Tanya Reinhart
In
na samitu Sharm-al-Sheikh prošle sedmice, Barak je dobio od SAD svoje zeleno svjetlo za
klanje. Sudeći po izraelskim medijima, ono što smo do sada vidjeli je samo
prelude. „Najvažnije će doći sredinom sljedeće sedmice,
kada... Izrael će morati da razmotri preuzimanje inicijative, a ne samo
odgovor na događaje." ('Haaretz', Amos Harel, oktobar 19.00)
bits
a otkriveni su dijelovi "inicijative": Ona uključuje
ulazak u zaštićena područja "radi konfiskacije oružja", i "neizbježan" zrak
raidings. Priča se o palestinskom Kosovu, sa 2000-3000
Palestinci mrtvi. Kao i obično, krivica za ovo klanje se stavlja unapred
Arafat, koji, priča kaže, želi da njegov narod bude poklan, da dobije
međunarodne simpatije.
još jedan
aspekt onoga što se planira već je počeo, sa vrlo malo pokrivenosti,
pod mirnim nazivom 'evakuacija'. Palestinski stanovnici 'područja od
sukoba“ u blizini jevrejskih naselja pozvani su da evakuišu svoje domove
"radi sopstvene zaštite". Do sada se to dešavalo u el-Birehu (7.10),
Beit-Jallah (18.10) i izbjeglički kamp Askar kod Nablusa (19.10). A ovo je
samo početak. Direktnije rečeno – transfer pod izgovorom rata.
The
vojne pripreme i obuka za izraelski napad su već počele
juna, kada je Barak prvi put obavijestio izraelske medije da „postoji opasnost od
palestinski nemiri, po uzoru na južni Liban". Ali da se dobije
tu je prvo bilo potrebno ispoljiti Barakovu neviđenu želju za
mir. Model je uvježban o Siriji ranije ove godine: Intenzivni „mir
razgovori“ na kraju kojih je Barak izjavio da nema partnera za
mir. Kamp David "mirovni krug" bio je dovoljan da se uvjeri
poslušni izraelski mediji da isto važi i za Palestince. Sve je to bilo
još uvijek je bilo potrebno odobrenje SAD-a.
US
ODOBRENJE
za
već tri sedmice, Barak vuče punu egzekuciju, čekajući zeleno u SAD
svjetlo. Kako je objavljeno početkom oktobra, „izraelski premijer Ehud Barak je
apelujući na Sjedinjene Države za odobrenje masovne ofanzive protiv
Liban i Palestinske vlasti. Do sada su se Sjedinjene Države pozivale
Barak za više vremena" (World Tribune, 9. oktobar).
We
možda je bio prevaren jer je vjerovao da ovaj put neće dobiti odobrenje SAD-a. Tako je
mnogo protivljenja djelima Izraela širom svijeta. Arapski svijet jeste
juriša sa demonstracijama. Američke ambasade su se morale privremeno zatvoriti, a
Eksplozija u Jemenu bila je neka indikacija zapaljenog tla.
The
SAD su prvo bile oprezne – čak ni na uobičajeni veto na Vijeće sigurnosti
rezoluciju. CNN – najdirektniji seizmograf Bijele kuće – izdao je
oklevanja. Bila je sedmica kada su oštre kritike Izraela bile dozvoljene
njihove vijesti, zajedno sa standardnom pro-izraelskom propagandom, pa čak i Edward Said
dobio intervju u celosti, verovatno prvi put u istoriji CNN-a. Ali
dosta! – Tri sedmice vijećanja su završile zelenim svjetlom.
Intenzivna diplomatija prijetnji i obećanja uvjerila je SAD da Arap
na režime se i dalje može osloniti da će izdržati pritisak svog naroda. Očekuju
samit arapske lige završiti kao bezopasna ceremonija. Vjeruju da kada
kada se završi, tenkovi mogu neometano da pričaju.
za
SAD, ovo je opasna igra. Ali ono što je ovdje u pitanju nije samo to
automatska podrška Izraela. Eksplozivni arapski gnev bio je usmeren na
SAD ništa manje nego Izrael. Racionalan potez za SAD bi bio da se ohladi
za sada, da zaustavim Baraka. Ali to nikada nije bila američka strategija. Oni
ne mogu tolerisati čak ni malu neposlušnost odanih slugu. Moraju da pokažu
ko je gospodar.
ARAFAT'S
ULOGA
In
na samitu Sharm-al-Sheikh, Arafat se ponovo povinovao. Možda smo se prevarili
vjerujem da će se ovaj put, pod pritiskom svog naroda, promijeniti.
Ali prekasno je da se promijeni. Tragedija palestinskog naroda je
da je osoba koja je u prošlosti simbolizirala njihovu borbu u očima svijeta
pretvorio se u egzekutor izraelske okupacije.
The
suštinsko pitanje koje je razrađeno na samitu, iza javnog predstavljanja
"prekid vatre", bio je sigurnosni sporazum, koji garantuje Arafatov
stalna posvećenost obavljanju sigurnosnog posla za Izrael, odnosno sprečavanju
Palestinske odmazde unutar Izraela. Kako je objavljeno u 'haarecu', „njegovo
implementaciju će nadgledati šef CIA-e George Tenet i CIA
predstavnik u Tel Avivu. Ovaj sporazum će po prvi put uključiti CIA-u
posmatrači na terenu pored učešća CIA u izraelsko-palestinskom
sastanci." ('haaretz', Aluf Ben, okt 18.00)
Zaista,
samo dan nakon samita, izraelska tajna jedinica zarobila je osam Palestinaca
koji su bili u gomili koja je nedelju dana ranije linčovala dva izraelska vojnika.
"The
Operacija je izvedena uz podršku nekih pripadnika Palestinaca
snaga sigurnosti, koje su očito dojavile Izraelcima gdje da ih pronađu
muškarci." 'The Telegraph' (UK), Alan Phillips u Jerusalimu, 19. oktobar 2000.
The
Zvanična propaganda u Izraelu je da je Arafat odgovoran za ustanak,
i "on nije pravi partner za mir". Ne samo da ovo pruža
kontinuirano opravdanje za planirano klanje, ali je i ono
najveća usluga koju Izrael može ponuditi u zamjenu za Arafatovo poštovanje. Izraelske
stalno 'nezadovoljstvo' Arafatom je njegov jedini zahtjev za kredibilitetom.
Kada
Izrael je intenzivirao svoja ubistva nenaoružanih demonstranata, u petak 20
10 mrtvih u jednom danu) Arafatov glasnogovornik Arikaat je intervjuisan i izjasnio se ne
osim SAD-a da istraže i zaštite Palestince. Ovo slijedi
još jedan ustupak Arafata u Šarm-al-Šeiku. -Nema više molbi
međunarodne zajednice. Crvenkapica od sada može samo zvati
vuka da je zaštiti.
If
postoji bilo šta što bi moglo spriječiti krvoproliće, to je međunarodno
intervencija. Međunarodni inspektori, snage UN-a ili čak samo volonteri nevladinih organizacija
prisutni u tom području potencijalno bi mogli usporiti izraelske snage. Stoga jeste
sada je izuzetno važno razumjeti Arafatovu saradničku ulogu i da
zapamtite da je Izrael, a ne palestinski narod, taj koji gleda na SAD
kao 'neutralni moderator'.
Tanya
Univerzitet Reinhart Tel Aviv i univerzitet u Utrechtu.