Sedam novoobjavljenih memoranduma Bushovog ministarstva pravde otkrivaju usklađenu strategiju da se predsjednik prikrije ovlasti da poništi Ustav. Memorandumi pružaju „pravno“ obrazloženje za predsjednika da suspenduje slobodu govora i štampe; naredi pretrese i zapljene bez naloga, uključujući prisluškivanje američkih državljana; zatvoriti američke državljane na neodređeno vrijeme u Sjedinjenim Državama bez krivičnih prijava; poslati osumnjičene teroriste u druge zemlje gdje će vjerovatno biti mučeni; i jednostrano poništiti ugovore. Prema obrazloženju u dopisima, Kongres nema ulogu da provjerava i balansira izvršnu vlast. To je definicija policijske države.
Ko je napisao ove dopise? Sve osim jednog su u cijelosti ili djelomično izradili zloglasni John Yoo i Jay Bybee, autori takozvanih "memoranduma o mučenju" koji su redefinirali mučenje mnogo uže od američke definicije mučenja i savjetovali predsjednika kako da muči i izvuci se sa tim. U jednom dopisu, Yoo je rekao da Ministarstvo pravde neće provoditi američke zakone protiv mučenja, napada, sakaćenja i uhođenja, u pritvoru i ispitivanju neprijateljskih boraca.
Šta savezni zakon o sakaćenju zabranjuje? To čini zločinom da neko "s namjerom da muči, osakati ili unakaže" "isječe, ugrize ili presiječe nos, uho ili usnu, ili isječe ili onesposobi jezik, ili izbode ili uništi oko, ili odsjeći ili onesposobiti ud ili bilo koji član druge osobe." Nadalje, zabranjuje pojedincima da "bacaju ili sipaju na drugu osobu bilo kakvu zapaljivu vodu, korozivnu kiselinu ili kaustičnu supstancu" sa sličnom namjerom.
Dva dopisa o mučenju su kasnije povučena nakon što su postali javni jer je njihovo pravno obrazloženje bilo očigledno manjkavo. Ali oni su ostali na snazi dovoljno dugo da dozvole mučenje i zlostavljanje mnogih zatvorenika u američkom pritvoru.
Sedam beleški koje su upravo objavljene su takođe na kraju dezavuisane, nekoliko godina nakon što su napisane. Steven Bradbury, glavni zamjenik pomoćnika državnog tužioca u Bushovom ministarstvu pravde, izdao je dva memoranduma o odricanju odgovornosti – 6. oktobra 2008. i 15. januara 2009. – u kojima se navodi da tvrdnje u tih sedam memoranduma „ne odražavaju trenutne stavove ove kancelarije. " Zašto je Bradbury čekao da Bush bude skoro napustio funkciju da bi objavio odricanje od odgovornosti, ostaje misterija. Neki nagađaju da je Bradbury, znajući da će nova administracija vjerovatno objaviti dopise, pokušavao prikriti svoju stražnjicu.
Zaista, Yoo, Bybee i Bradbury su tri bivša pravnika Ministarstva pravde koje je Ured za profesionalnu odgovornost izdvojio za kritiku u svom još neobjavljenom izvještaju. OPR bi mogao uputiti ove advokate na državnu advokatsku disciplinu ili čak preporučiti krivične prijave protiv njih.
U svojim memorandumima, Yoo je opravdao davanje neprovjerenih ovlaštenja predsjedniku jer su Sjedinjene Države bile u "stanju oružanog sukoba". Yoo je napisao: "Govor Prvog amandmana i prava na štampu također mogu biti podređeni prevashodnoj potrebi da se uspješno vodi rat." Yoo je iznio besmislen argument da, budući da se smrtonosna sila može legitimno koristiti u samoodbrani u krivičnim predmetima, predsjednik bi mogao suspendirati Četvrti amandman jer su prava na privatnost manje ozbiljna od zaštite od upotrebe smrtonosne sile.
Bybee je u jednom od memoranduma napisao da ništa ne može spriječiti predsjednika da pošalje zarobljenike Al Kaide i Talibana zarobljene u inostranstvo u treće zemlje, sve dok ne namjerava da ih muči. Ali Konvencija protiv torture, čiji su potpisnice Sjedinjene Države, kaže da nijedna država ne može protjerati, vratiti ili izručiti osobu drugoj zemlji "gdje postoje bitni razlozi za vjerovanje da bi bila u opasnosti da bude podvrgnuta torturi. " Bybee je tvrdio da se Konvencija o mučenju ne primjenjuje eksteritorijalno, što su ugledni naučnici u potpunosti opovrgli. Bushova administracija se navodno uključila u ovu praksu vanrednog izručivanja 100 do 150 puta od marta 2005.
Istog dana kada je državni tužilac Eric Holder objavio dopise, vlada je otkrila da je CIA uništila 92 video kasete oštra ispitivanja Abu Zubaide i Abd al Rahima al Nashirija, od kojih su obojica bila podvrgnuta waterboardingu. Memorandum koji je CIA-i ovlastio da se vodi, napisan istog dana kao i jedan od Yoo/Bybee-jevih dopisa o mučenju, još nije objavljen.
Bush je insistirao na tome da je Zubaida opasan terorista, uprkos tvrdnji jednog od vodećih stručnjaka za Al Kaidu FBI-a da je Zubaida bio šizofrenik, pomalo igrač u organizaciji. Pod mučenjem, Zubaida je priznao sve pod suncem – njegove informacije su bile gotovo bezvrijedne.
Ima još bilješki koje tek treba objaviti. Oni će neizbježno umiješati Bushove zvaničnike i advokate u torturu, nezakonito praćenje, vanredno izručenje i druga kršenja zakona.
U međuvremenu, John Yoo ostaje na fakultetu Pravnog fakulteta Berkeley, a Jay Bybee je savezni sudija u Devetom okružnom apelacionom sudu. Ovi ljudi, koji su savjetovali Busha o tome kako stvoriti policijsku državu, trebali bi biti istraženi, procesuirani i lišeni prava. Yoo bi trebao biti otpušten, a Bybee opozvan.
Marjorie Cohn je profesorica na Pravnoj školi Thomas Jefferson i predsjednica Nacionalnog saveza pravnika. Autorka je knjige Cowboy Republic: Šest načina na koji je Bushova banda prkosila zakonu i koautor knjige Pravila razdruživanja: Politika i čast vojnog neslaganja, koja će biti objavljena ovog proljeća. Njeni članci su arhivirani na www.marjoriecohn.com.