Pilger
As
Džordž Buš eskalira novi hladni rat koji je započeo njegov otac, na njegovu pažnju
planners seli se na Bliski istok. Priče o opasnosti od Iraka
"oružje za masovno uništenje" ponovo se pojavljuje u američkoj štampi, ovo
vrijeme koncentrirajući se na "nove nuklearne sposobnosti" Sadama Husseina. Ovo su
opovrgnula je Međunarodna agencija za atomsku energiju, čiji su inspektori utvrdili
nema dokaza da Irak, u svom razorenom stanju, ima program nuklearnog oružja.
The
ometanje je, međutim, od vitalnog značaja. Jedino oružje za masovno uništenje u
Bliski istok je u Izraelu, američkom protektoratu. Šta se ne prijavljuje
da, pošto izraelski jastrebovi ne uspevaju da uguše palestinski ustanak, njihov
lider, Ariel Sharon, mogao bi ukloniti nuklearni arsenal zemlje iz svog
nominalna strategija "posljednje instance".
ovo
izgledi se postavljaju u trenutnom kvartalnom časopisu Covert Action (www.covertactionquarterly.
org), od Johna Steinbacha, nuklearnog specijaliste čiji prethodni rad uključuje
mapiranje smrtonosnih opasnosti od zračenja u Sjedinjenim Državama. On citira Izrael
bivši predsjednik Ezer Weizman: "Nuklearno pitanje uzima zamah [i]
sljedeći rat neće biti konvencionalan." Od 1950-ih, piše Steinbach, "SAD
obučavao je izraelske nuklearne naučnike i pružao usluge vezane za nuklearnu energiju
tehnologiju, uključujući mali 'istraživački' reaktor 1955. pod 'Atomima za
Mirovni program". Francuska je izgradila uranijumski reaktor i plutonijum
postrojenje za preradu u pustinji Negev, pod nazivom Dimona. Izraelci su lagali da je to
bila "fabrika mangana, ili fabrika tekstila". U zamenu za uranijum, Izrael
opskrbio je Južnu Afriku tehnologijom i stručnošću koja je omogućila bijelu
supremacistički režim za izgradnju "aparthejd bombe".
In
1979., kada su američke satelitske fotografije otkrile atmosferski test nuklearnog oružja
bomba u Indijskom okeanu kod Južne Afrike, umiješanost Izraela, piše
Steinbacha, "brzo je zabijelio pažljivo odabrani naučni panel,
držao u mraku o važnim detaljima", otkrili su izraelski izvori od tada
„Postojala su zapravo tri testa minijaturizovane izraelske nuklearne artiljerije
školjke".
It
je u Dimoni da je herojski Mordehaj Vanunu radio kao tehničar. A
pobornik palestinskih prava, Vanunu je vjerovao da je njegova dužnost upozoriti
svijeta o opasnosti koju je Izrael predstavljao. Godine 1986. prokrijumčario je fotografije
pokazujući da je postrojenje proizvodilo dovoljno plutonijuma da napravi 10 do 12 bombi a
godine i da je napravljeno najmanje 200 minijaturizovanih bombi. Vanunu je bio
Izraelski prljavi trikovi naknadno namamljeni u Rim iz Londona od strane Mosada
agencija. Pretučen i drogiran, kidnapovan je u Izrael, gde je tajno obezbeđenje
sud ga je osudio na 18 godina zatvora, od kojih je 12 proveo u samici
zatočeništva, u ćeliji koja je jedva dovoljno velika da može stajati.
Štajnbah kaže da, bez obzira na "defekt odvraćanja" osnivača Izraela
nuklearni program je možda imao namjeru, "danas je nuklearni arsenal neraskidiv
povezan i integrisan sa ukupnom izraelskom vojnom i političkom strategijom".
Dok Izrael ima balističke rakete i bombardere sposobne da stignu do Moskve, i
je navodno lansirao krstareću raketu baziranu na podmornicama, "osnovnu komponentu
arsenal su neutronske bombe [koje su] dizajnirane minijaturne termonuklearne bombe
kako bi se maksimiziralo smrtonosno gama zračenje uz minimaliziranje efekata eksplozije i dugoročno
radijacija – u suštini dizajnirana da ubije ljude, a da imovinu ostavi netaknutu."
ovi
su isto "ograničeno" nuklearno oružje kao Reganova administracija ozbiljno
koji se smatra upotrebom u Evropi i koji fanovi Ariela Šarona mogu koristiti kao a
"demonstracije" da nemaju nameru da se odreknu okupiranih
teritorije.
"Arapi možda imaju naftu, ali mi imamo šibice", rekao je Sharon prije nego što je postao
premijer. Steinbach kaže da bi se takva prijetnja mogla iskoristiti da primora Busha
administracija da djeluje isključivo u korist Izraela ako se pokoleba u
lice rastuće međunarodne podrške intifadi. Francis Perrin, the
bivši šef francuskog programa nuklearnog oružja, napisao je: „Mislili smo da
Izraelska bomba je bila usmjerena na Amerikance, ne da bi je lansirala na Amerikance, nego
da kažete: 'Ako ne želite da nam pomognete u kritičnoj situaciji [kada nam] treba
ti da nam pomogneš. . . upotrijebit ćemo naše nuklearne bombe."
Izrael je koristio ovu ucjenu tokom rata s Egiptom 1973. godine, prisiljavajući Richarda Nixona
da opskrbi svoju jako poljuljanu vojsku. Izraelska nuklearna prijetnja je rijetkost
podignuta u ovoj zemlji, u parlamentu i medijima, i nije tema u našoj zemlji
Sjedinjene Države. Ovo je u skladu s dnevnim redom vijesti o Palestini koji je još uvijek postavljen
od strane Izraela. Međutim, od izbora Sharon, koji je predsjedavao
masakri palestinskih civila od 1953. godine, ovo se može promijeniti. Televizija
slike iz Gaze i Zapadne obale trebale bi ostaviti malo sumnje da Izrael jeste
teroristička država, sa politikom državnog ubistva.
Jedan
od najupečatljivijih kritičara njegove vlastite vlade sreo sam u Izraelu više nego
Prije 25 godina je Israel Shahak, tada profesor organske hemije na hebrejskom
Univerzitet u Jerusalimu, preživjeli Varšavski geto i Bergen-Belsen
logor smrti. Kako izraelsko društvo postaje sve više i više polarizovano, Shahakova hrabrost
i mudrost traje. Prije tri godine je rekao: „Želja za mirom, tako često
pretpostavljeno kao izraelski cilj, po mom mišljenju nije princip izraelske politike,
dok želja za proširenjem izraelske dominacije i uticaja jeste." Dodao je ovo
proročanstva, od kojih su se svi osim jednog elementa do sada pokazali tačnim: „Izrael je
priprema za rat, nuklearni ako je potrebno, radi sprečavanja domaćih promjena
nije po njegovom ukusu [i jasno je] spreman da koristi, u tu svrhu, sva sredstva
dostupne, uključujući nuklearne."
za
više o filmovima i pisanju Johna Pilgera pogledajte