički podoficir, sam je stavio Djeda Mraza u nacistima napušteno betonsko skladište municije. 5 dana nije mogao da spava jer su ga noću napali pacovi "veliki kao mačka" koje je pokušavao da smrvi čizmama. Zatvorenici kriminalci su čuli očajničke povike Deda Mraza, a visoki jaki je uspeo da ga dohvati i kaže mu: "Slušaj druže, ja sam danas napolju, moja kazna je gotova. Pusti jedan dan pa reci tom pederu od narednika kojeg si pitao da kažem tvom narodu da protraće cijelu njegovu porodicu... on je kukavica i uplašit će se." Narednik ne samo da je odmaknuo Djeda Mraza od pacova, već je pronašao najbolji krevet za njega i bio je izuzetno željan da mu bude udobno.
Nije potreban komentar na gornji opis. Samo, da je Deda Mraz bio zahvalan visokom žilavcu do starosti.
Godine 1949. Deda Mraz je preseljen na ostrvo Makronesos, ozloglašeni koncentracioni logor nacističkog tipa za levičare. Tamo je ostao 2 godine.
Godine 1956., kako bi izbjegli daljnji progon, Djed Mraz i njegova porodica, koji su do sada oženjeni i imaju dvije kćeri, traže politički azil u Kanadi što je odobreno. U Kanadi ostaju 6 godina i vraćaju se u Grčku 1963. misleći da su stvari bolje.
Tokom vojne diktature 1967-1974, još jednom je uhapšen i zatvoren na određeno vrijeme.
Da bismo upotpunili ovaj "portret" Djeda Mraza kao ljudskog bića, prikazat ćemo neke od njegovih misli, kako ih je on izrazio, kao i neka od njegovih iskustava u Otporu, kako ih je napisao.
– 22. jula 1943. godine, tokom nacističke okupacije Atine, došlo je do velikih demonstracija protiv nacista. Djed Mraz je učestvovao. Ispred Oftalmološke klinike, pored Nacionalne akademije i dvije statue Sokrata i Platona, koji su sjedili u pozi za razmišljanje, nacistički metak pogodio studenta. Djevojčica, Panagiota Stathopoulou, studentica, dok je tenk krenuo da pregazi ranjenog studenta, potrčala je i stala ispred tenka, vjerujući da će tenk stati. Nacista koji rukuje mitraljezom tenka puca u nju i dok pada tenk je pregazi. Druga djevojka, Koula Lili, 19-godišnja studentica Francuske akademije, jurnula je na tenk, izula cipelu i pokušala da udari nacistu koji je držao mitraljez. Nacisti su je ubili na licu mjesta.
[Napomena: Trg Tienanmen je pretvoren u propagandni simbol. Koliko ljudi je ikada čulo za ono što Deda Mrazi opisuju?]
– Nacisti su zgradu srednje škole u Starom Faliru, pored mora u Atini, pretvorili u bolnicu za naciste ranjene na istočnom (ruskom) frontu. U toj bolnici je bio doktor nacista, zgodan, mali čovjek sa naočalama, vrlo ljubazan, sve "danke schoen" i "bitte schoen", koji je vozio bicikl i išao na pijacu i kupovao voće, zelje itd. Jednog jutra, nekoliko dana prije 12. oktobra 1945. godine, dana kada su nacisti napustili Grčku, grupa grčke djece pisala je slogane protiv rata. Među njima je i Evi, Grkinja, stara oko 14 ili 15 godina. Kada ih je doktor uočio, popeo se na bicikl, otišao u bolnicu, uzeo automatsku pušku, vratio se tamo gdje su bila djeca i ubio Evi. Ulica u naselju danas nosi ime Evi Athanasiadou.
Deda Mraz piše: "Možda bi kao ljudsko društvo trebalo da ispitamo kako 'ljudi' dostižu takvu tačku."
- U lučkom gradu Galaxidi, nedaleko od čuvenih Delfa, aprila 1944., Deda Mrazima i drugim borcima otpora rečeno je da odu i zarobe nacistički drveni brod koji je imao problema s motorom i koji je tamo bio usidren. Zarobili su sve naciste u kafani, koji su se odmah predali. Zatim su otišli do broda i nacist koji ga je čuvao predao se bez ikakvog otpora i razoružan. Djed Mraz i ostali su otišli i izvijestili o operaciji, ostavljajući borca kao stražara na brodu. Razoružani nacista je izvukao pištolj, pištolj Luger, koji je sakrio kod sebe i ubio grčkog borca. Nacisti nisu imali kuda da odu jer je grad bio pun boraca otpora. On je ubijen.
Deda Mraz piše: „Kada sam pregledao njegove papire u novčaniku, na svoje veliko iznenađenje otkrio sam da ovaj fanatik nije Nemac. Bio je mađarski nacista, fanatični fašista… Noću sam počeo da razmišljam o tim 'ljudima' i njima sličnima ...Kakav je on bio kreten? Sada je došao da umre...daleko od svoje zemlje, sam i napušten, pun mržnje i fanatizma..."
- O Britancima i njihovoj ulozi u Grčkoj Deda Mraz piše: „Najgore od svega je bilo to što su se naši lideri odlučili boriti protiv [britanske] obavještajne službe… koja je 300 godina vladala i opljačkala cijeli svijet… Ko su oni bili koji su se odlučili boriti protiv njih ?Obični ljudi…koji nisu imali iskustva sa tajnim službama…
Englezi su osnivači koncentracionih logora… Od njih su Nemci naučeni da grade koncentracione logore…“
Neka ovo bude naslijeđe od Lakis Santasa mladim ljudima prvobitnog trga Tahrir i nadolazećim trgovima Tahrir: nemojte imati nikakve veze sa elitama Zapada, njihovim vladama i njihovim tajnim službama. Pristupite samo običnim ljudima u svim zemljama u solidarnosti i participativnoj saradnji.
Moja procjena je da je Lakis Santas bio osoba izvanredne iskrenosti, integriteta, racionalnosti i hrabrosti. Elias Petropoulos, Grk koji se "prognao" u Pariz, anarhista, sprijateljio se sa Deda Mrazima. Prijateljstvo koje je bilo nedokučivo za sugrađane komuniste.
Kćerke Lakisa Santasa, Aleksandra i Džordžija, o svom ocu kažu: "Bio je umoran od teorija i velikih reči. Bio je društveno svestan čovek, koji je trebalo da živi u društvu solidarnosti, pravde i iskrenosti." Džordžija se sjeća njegovih riječi upućenih drugim ljudima: "Trebali biste imati svoj stav. Nikada ne biste trebali reći da autoritetu, nijednom autoritetu." [Grčki dnevnik "Eleftherotypia", 2. maj '11, str.3].
PS
Većina podataka u ovom članku zasnovana je na sljedećim knjigama:
1. Lakis Santas, "Jedna noć na Akropolju...", Vivliorama, 2010, 157 strana [na grčkom].
2. Karolos Ep. Moraitis, "Apostolos Santas: Ovako smo srušili svastiku sa Akropolja", lexitypon, 2010, 115 stranica [na grčkom].