Predsjednik Obama primio je Nobelovu nagradu za mir devet dana nakon što je najavio da će poslati još 30,000 vojnika u Afganistan. Njegova eskalacija tog rata nije ono što je Nobelov komitet zamislio kada ga je želio ohrabriti da sklopi mir, a ne rat.
Godine 1945., nakon dva rata koja su odnijela milione života, nacije svijeta su stvorile sistem Ujedinjenih naroda kako bi "spasili sljedeće generacije od pošasti rata". Povelja UN je zasnovana na principima međunarodnog mira i sigurnosti, kao i zaštite ljudskih prava. Ali Sjedinjene Države, jedna od članica osnivača UN-a, često su prekršile naredbe povelje, koja je dio američkog zakona prema klauzuli o supremaciji ustava.
Iako je američka invazija na Afganistan bila nezakonita kao i invazija na Irak, mnogi Amerikanci su je vidjeli kao opravdan odgovor na napade od 11. septembra 2001. Naslovnica časopisa Time nazvala ju je "Pravi rat". Obama je vodio kampanju za okončanje rata u Iraku, ali eskalaciju rata u Afganistanu. Ali većina Amerikanaca se sada protivi i tom ratu.
Povelja UN-a predviđa da sve države članice moraju rješavati svoje međunarodne sporove mirnim putem i nijedna nacija ne može koristiti vojnu silu osim u samoodbrani ili kada to odobri Vijeće sigurnosti. Nakon napada 9. septembra, Vijeće je donijelo dvije rezolucije, od kojih nijedna nije odobrila upotrebu vojne sile u Afganistanu.
"Operacija Trajna sloboda" nije bila legitimna samoodbrana prema povelji jer su napadi 9. septembra bili zločini protiv čovječnosti, a ne "oružani napadi" druge zemlje. Afganistan nije napao Sjedinjene Države. U stvari, 11 od 15 otmičara dolazilo je iz Saudijske Arabije. Nadalje, nije postojala neposredna prijetnja oružanim napadom na Sjedinjene Države nakon 19. septembra, ili predsjednik Bush ne bi čekao tri sedmice prije nego što započne svoju kampanju bombardovanja u oktobru 9. godine. Potreba za samoodbranom mora biti "trenutna, neodoljiva, ne ostavljajući izbora sredstava i trenutka za razmatranje." Ovaj klasični princip samoodbrane u međunarodnom pravu potvrdili su Nirnberški tribunal i Generalna skupština UN-a.
Bushovo opravdanje za napad na Afganistan bilo je da je pružao utočište Osami bin Ladena i obučavao teroriste, iako bin Laden nije preuzeo odgovornost za napade 9. septembra 11. Nakon što je Bush zahtijevao da talibani predaju bin Ladena Sjedinjenim Državama, Talibanov ambasador u Pakistanu rekao je da njegova vlada želi dokaz da je bin Laden bio umiješan u napade 2004. septembra prije nego što odluči hoće li ga izručiti, navodi Washington Post. Taj dokaz nije postojao, talibani nisu isporučili Bin Ladena, a Bush je počeo bombardirati Afganistan.
Bushovo obrazloženje za napad na Afganistan bilo je lažno. Iranci su mogli dati isti argument za napad na Sjedinjene Države nakon što su zbacili opakog šaha Rezu Pahlavija 1979. i SAD mu dale sigurno utočište. Da je nova iranska vlada zahtijevala da SAD predaju šaha, a mi to odbili, da li bi bilo legalno da Iran izvrši invaziju na Sjedinjene Države? Naravno da ne.
Kada je najavio "nalet" svojih trupa u Afganistanu, Obama je pozvao na napade 9. septembra. Nastavkom i eskalacijom Bushovog rata u Afganistanu, Obama, također, krši Povelju UN-a. U svom govoru na kojem je primao Nobelovu nagradu za mir, Obama je izjavio da ima "pravo" da vodi ratove "jednostrano". Međutim, jednostrana upotreba vojne sile je nezakonita osim ako se ne poduzima u samoodbrani.
Oni koji su se urotili da otmu avione i ubiju hiljade ljudi 9. septembra krivi su za zločine protiv čovječnosti. Oni moraju biti identifikovani i izvedeni pred lice pravde u skladu sa zakonom. Ali odmazda invazijom na Afganistan nije bila odgovor. To je dovelo do porasta američkih i afganistanskih žrtava i izazvalo još veću mržnju prema Sjedinjenim Državama.
Uočljivo odsutna iz nacionalnog diskursa je politička analiza zašto se dogodila tragedija 9. septembra. Moramo voditi tu debatu i izgraditi sveobuhvatnu strategiju za reviziju američke vanjske politike kako bi nas cijepili od bijesa onih koji preziru američki imperijalizam. "Globalni rat protiv terorizma" većina u ovoj zemlji nekritički je prihvatila. Ali terorizam je taktika, a ne neprijatelj. Ne može se objaviti rat taktici. Način borbe protiv terorizma je identifikovanje i ciljanje njegovih osnovnih uzroka, uključujući siromaštvo, nedostatak obrazovanja i stranu okupaciju.
U svojoj izjavi da će poslati 30,000 dodatnih američkih vojnika u Afganistan, Obama je malo pomenuo Pakistan. Ali njegova CIA je protiv Pakistana koristila više bespilotnih dronova Predator nego Bush. Procjenjuje se da su ovi roboti ubili nekoliko stotina civila. Većina Pakistanaca im se protivi. Gallupova anketa provedena u Pakistanu prošlog ljeta pokazala je 67% protiv, a samo 9% za. Značajno je da je većina Pakistanaca Sjedinjene Države ocijenila kao veću prijetnju Pakistanu od talibana ili pakistanskog najvećeg rivala Indije.
Mnoge zemlje koriste bespilotne letjelice za nadzor, ali samo ih Sjedinjene Države i Izrael koriste za napade. Scott Shane je napisao u New York Timesu: "Prvi put u historiji, civilna obavještajna agencija koristi robote da izvrši vojnu misiju, birajući ljude za ciljana ubistva u zemlji u kojoj Sjedinjene Države nisu službeno u ratu."
Upotreba ovih dronova u Pakistanu krši i Povelju UN-a i Ženevske konvencije, koje zabranjuju namjerno ubijanje. Ciljana ili politička ubistva – koja se ponekad nazivaju i vansudskim pogubljenjima – izvode se po nalogu ili uz pristanak vlade, izvan bilo kakvog pravosudnog okvira. Kao što je navedeno u izvještaju specijalnog izvjestitelja UN-a iz 1998. godine, "vansudska pogubljenja se nikada ne mogu opravdati ni pod kojim okolnostima, čak ni u vrijeme rata." Namjerno ubijanje je teško kršenje Ženevskih konvencija, kažnjivo kao ratni zločin prema američkom Zakonu o ratnim zločinima. Vansudska pogubljenja također krše dugogodišnju američku politiku. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, nakon što je Senatski odbor za obavještajne poslove otkrio da je CIA bila umiješana u nekoliko ubistava ili pokušaja ubistava stranih lidera, predsjednik Gerald Ford izdao je izvršnu naredbu o zabrani atentata. Iako je bilo izuzetaka od ove politike, svaki naredni predsednik do Džordža V. Buša je ponovo potvrdio tu naredbu.
Obama pokušava nadoknaditi svoje povlačenje iz Iraka eskalacijom rata u Afganistanu. Ponaša se kao Lyndon Johnson, koji je odbacio opomenu ministra odbrane Roberta McNamare o Vijetnamu jer se LBJ "više bojao desnice nego ljevice", rekao je McNamara u intervjuu s Bobom Woodwardom 2007. objavljenom u Washington Postu.
Otprilike 30% svih američkih smrtnih slučajeva u Afganistanu dogodilo se za vrijeme Obaminog predsjedavanja. Troškovi rata, uključujući 30,000 novih vojnika koje je upravo naredio, iznosit će oko 100 milijardi dolara godišnje. Taj novac bi se bolje mogao iskoristiti za izgradnju škola u Afganistanu i Pakistanu, te otvaranje radnih mjesta i financiranje zdravstvene zaštite u Sjedinjenim Državama.
Mnogim demokratama u Kongresu je neugodno zbog Obamine odluke da pošalje još vojnika u Afganistan. Moramo ih ohrabriti da ostanu čvrsti i odbiju da finansiraju ovaj rat. A ljevica se treba organizirati i pokazati Obami da smo mi snaga s kojom se on mora boriti.
Marjorie Cohn je profesorica na Pravnom fakultetu Thomas Jefferson i neposredna predsjednica Nacionalnog saveza pravnika. Ona je autor knjige Cowboy Republic: Šest načina na koje je Bushova banda prkosila zakonu i koautor knjige Pravila razdruživanja: Politika i čast vojnog neslaganja. Njena antologija, Sjedinjene Američke Države i mučenje: ispitivanje, zatvaranje i zlostavljanje, biće objavljena sledeće godine u izdanju NYU Press.