Bijela kuća mora izvući prave zaključke iz nedavnih sumornih anketa.
Popularnost predsjednika Obame je na najnižoj tački otkako je preuzeo dužnost. Gallupova anketa pokazuje da ga odobrava 41 posto. Iako ga druge ankete pokazuju bliže 45 posto, nijedna nije ohrabrujuća.
Ankete pokazuju da veliki dio neodobravanja dolazi od segmenata birača koji neće podržati Obamu ni pod kojim okolnostima. Glasači koji ne osjećaju ljubav prema Obami su stariji, manje obrazovani, s višim prihodima, religiozniji - i više bijelci. Među bijelcima, on ima samo 39 posto odobravanja.
Možda Obama ne može mnogo učiniti po pitanju ove izborne jedinice.
Ono o čemu Obamin tim zaista treba da brine - ignoriše ga većina analitičara - je pad podrške crnih i latino birača. Iako je njegova podrška među crncima još uvijek u stratosferi, i iako je nešto iznad 50 posto među Latinoamerikancima, svi su trendovi u pogrešnom smjeru.
U januaru 2010. imao je 92 posto odobravanja crnaca; sada je 85 posto. Tada su mu Latinoamerikanci dali 65 posto odobravanja; sada je 54 posto. Još zlokobnije je da su u januaru 2009. Latinoamerikanci dali Obami 73 posto odobravanja.
S obzirom na konfiguraciju Obamine pobjede 2008., on apsolutno mora imati svaki crni i latino glas koji može dobiti. Neće mu trebati samo preko 90 posto glasova crnaca i možda 70 posto glasova Latinoamerikanaca; takođe će mu trebati izuzetno visoka izlaznost i jednog i drugog.
Slabljenje crne podrške potaknuto je brojnim faktorima, neki praktični, drugi više filozofski. Sa preko 15 posto, nezaposlenost crnaca je skoro dvostruko veća od nezaposlenosti bijelaca i Azijata, i ne opada kao kod ovih drugih grupa.
Recesija ima neproporcionalno negativan uticaj na obojene ljude. Kako se navodi u novom izvještaju Centra za socijalno uključivanje, koji se odnosi na crnce i latinoamerikance, „recesija nije gotova – ona samo ide svojim korakom“.
Nedostatak imigracione politike, neuspjeh u usvajanju zakona DREAM i velike deportacije udaljile su neke Latinoamerikance od administracije, iako je teško zamisliti da će republikanci koji su protiv imigranta na kraju dobiti snažnu podršku od njih.
Na opštijem nivou, postoji prijatna frustracija što je Obamina administracija pobegla od rasnih pitanja. Uporni dispariteti koji postoje u pogledu pristupa zdravstvenoj zaštiti i kvalitetnom obrazovanju, te stalna diskriminacija unutar našeg sistema krivičnog pravosuđa, grizu crnce i Latinoamerikance.
Obama je odbio prihvatiti bilo kakvu politiku specifičnu za rasu kako bi riješio ove nejednakosti, iako će samo oštar fokus na ova pitanja početi da ih rješava.
Kao rezultat toga, Obamin apel sve veći broj crnaca doživljava kao uglavnom simboličan. A čini se da je njegov glavni argument: "Ja sam bolji od republikanaca."
To možda nije dovoljno da inspiriše odaziv crnaca i Latinoamerikanaca koji mu je potreban.
Clarence Lusane, Ph.D., je programski direktor/vanredni profesor komparativnih i regionalnih studija na Školi za međunarodne usluge na Američkom univerzitetu. Autor je mnogih knjiga, uključujući Crna istorija Bijele kuće, objavljen ranije u Open Media Series od City Lights Books, www.citylights.com. Do njega se može doći [email zaštićen].