[Poruka autora Otvorenih vena Latinske Amerike učesnicima Prvog svjetskog samita o klimatskim promjenama i pravima Majke Zemlje u bolivijskom gradu Cochabamba od 19. do 22. aprila, kao alternativa Samitu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu ]
Nažalost, neću moći biti s tobom. Nadajmo se da će sve što je moguće, a i nemoguće, biti učinjeno da Samit Majke Zemlje postane prva faza ka kolektivnom izražavanju ljudi koji ne usmjeravaju svjetske politike, već od njih trpe.
Nadajmo se da ćemo moći da nastavimo sa dve inicijative pratioca Eva (Moralesa, predsednika Bolivije) – Tribunal za klimatsku pravdu i Svetski referendum protiv sistema moći zasnovanog na ratu i otpadu, koji prezire ljudski život i prodaje naše svjetovna dobra.
Nadamo se da ćemo moći manje da pričamo i da uradimo mnogo. Razgovorna inflacija, koja je u Latinskoj Americi štetnija od monetarne inflacije, nanijela nam je, i nastavlja nanositi, velike štete. A također, i iznad svega, dosta nam je licemjerja bogatih zemalja, koje nas ostavlja bez planete, a isporučuje pompezne diskurse da prikrije otmicu.
Ima onih koji kažu da je licemjerje počast koju porok odaje vrlini. Drugi kažu da je licemjerje jedini dokaz postojanja beskonačnog. A brbljanje takozvane “međunarodne zajednice”, tog kluba bankara i ratnih tvoraca, dokazuje da su obje definicije tačne.
Želim da slavim, za promenu, snagu istine kojom reči zrače i tišinu rođenu iz ljudskog zajedništva sa prirodom. I nije slučajno da se Samit Majke Zemlje realizuje u Boliviji, ovoj naciji nacija koja se ponovo otkriva nakon dva vijeka lažnog života.
Bolivija je upravo proslavila deset godina popularne pobjede u ratu za vodu, kada su ljudi iz Cochabambe uspjeli pobijediti svemoćnu kalifornijsku kompaniju, vlasnika vode milošću vlade koja je rekla da je bolivijska i bila je vrlo velikodušna onima izdaleka.
Taj vodeni rat bila je jedna od bitaka koje ova zemlja čuva za odbranu svojih prirodnih resursa: to je u odbrani svoje zajedništva s prirodom. Bolivija je jedna od američkih zemalja u kojima je poznato da su autohtone kulture opstale, a ti glasovi sada odjekuju snažnijom nego ikada, uprkos dugom periodu odbacivanja i progona.
Svijet, kakav je bio zbunjen i posrnuo kao slijepac u pucnjavi, moraće čuti te glasove.
Oni nam, običnim ljudima, govore da smo dio prirode, povezani sa svime što ima noge, stopala, krila ili korijenje.
Evropsko osvajanje osudilo je autohtone ljude koji su živjeli u tom zajedništvu za idolopoklonstvo i, zbog vjerovanja u to, bičevani, odrubljeni glavama ili živi spaljeni.
Od vremena evropske renesanse, priroda je pretvorena u robu ili u prepreku ljudskom napretku. I do sada, taj razvod između Nje i nas samih je opstao, do te mere da još uvek ima ljudi dobre vere koje pokreće jadna Priroda, tako loše tretirani, tako povređeni, ali oni je vide spolja. Domorodačke kulture je vide iznutra.
Videći Nju, pronalazim sebe. Šta god radim protiv Nje, radi se protiv sebe. U Njoj se nalazim; moje noge su takođe put kojim hoda.
Pa, mi slavimo ovaj Samit Majke Zemlje. I da samo gluvi slušaju: ljudska prava i prava prirode su dva imena istog dostojanstva.
Preveo Supriyo Chatterjee
Izvor: Rebelíon
Više izvještaja o Latinskoj Americi na http://nuestrosricos.blogspot.com/