U demokratiji, zabrana štetnih proizvoda i aktivnosti izraz je sloboda i prava građana. Zabrane štite građane od opasnosti po zdravlje i životnu sredinu. Zbog toga je zabranjeno pušenje na javnim mestima. Zbog toga su supstance koje oštećuju ozonski omotač zabranjene Montrealskim protokolom. Zbog toga je Bazelska konvencija zabranila trgovinu toksičnim otpadom i opasnostima.
Coca-Cola i Pepsi čvrsto su se pridružili grupi toksičnih i opasnih proizvoda koje je potrebno zabraniti radi zaštite zdravlja građana i zaštite okoliša. 22. augusta, kampanja “Coke Pepsi Quit India” je intenzivirala svoj pokret za zabranu akcije Coca-Cole i Pepsija “sa zabranom Coca Pepsi”. Kerala je zabranila Colas. Karnataka, Madhya Pradesh, Gujarat, Rajasthan zabranili su bezalkoholna pića u obrazovnim institucijama i vladinim menzama. A Coca Pepsi Free Zone se šire širom zemlje.
Krađa vode, stvara žeđ
Postoje jaki razlozi za zaštitu životne sredine i ljudska prava da se zabrani proizvodnja bezalkoholnih pića u Indiji. Svaka biljka Coca Cole i Pepsi ekstrakti 1-2 miliona litara dnevno. Ako svaka biljka izvuče 1 – 2 miliona litara dnevno i ima 90 biljaka, dnevna ekstrakcija je između 90 – 180 miliona litara. Time bi se mogle zadovoljiti dnevne potrebe miliona ljudi za pitkom vodom. Svaka litra bezalkoholnog pića uništava i zagađuje 10 litara vode. Utvrđeno je da stvarani toksični mulj ima visok nivo kadmijuma i olova (Odbor za kontrolu zagađenja, Kerala, centar za opasnost).
Dugotrajno izlaganje kadmiju ima potencijal da izazove efekte kao što su disfunkcija bubrega, oštećenje kostiju, jetre i krvi. Olovo utiče na centralni nervni sistem, bubrege, krv i kardiovaskularni sistem. Žene u malom zaseoku u Kerali uspjele su zatvoriti tvornicu Coca-Cole. “Kada pijete Colu, pijete krv ljudi”, rekla je Mylamma, žena koja je pokrenula pokret protiv Coca-Cole u Plachimadi. Coca-Cola fabrika u Plachimadi je puštena u rad u martu 2000. godine da proizvodi 1,224,000 boca Coca-Cola proizvoda dnevno i izdala je uslovnu dozvolu za ugradnju pumpe za vodu na motorni pogon kod panchayata. Međutim, kompanija je počela ilegalno vaditi milione litara čiste vode. Prema navodima lokalnog stanovništva, Coca-Cola je vadila 1.5 miliona litara dnevno. Nivo vode je počeo da opada, padajući sa 150 na 500 stopa ispod površine zemlje. Plemena i farmeri su se žalili da na skladištenje i snabdijevanje vodom negativno utječe neselektivno postavljanje bunara za ispuštanje podzemne vode, što je rezultiralo ozbiljnim posljedicama po uzgoj usjeva. Bunari su ugrožavali i tradicionalne izvore pitke vode, bare i rezervoare za vodu, vodene puteve i kanale. Kada kompanija nije postupila u skladu sa zahtjevom pančajata za detalje, dostavljeno je obavještenje o predstavi i licenca je poništena. Coca-Cola je bezuspješno pokušala podmititi predsjednika Panchayata A. Krishnana, sa 300 miliona rupija.
Ne samo da je Coca-Cola ukrala vodu lokalne zajednice, već je zagadila i ono što nije uzimala. Kompanija je odlagala otpadni materijal izvan postrojenja koji se tokom kišne sezone širio u rizle, kanale i bunare, uzrokujući ozbiljne opasnosti po zdravlje. Kao rezultat ovog odlaganja, presušilo se 260 bunara koje su obezbijedile javne vlasti za vodu za piće i poljoprivredne objekte. Coca-Cola je takođe pumpala otpadnu vodu u suhe bunare u prostorijama kompanije. 2003. godine, okružni medicinski službenik obavijestio je ljude u Plachimadi da njihova voda nije prikladna za piće. Žene, koje su već znale da je njihova voda otrovna, morale su hodati kilometrima da bi dobile vodu. Coca-Cola je stvorila nestašicu vode u regionu bogatom vodom ispuštajući otpadni mulj koji sadrži velike količine olova, hroma i kadmijuma.
Žene Plachimade nisu htele dozvoliti ovo hidropiratiranje. 2002. godine započeli su dharnu (sit-in) na vratima Coca-Cole. Kako bih proslavio jednu godinu njihove agitacije, pridružio sam im se na Dan planete Zemlje 2003. Dana 21. septembra 2003., veliki skup je postavio ultimatum Coca-Coli. U januaru 2004. Svjetska konferencija o vodama dovela je globalne aktiviste u Plachimadu da podrže lokalne aktiviste. Pokret koji su pokrenule lokalne adivasi žene pokrenuo je nacionalni i globalni talas ljudske energije u njihovu podršku.
Danas je fabrika zatvorena, a pokreti su počeli u drugim pogonima.
Giganti Cola pogoršavaju krizu vode koju već doživljavaju ljudi u ruralnim područjima.
U pitanju korištenja vode postoji samo jedan standard i mjera – osnovno ljudsko pravo na čistu, sigurnu i adekvatnu vodu ne može se kršiti. A Cola i Pepsi krše ovo pravo. Zato je potrebno zabraniti njihovo vađenje miliona litara vode. U slučaju Plachimada, Visoki sud Kerale je presudio –
“da podzemne vode pripadaju javnosti. Država i njeni instrumenti trebali bi djelovati kao skrbnici ovog velikog bogatstva. Država ima dužnost da zaštiti podzemne vode od prekomerne eksploatacije i nečinjenje države u tom pogledu će biti jednako kršenju prava na život ljudi zagarantovanog članom 21. Ustava Indije. Podzemne vode, pod zemljištem 2. tuženog, ne pripadaju.
Podzemne vode pripadaju široj javnosti i drugotuženi nema pravo da traži veliki udio u tome, a Vlada nema ovlasti da dozvoli privatnoj strani da izvuče toliku količinu podzemne vode, koja je vlasništvo u vlasništvu u povjerenju.”
Ovaj princip vode kao javnog dobra i zajedničke imovine je doveo do zabrane vađenja vode u Plachimadi. Ovo je princip koji je naveo lokalne zajednice u 55 fabrika Coca-Cole i Pepsija da 20. januara 2005. godine pošalju obaveštenje korporacijama da kradu resurse zajednice.
Kradu zdravlja, stvaraju bolest
Borba protiv Cole je i borba za zdravlje. Ostaci pesticida su pronađeni u koka-koli i pepsiju. Međutim, bezalkoholna pića su opasna čak i bez pesticida.
Bezalkoholna pića nemaju nutritivnu vrijednost u poređenju sa našim autohtonim pićima kao što su nimbu pani, lassi, panna, sattu. Divovi bezalkoholnih pića uspjeli su svojim agresivnim reklamiranjem natjerati mlade u Indiji da se stide naše autohtone kulture ishrane, uprkos njenoj ishrani i sigurnosti. Monopolizirali su tržište za žeđ, kupujući autohtone kompanije kao što je Parle i zamjenjujući autohtone hladne napitke koje se proizvode kod kuće ili u kućnoj radinosti. Ali ono što Cola i Pepsi prodaju su toksične boje za kuhanje, s antinutritivnim vrijednostima.
Indijski ministar zdravlja zamolio je filmske zvijezde da ne podržavaju koka-kolu i pepsi zbog opasnosti od šećera u bezalkoholnim pićima, koji su upleteni u epidemiju gojaznosti i dijabetesa među djecom. Marion Nestle je bezalkoholna pića nazvala esencijalnom „nezdravom hranom“, bogatom kalorijama, ali malo nutritivne. Centar za nauku i životnu sredinu od javnog interesa nazvao je bezalkoholna pića „tečnim bombonima“. 12 unci može sadržavati 1.5 unce šećera.
Sve više giganti bezalkoholnih pića prelaze na visokofruktozni kukuruzni sirup (HFCS). Ipak, ministar zdravlja se nije pozabavio pitanjem zdravstvenih rizika od HFCS-a i zdravstvenih rizika GM hrane ako je korišteni kukuruz GM kukuruz. Ako Vlada želi da građani imaju bezbedne zaslađivače, trebalo bi da zabrani kukuruzni sirup sa visokim sadržajem fruktoze i potakne proizvođače šećerne trske u Indiji da pređu na organski proizvod. Centralna vlada očito ne uspijeva u zaštiti zdravlja indijskih građana.
Sastav hranljivih sastojaka bezalkoholnih pića, po porciji od 12 unci u poređenju sa sokom od pomorandže i mlekom sa niskim sadržajem masti.
Sadržaj Coca Cola Pepsi Sok od pomorandže Nemasno mlijeko %Kalorije 154 160 168 153 Šećer, g 40 40 40 18Vit. A, IU 0 0 291 750Vit C, mg 0 0 146 3Folna kiselina, mg 0 0 164 18Kalcijum, mg 0 0 33 450Kalijum, mg 0 0 711 352Magnezijum, mg 0 0 36 mg 51 54 55 Ref60 Mar 353 Nestle, hrana Politika Šećer u bezalkoholnim pićima nije prirodni šećer, saharoza već kukuruzni sirup sa visokim sadržajem fruktoze. Postrojenja za pravljenje kukuruznog sirupa su počele da se postavljaju u Indiji, a ako se ne uspostave strogi propisi, indijska dijeta bi mogla da ide putem američke ishrane, sa visokim sadržajem fruktoze kukuruznog sirupa koji izaziva insulinsku rezistenciju. Za razliku od saharoze, fruktoza ne prolazi kroz neke od kritičnih posrednih koraka razgradnje, već se usmjerava prema jetri, gdje oponaša sposobnost inzulina da izazove jetru da otpusti masne kiseline u krvotok. Istraživanja su pokazala da dijeta sa fruktozom sadrži 31% više triglicerida od dijete sa saharozom. Fruktoza također smanjuje stopu oksidacije masnih kiselina, PA Mayes, naučnik sa Univerziteta u Londonu, zaključio je da dugotrajna apsorpcija fruktoze uzrokuje adaptacije enzima koji povećavaju stvaranje masti u lipogenezi i formiranje VLDL (lošeg kolesterola) što dovodi do triglicerideme (previše triglicerida). u krvi) smanjenu toleranciju na glukozu i hiper inzulinemiju (previše inzulina u krvi). Naučnici sa Kalifornijskog univerziteta u Berkliju su također potvrdili da je prekomjerna upotreba fruktoze iskrivila američku ishranu ka metaboličkim promjenama koje potiču skladištenje masti.
Indija ne može priuštiti ove visoke zdravstvene troškove fruktozne dijete koja ima i druge nutritivne troškove kao nuspojave. Kada se kukuruz koristi za sirup s visokim udjelom fruktoze, siromašnima je uskraćena osnovna namirnica. Već 30% kukuruza ide kao sirovina za proizvodnju industrijske stočne hrane i fruktoze, a preusmjerava se iz ljudske hrane. Osim toga, izmjena zdravih zaslađivača dobivenih od šećerne trske, kao što su gur i khandsari, oduzima farmerima prihode i sredstva za život. Uticaj Cola-a na lanac ishrane i ekonomiju je stoga veoma velik i ne prestaje sa flašom.
Ali ono što je u boci u svakom slučaju nije prikladno za zdravu prehranu. Poznato je da konzumiranje bezalkoholnih pića doprinosi karijesu, a adolescenti koji konzumiraju bezalkoholna pića imaju rizik od prijeloma kostiju 3 do 4 puta veći od onih koji ne piju bezalkoholna pića i postaju najveći izvor kofeina u ishrani djece, sa svakim Limenka kole od 12 unci koja sadrži oko 45 miligrama kofeina.
A tu su i drugi sastojci u toksičnom napitku, spoju protiv smrzavanja - etilen glikol za niže zamrzavanje, fosforna kiselina koja mu daje zalogaj. Ljudi troše 4 kg hemikalija godišnje po osobi na osnovu 20.6 miliona tona hemikalija u obliku veštačkih boja, aroma itd. (Prashant Bhushan „Bezalkoholna pića – Toksičan – napitak). Stoga ne trebamo brinuti samo o pesticidima, već o toksičnom napitku o kojem su naša djeca zavisna od strane Cola divova.
Druga povreda Coca-Cole i Pepsija je povreda prava na zdravlje. Fosforna kiselina i ugljični dioksid čine bezalkoholna pića visoko kiselim, zbog čega su efikasna kao sredstva za čišćenje toaleta. Ne bismo odobrili sredstva za čišćenje toaleta kao piće za našu djecu, ali se industrijska bezalkoholna pića, koja imaju ista kisela svojstva, slobodno prodaju.
Zbog ovih opasnosti su škole u SAD-u zabranile bezalkoholna pića. Upravo zbog ovih opasnosti 10000 XNUMX škola i fakulteta u Indiji proglasilo se slobodnim zonama Coca Pepsi. Upravo zbog ovih opasnosti, vlada Kerale je zabranila Colas. Upravo zbog ovih opasnosti kantina u indijskom parlamentu ne služi kolu i pepsi. I upravo su zbog ovih opasnosti predstavnici Pepsija priznali da njihova pića nisu bezbedna za decu.
Međutim, vlada Unije posustaje pod pritiskom korporacija i pritiskom SAD Ministar zdravlja Unije doveo je u pitanje studiju Centra za nauku i životnu sredinu o ostacima pesticida u koka-koli i pepsiju, pozivajući se doslovno na studiju koju je naručila Coca Cola. Jasno je da se zdravlje građana ne može staviti u ruke Vlade koja postavlja proizvoljne standarde koji garantuju sigurnost Coca Pepsiju za ostvarivanje super profita, ali ne garantuju sigurnost za zdravlje građana.
Ministar zdravlja je najavio da će do januara 2007. imati uspostavljene sigurnosne standarde za Colu i Pepsi. Međutim, Coca-Cola i Pepsi neće postati bezbedni nakon januara 2007. Dva su razloga zašto je zavisnost od postavljanja standarda sama po sebi nepouzdana za garantovanje da građani dobijaju sigurne i zdrave proizvode. Prvo, na centralizovane odluke Vlade mogu lako uticati korporativni interesi, čemu smo svjedočili u odgovoru Vlade na raspravu u Parlamentu. Postoji korporativna nauka i postoji javna nauka. U vremenima korporativne vladavine, korporativna nauka će vladati. Drugo, standardi su po svojoj prirodi redukcionistički. Standardi će biti postavljeni za ostatke pesticida samo na osnovu dozvoljenih nivoa sastojaka kao što su voda i šećer, bez razmatranja štetnih uticaja proizvoda na zdravlje ljudi i životnu sredinu. Potrebni su nam holistička sigurnost hrane, a ne redukcionistički manipulirani pseudo sigurnosni standardi koji štite korporacije, a ne ljude.
Sopstvene primjedbe ministara zdravlja jasno pokazuju da redukcionistički “sigurnosni standardi” ne čine Coca Pepsi “sigurnim”. Iako je izjavio da su ostaci pesticida "u granicama sigurnih" u bocama testiranim u Mysoreu i Gujaratu, on je također izjavio da je kola bezvrijedna hrana i da nije sigurna za zdravlje. Sigurnost je više od standarda za ostatke pesticida. I kao što smo bili svjedoci, različite laboratorije daju različite rezultate.
Zabrana ili ne zabrana koka-kole i pepsija ne može i ne treba zavisiti samo od toga da li određena laboratorija ne pronađe određene nivoe određenih ostataka pesticida u bezalkoholnim pićima iznad dozvoljenih granica. Problemi s Coca-Colom i Pepsijem koji stvaraju krizu vode i zdravstvenu krizu odvojeno su dovoljni razlozi za zabranu. Zajedno, oni čine zabranu imperativom. To su zločini protiv prirode i ljudi. Zločini se određuju njihovim uticajem, a ne „standardom“ instrumenata koji se koriste za izvršenje krivičnog djela. Koka-Cola i Pepsi se bave silovanjem zemaljskih vodonosnika i polaganim trovanjem naše djece. I ne postoji „sigurni standard“ za silovanje. Nema „sigurnog standarda“ za sporo ubistvo. Zato ih moramo zabraniti iz naših života kroz akcije kao slobodni i suvereni građani slobodne i suverene Indije.
Jedan govor ministra na koji su uticali giganti Cola ne daje im "čist čin", kako su tvrdili. Čista poruka mora doći od slobodnih građana Indije. A ljudi u Indiji nisu dali koka-kolu i pepsi na čistac. Moramo graditi na primjeru koji su dali Plachimada i Kerala kako bismo Indijsku koka-kolu i pepsi učinili besplatnim kako bismo zaštitili našu podzemnu vodu i zdravlje naših budućih generacija.
Moramo se oduprijeti svakom pokušaju da se građanima i državama oduzme ustavna prava da donose odluke o sigurnosti naše hrane, kako to predlaže Zakon o sigurnosti hrane iz 2006. godine.