Jedan od vodećih principa zapadnih liberalnih demokratija je da se zločini naših 'neprijatelja' moraju savjesno pozvati na odgovornost i osuditi, dok se naši vlastiti zločini ignoriraju, minimiziraju ili bacaju kao primjeri 'humanitarne intervencije'. Ili kako je to rekao premijer Tony Blair, čak i kada je narod Afganistana bio podvrgnut masovnom napadu bombardovanja SAD/UK:
'Kakve god greške da imamo, Britanija je vrlo moralna nacija sa jakim osjećajem za dobro i pogrešno. To moralno vlakno će pobijediti fanatizam ovih terorista i njihovih pristalica.' Po definiciji, 'moralne' nacije zapada nikada se ne upuštaju u terorizam, samo u borbu protiv terorizma.
Britanski mejnstrim mediji, sa značajnim i hrabrim izuzecima, zastupaju mit da je britanska spoljna politika oblikovana benignim namerama i da je u čudnim prilikama kada stvari 'pođu naopako' to samo greška ili iskreni neuspeh.
Srećom, još uvijek ima novinara i dokumentarista kalibra Johna Pilgera koji razbijaju takve mitove. Oblikovan svojim iskustvima izvještavanja sa prve linije ranijih zloupotreba zapadne moći, posebno u Vijetnamu i Kambodži, Pilger je dugo dovodio u pitanje „prirodu moći nametnute sa distance, ne samo od onih iznad oblaka, već od besprijekornih, dalekih ličnosti koje naredi masovno ubijanje ljudi, i to od strane onih koji svoje zločine opravdavaju predstavljanjem žrtava kao terorista, ili samo kao brojke, bez imena, lica i istorije, ili kao neizbježne žrtve superiornog morala.'
Superiorni moral, naravno, pripada moralnosti osvajačkih zapadnih sila koje sebe samoposlužno prikazuju kao krstaše demokratije, slobode i ljudskih prava, a sve je suštinski povezano sa doktrinom kapitalizma slobodnog tržišta.
Novi vladari svijeta, nova knjiga Johna Pilgera (Verso, London, 2002), pokriva mnogo toga u četiri glavna eseja. Prvi – 'Uzorni učenik' – otkriva kako je general Suharto krvavo preuzeo vlast u Indoneziji sredinom 1960-ih, što je rezultiralo smrću do milion 'komunističkih simpatizera' (kako je 'The Independent' varljivo opisao žrtve nedavno), dovela je do nametanja ekonomije planirane prema zapadnom dizajnu. Ovo je bio istinski, i uglavnom neprijavljen, izvor ekonomske globalizacije u ovom dijelu Azije.
Sam naslov knjige je prosvetljujući. Kako je John Pilger rekao za Media Lens u prošlogodišnjem intervjuu: 'mnogi ljudi koji su u širokoj antiglobalizatorskoj koaliciji podržavaju stav da su novi vladari svijeta multinacionalne korporacije. Ne slazem se. Mislim da je to kombinacija državne moći – sa još dominantnom državnom moći – i multinacionalnih korporacija. Njih dvoje su zaista zajedno u braku. Rizično je početi opisivati svijet kako jednostavno upravljaju korporacije.' (www.medialens.org/articles_2001/dc_Pilger_interview.html).
Uzmimo samo jedan primjer, trgovina oružjem je moguća samo zahvaljujući masovnoj državnoj podršci. Prema brifing izvještaju Kampanje protiv trgovine oružjem sa sjedištem u Velikoj Britaniji (www.caat.org.uk), vlada Ujedinjenog Kraljevstva (tj. britanski poreski obveznik) je 763. predala neto subvenciju od 2000 miliona funti britanskoj izvoznoj industriji oružja. /2001. Veliki javni doprinos dat je Odjelu za garancije izvoznih kredita (227 miliona funti) kao 'osiguranje' za pokriće rizika da strani kupci ne izmire plaćanje izvoza oružja (mnoge od njih su zapadne države klijenti kao što su Saudijska Arabija, Malezija i Indonezija) .
Drugo poglavlje knjige 'Plaćanje cijene' opisuje užasnu patnju običnih Iračana kao rezultat srednjovjekovnog dvanaestogodišnjeg embarga Zapada od Zaljevskog rata. Pilger razotkriva stvarnost navodne iračke prijetnje: naime, da je 'prijetnja' propagandno oruđe koje je Bushova administracija, nakon 11. septembra, još snažnije koristila za dobrobit velikog biznisa.
Ova obmanjujuća propaganda uredno se uklapa u zastrašujuću koncepciju 'totalnog rata' (nasljednika zastarjelog mita o 'hladnom ratu'), svo vrijeme puneći kase vojnih izvođača Raytheon, Alliant Tech Systems, Northrop Gruman i Lockheed Martin. U društvu istinski slobodoumnog, takve bi činjenice bile dobro poznate. Umjesto toga, Pilger ističe nedostatak radikalnog neslaganja u mejnstrimu kada se pita: „ko će reći da je „rat protiv terorizma“ lažan: da su njegovi tužioci i sami teroristi iz veće lige i da će njihove akcije, na samom početku najmanje, proizvesti još pokolja i mučenika?'.
Treće poglavlje, 'Velika igra', osvetljava način na koji jedva prikrivena državna moć obezbjeđuje uslove i privilegije koje štite zapadna tržišta, dok dozvoljava zapadnim korporacijama, na leđima američke vojne mašine, da intervenišu tamo gdje žele. svijet. Opet, da ponovim, korporativna moć zavisi od državne moći.
Kako uticajni kolumnista New York Timesa Thomas Friedman, vjerni čuvar američke moći, primjećuje u jednom od svojih iskrenijih interludija: 'Skrivena ruka tržišta nikada neće funkcionirati bez skrivene šake. McDonald's ne može procvjetati bez McDonnell Douglasa, dizajnera F-15. A skrivena šaka koja čuva svijet za tehnologije Silikonske doline zove se američka vojska, zračne snage, mornarica i marinci.'
U posljednjem poglavlju, 'Odabrani', Pilger se vraća u svoju domovinu Australiju kako bi nastavio tridesetogodišnji angažman u borbi Aboridžina protiv aparthejda iza utiska Australije na razglednici. On prenosi tjeskobne komentare dr Richarda Murraya, čiji su svi pacijenti Aboridžini:
'Po većini mjera zdravlja autohtonog stanovništva, Australija je posljednja na svijetu. Aboridžini pate od bolesti kojima smo doživjeli kraj u sirotinjskim četvrtima Edinburga u prošlom vijeku, poput reumatske groznice. Ovdje je to najviši ikad prijavljeni u svijetu. I dijabetes, koji pogađa do četvrtine odrasle populacije Aboridžina, uzrokujući zatajenje bubrega i dijabetičko sljepilo.'
Uzrok? 'Siromaštvo i lišenje imovine', odgovara dr. Murray, ističući da su devedeset posto prenaseljenih domaćinstava u Australiji Aboridžini (koji čine samo dva posto stanovništva). Štaviše, australska vlada troši oko 25 posto manje po glavi stanovnika na zdravlje Aboridžina u poređenju s ostatkom stanovništva.
Izvještaji i analize Johna Pilgera su ukorijenjeni u saosjećanju prema žrtvama zloupotrebe zapadne moći. Zajednička nit koja se provlači kroz 'nove vladare' je neuspjeh mejnstrim medija da iskreno i precizno izvještavaju o takvim zloupotrebama.
Ovo nije zavera. 'To je jednostavno način na koji sistem funkcionira', naglašava Pilger. To je sistem koji osigurava 'pristup' i 'vjerodostojnost' onim glasovima koji su željni 'priznati više etičke namjere vladinim kreatorima politike nego samim kreatorima politike'.
Pilger također preuzima akademsku zajednicu na zadatak zbog šutnje. 'U političkim odjelima, zadatak liberalnih realista je osigurati da se zapadni imperijalizam tumači kao upravljanje krizom, a ne kao uzrok krize i njene eskalacije. Nepriznavanjem terorizma zapadne države, njihovo saučesništvo je osigurano. Izreći ovu jednostavnu istinu smatra se nenaučnim; bolje da ne kažem ništa.'
Na našu sreću, kao i na sve žrtve opresivne moći zapadnih državnih korporacija, John Pilger je jedan od onih rijetkih izuzetaka – uporan i hrabar novinar – koji se ne boji reći ono što treba reći. Izbor za čitaoca, kao i uvek, jeste da li da postupi po tome ili ne.
David Cromwell je kourednik časopisa Media Lens (prijavite se za besplatna medijska upozorenja na www.MediaLens.org) i autor knjige Private Planet: Corporate Plunder and the Fight Back. Više detalja na www.private-planet.com