S vremena na vrijeme vidimo ovu vrstu vijesti. Ponekad pokušavamo zamisliti ljude koji stoje iza brojeva, ljudsku stvarnost ispod površinskih apstrakcija. Ali sveukupno, odgovori svjedoče o promašajima novinarstva — i naših.
„Loša ishrana doprinosi smrti oko 5.6 miliona dece svake godine“, navodi se u depeši Asošiejted presa početkom maja, pozivajući se na nove podatke Fonda UN za decu. I: “U svom izvještaju, UNICEF je naveo da je jedno od četvrto djece mlađe od 5 godina, uključujući 146 miliona djece u zemljama u razvoju, pothranjeno.”
Budućnost je mračna za mnogu djecu koja će se roditi u narednoj deceniji. Kako je AP primijetio, “svijet je zaostao u naporima da se glad prepolovi prije 2015. godine”.
Čitajući ovu vijest uz više nego obilan doručak, razmišljao sam o ograničenjima novinarskog posla koji se često obavlja u najboljoj namjeri. Koliko god se trudili, novinari i urednici često ne idu dalje od profesionalnog stila medijskog radnog mjesta. Novinari rutinski funkcionišu kao zupčanici u medijskoj mašineriji koja obrađuje tragediju kao samo još jednu novinsku robu.
Mnogi ljudi su zabrinuti zbog obrazaca negativnih događaja širom svijeta. A glad je posebno uznemirujuća; u eri ogromnog obilja za neke, odsustvo osnovne ishrane za ogroman broj ljudskih bića je osnovna moralna opscenost. U cijelom spektru kulture, vjere i ideologija – bilo da se čini da lijekovi leže u vjerskoj dobrotvornosti ili vladinim akcijama – iskrena želja da se smanji patnja vrlo je česta.
Novosti su vešte u stvaranju živopisnih priča o nesreći. Te bi priče mogle biti emocionalno utječujuće ili čak politički mobilizirajuće u smislu napora za pružanje pomoći. Ali sveobuhvatno pitanje prioriteta nije sklono da dođe u fokus medija. Uopšteno govoreći, novinari zaposleni u korporacijama nisu mnogo skloniji nabijanju iskrivljenog karaktera nacionalnih i globalnih prioriteta nego šefovi korporacija ili vladini zvaničnici.
U svijetu u kojem koegzistiraju toliko bogatstva i toliko siromaštva, održavanje grubog statusa quo ovisi o osjećaju za pristojnost koji se graniči sa — pa čak i ukršta se s — moralnim, ako ne i pravnim kriminalom. Institucionalne realnosti moći mogu nas ukočiti u naš lični osjećaj razlike između onoga što je pravedno i onoga što jednostavno nije prihvatljivo.
Na ovoj planeti 2006. godine ne postoji veći kontrast od jaza između ljudske gladi i vojne potrošnje. Dok međunarodne humanitarne agencije smanjuju ionako skromne budžete za hranu zbog nedostatka sredstava, velikodušnost za oružje i rat i dalje je groteskno velikodušna. Najveći prestupnik na svijetu je vlada Sjedinjenih Država, koja po trenutnom skoku rashoda - ako zbrojite sve standardne budžete i "dodatna" izdvajanja za rat - približava se vremenu kada će američka vojna potrošnja dostići 2 milijarde dolara po dan.
To je ono o čemu je Martin Luther King Jr. govorio 1967. kada je upozorio: “Nacija koja iz godine u godinu nastavlja trošiti više novca na vojnu odbranu nego na programe društvenog uzdizanja približava se duhovnoj smrti.” Takva pojava nije iznenadna; postepeno nas obuzima, postajući dio normaliziranog krajolika.
Novinarstvo, u svojim preovlađujućim inkarnacijama, ima jaku tendenciju da se uklopi u tu scenu. I bez obzira da li radite u redakciji ili gledate u dnevnoj sobi ili čitate za stolom za doručak, potreban je svjestan čin volje da se sagleda šira slika – i izazovu vladajući prioriteti koji su istovremeno prilično ispravni i užasni.
Ohrabreni smo da gledamo na visokokvalitetno novinarstvo kao na nepristrasno, tako da profesionalci rade svoj posao bez zagovaranja. Ali pasivno prihvatanje ubilačkih prioriteta u našoj sredini je oblik de facto zagovaranja. To je zagovaranje najuvjerljivije vrste — primjerom.
Sevi kliše kaže da novac tjera svijet da se vrti. U kojoj mjeri je to istina može biti sporno. Ali dublja pitanja vrte se oko prioriteta koji bi trebali odrediti duboko važne izbore koje donose pojedinci i institucije. Novinarstvo ne može odgovoriti na ta pitanja. Ali novinarstvo treba njih pitati.
_______________________________________
Najnovija knjiga Normana Solomona je „Laki rat: kako nas predsjednici i stručnjaci neprestano vrte na smrt“. Za informacije idite na: www.WarMadeEasy.com