Za početak, vrijedi podsjetiti da je pojas Gaze područje od oko 360 kvadratnih kilometara, čije je stanovništvo prije rata 1948. bilo samo 80,000 ljudi. U mjesecima prije, tokom i nakon rata, ovoj populaciji se pridružilo 200,000 palestinskih izbjeglica iz okruga Jaffa i Beersheva u Britanskoj mandatnoj Palestini, koji su nasilno protjerani ili pobjegli iz svojih domova u strahu od borbi. Većinu domova i sela iz kojih su potekli sistematski su uništavale vojne snage novoproglašene izraelske države, a sama Gaza je potpala pod de facto egipatsku upravu sve do okupacije od strane Izraela u ratu 1967. godine.
Iako međunarodni zakoni i konvencije proglašavaju pravo izbjeglica na odlazak i povratak u svoju domovinu osnovnim ljudskim pravom, izraelska vlada je dosljedno odbijala primjenjivost ovog prava na palestinske izbjeglice u Gazi (i drugdje). Shodno tome, potomci prve generacije izbjeglica kojima je uskraćeno pravo na povratak registruju se kao izbjeglice od strane Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad (UNRWA), jer bi uskraćivanje ovog statusa sljedećim generacijama značilo nagraditi nepopustljivost Izraela tako što bi izbjeglički problem nestao s smrti svojih prvih žrtava.
Dakle, tri četvrtine od 1.4 miliona ljudi koji žive u Gazi su registrirane izbjeglice koje primaju osnovnu humanitarnu pomoć od UNRWA-e i predstavljaju 22.42% od ukupnog broja palestinskih izbjeglica registriranih kod UNRWA-e. Otprilike polovina izbjegličke populacije Gaze (478,272) živi u osam izbjegličkih kampova - Jabalia, Rafah, Beach, Nuseirat, Khan Younis, Bureij, Maghazi i Deir al-Balah - čija je gustina naseljenosti među najvećima u svijetu. Kamp Beach u Gazi, na primjer, smjestio je 80,688 izbjeglica na površini manjoj od jednog kvadratnog kilometra.1
Izraelski gradovi koji su redovno gađani raketama Qasam palestinskih militanata izgrađeni su na zemljama u kojima su nekada živjeli njihovi roditelji, bake i djedovi ili pradjedovi. Ni u jednom članku u glavnim medijima o situaciji u Gazi nije spomenuta ova prilično istaknuta činjenica, a većina izvještaja također nije prisjetila da je Gaza i dalje pod izraelskom okupacijom. Dok su naselja u Gazi samo za Jevreje demontirana prema planu razdruživanja Ariela Šarona iz 2005. godine, Gaza ostaje pod izraelskom kontrolom i redovno je podvrgnuta izraelskim vojnim upadima. Od preko 1,100 Palestinaca koje su ubile izraelske sigurnosne snage od povlačenja u avgustu 2005. godine, većina su bili stanovnici Gaze. U istom periodu, u napadima palestinskih militanata ubijeno je ukupno 28 Izraelaca.2
Nadalje, dok izraelska vlada insistira da su njeni vojni manevri i kolektivno kažnjavanje stanovništva Gaze samo odgovor na raketnu vatru Qasam, ukupan broj civila ubijenih u takvim napadima između juna 2004. i jula 2006. bio je četrnaest – od kojih je pet Palestinci, a jedan radnik migrant iz Kine. Operacija Ljetna kiša (26. jun – 24. juli 2006.), kodno ime za izraelski vojni upad u Gazu za koji je vlada tvrdila da je pokrenut kako bi zaustavila Kasama, rezultirala je smrću 126 Palestinaca, uključujući najmanje 63 civila, od kojih je 29 bilo mlađi od 18 godina.3
U ovom širem kontekstu, licemjerno je i vrlo obmanjujuće da glavne novinske organizacije koriste izraze kao što su „izraelski odgovor“ ili „izraelska odmazda“ da okarakteriziraju izraelske napade na Gazu. Raketna paljba Qasam samo je jedan od mnogih palestinskih odgovora na izraelsku okupaciju Gaze i njegovo kontinuirano odbijanje da prizna prava Palestinaca na povratak, samoopredjeljenje i državnost. U prvih četrdeset pet godina nakon oduzimanja posjeda 1948., Palestinci su svoj otpor usmjerili na model narodnog ustanka, koristeći masovne demonstracije, generalne štrajkove, pozive međunarodnoj zajednici i gerilske operacije protiv vojnih ciljeva kako bi povratili svoja izgubljena prava. Zaista, prva intifada sastavljena prvenstveno od mladih koji su bacali kamenje koje su izraelske snage redovno ubijale, započela je u izbjegličkom kampu Jabalia u Gazi. Tek kada ova taktika nije dala željene rezultate, počeli su samoubilački bombaški napadi na izraelske civile, od kojih je prvi pokrenut u aprilu 1993. godine. Nakon izgradnje 60 kilometara duge ograde koja je Gazu pretvorila u najveći zatvor za izbjeglice na zemlji, militanti su počeli konstruirati domaće projektile Qasam, prvo uspješno probno lansiranje je bilo 2001. Iako je duboko žalosno da su izraelski civili ranjeni, ubijeni i traumatizirani napadima Qasam i bombama samoubicama već 15, odnosno 7 godina, civilni stanovništvo Gaze već 60 godina trpi povrede, ubistva i traume od strane uzastopnih izraelskih vlada. Njihova prava na sigurnost i samoopredjeljenje sigurno nisu ništa manja od prava Izraelaca koji su se naselili na svojim bivšim zemljama. Oni nisu djeca manjeg Boga, iako po načinu na koji mediji izvještavaju o situaciji, nije teško vidjeti zašto neki misle da jesu.
Intenzivno medijsko izvještavanje o trenutnoj krizi u Gazi potaknuto je njenim uranjanjem u mrak 20. januara 2007. U onome što je postalo predvidljivi obrazac prenošenja krivice u propagandne svrhe, Izraelci su još jednom okrivili Hamas za proizvodnju trenutne krize. Takve tvrdnje su, međutim, nevjerovatne, s obzirom da je među prijedlozima za ekonomske sankcije Gazi koje je iznio Komitet Vilnai, a koje je izraelska vlada usvojila u oktobru prošle godine, bio i poziv na sankcije za električnu energiju. Dok je prijedlog sankcija za električnu energiju zaustavio državni tužilac Menachem Mazuz do daljnje domaće pravne revizije, Izrael je ipak počeo drastično ograničavati opskrbu gorivom i hranom u Gazi nakon implementacije režima sankcija 28. oktobra 2007.4
Jedina elektrana koja se nalazi u Gazi za rad se oslanja na industrijski benzin. Ova elektrana je izgrađena kako bi se smanjilo oslanjanje Gaze na isporuku električne energije iz izraelske mreže i obezbjeđivala je 140 megavata (ili dvije trećine potreba za električnom energijom u Gazi) kada je 2004. godine počela u potpunosti. Međutim, radila je smanjenim kapacitetom čak i prije trenutne krize zbog izraelskog zračnog napada koji je uništio postrojenje na početku operacije Ljetna kiša. Fabrika je djelimično obnovljena, vjerovatno novcem primljenim kao dio police osiguranja od “političkog rizika” u vrijednosti od 48 miliona dolara koju je držala s Overseas Private Investment Corporation, “ogrankom američke vlade koji američkim preduzećima obezbjeđuje finansiranje u inostranstvu i promoviše američke interese u tržišta u razvoju." 5 Drugim riječima, američki građani, čiji se porezi redovno koriste za obezbjeđivanje vojnog arsenala Izraela, na kraju su dva puta umanjili destruktivni čin Izraela.
Zvaničnik Hamasa rekao je za Al-Jazeeru 21. januara da je elektrana radila sa kapacitetom od 80 megavata prije zatvaranja 20. januara, što je pripisao potpunom nedostatku goriva za rad. On je također tvrdio da bi jednokratna hitna isporuka goriva iz EU kojoj bi Izrael dozvolio da uđe u Gazu 22. januara omogućila elektrani da radi dva dana sa smanjenim kapacitetom od 60 megavata. Bez daljih isporuka, međutim, fabrika će se ponovo morati zatvoriti, jer nema preostalih rezervi za povrat. Zvaničnik UNRWA-e na Al-Jazeeri English potvrdio je da je posjetio tvornicu i da su spremnici goriva zaista prazni. Dakle, izraelske dvosmislenosti koje su osmišljene da izbjegnu odgovornost za humanitarnu krizu koju su njegove politike proizvele ponovo su razotkrivene kao van dodira sa stvarnošću.
Nedostatak električne energije u Gazi na vrhuncu žestoko hladne bliskoistočne zime znači ne samo da mnoge porodice nemaju struju potrebnu za grijanje i osvjetljavanje svojih domova, već i da je ugroženo vodosnabdijevanje, koje radi na električne pumpe . Kao rezultat dvodnevnog nestanka struje koje je zahvatilo većinu sjevernog pojasa Gaze (oko 700,000 ljudi), kanalizacija je preplavila ulice gusto naseljenih izbjegličkih kampova, stvarajući uslove zrele za izbijanje epidemije.
Vođena sveukupnim očajnim uslovima, 22. januara grupa sastavljena prvenstveno od žena okupila se na graničnom prijelazu Rafah s Egiptom, zahtijevajući da se kapija otvori kako bi pristupila hrani, lijekovima i drugim potrepštinama koje im je opsada uskratila. Uspjeli su nakratko probiti vrata prije nego što ih je egipatska policija pretukla. Ova scena Egipćana koji tuku Palestinke dodatno je razbjesnila veći dio arapskog svijeta koji je već izašao na ulice tražeći akciju od strane svojih vlada čija očigledna odanost ujaku Samu, čini se, nadmašuje to njihovim vlastitim narodima.
Dok se međunarodna zajednica sastajala kako bi se dogovorila kako riješiti krizu, zamarajući se oko teksta predložene rezolucije Vijeća sigurnosti – na kraju je odustala od predsjedničke izjave zbog protivljenja Sjedinjenih Država izdavanju bilo kakve rezolucije u svi – stanovnici Gaze još jednom su uzeli svoju sudbinu u svoje ruke.
U noći 22nd maskirani militanti detonirali su nagazne mine u podnožju zida između Egipta i Gaze, a zatim buldožerima rušili dijelove kako bi omogućili ljudima da prođu. Ujedinjeni narodi su izvijestili da je 350,000 ljudi iz Gaze stiglo u Egipat 23.rd da kupe hranu, cigarete, propan i druge artikle koji su im mjesecima bili nedostupni. Egipatski predsjednik Mubarak, koji je vjerojatno imao moć da otvori prijelaz prethodnog dana, tvrdio je da je "odlučio" pustiti ljude da prođu iz humanitarnih razloga. Međutim, bez inicijative militanata i naroda, malo je vjerovatno da bi on sam otvorio prijelaz. Između prepune mase čovječanstva i rastućih domaćih protesta, nije imao malo izbora osim da se povinuje popularnim osjećajima, razočarajući svoje američke i izraelske dobrotvore.
Kako međunarodna zajednica i dalje ne uspijeva u pozivanju Izraela na odgovornost za šezdeset godina zločina počinjenih nad palestinskim narodom, sami ljudi nastavljaju pokazivati ogromnu otpornost i upornost protiv najnevjerovatnijih izgleda. Ideja koju su Bush i Olmert iznijeli u Annapolisu da bi Palestinci trebali odustati od svog prava na povratak u mjesta koja se sada nalaze unutar Izraela jer je pravo Izraela da zadrži svoj identitet kao jevrejske države, u njihovim očima, veće od prava miliona izbjeglica da ostvarivanje najosnovnijih ljudskih prava je izvan vrijeđanja, i dalje je odbijeno od strane velike većine izbjeglica na koje bi to moglo utjecati. Bez priznavanja i primjene ovog prava, dubina ogorčenosti koja se stvara u generaciji za generacijom izbjeglica neće se smanjiti s vremenom, uprkos prognozama Ben-Guriona da će „stari umrijeti, a mladi zaboraviti“. Mnogi stari su umrli, ali mladi, od kojih neki sada lobiraju za Kassame u Izraelu, sigurno nisu zaboravili.
Bez radikalne promjene u razmišljanju, u bliskoj budućnosti Izraela biće mnogo više Qassama, a možda i mnogo gore. Promišljanje želja neće učiniti da problem nestane. Kako bi ispravio sve greške, Izrael mora prihvatiti da usko definirana etnička država sastavljena uglavnom od evropskih doseljenika na račun svojih autohtonih stanovnika ne može zauvijek držati „varvare na kapiji“. Doći će cijeli dan obračuna. Samo je pitanje vremena kada će zidovi na Zapadnoj obali i oko njih i Gazi koji razdvajaju Palestince jedni od drugih (i od njihove palestinske braće koji su državljani Izraela) dočekati istu sudbinu kao zid u Rafi. Ako se Izraelci nadaju da će imati bilo kakvu budućnost u regionu, treba da djeluju preventivno kako bi ispravili sve otvorene nepravde – ovaj put, ne silom, već za ono što je ispravno.
1 Profili izbjegličkih kampova u Gazi. UNRWA. Brojke na dan 31. decembra 2006. Vidi http://www.un.org/unrwa/refugees/gaza.html.
2 Izračunato na osnovu statistike B’tselem: Izraelski informativni centar za ljudska prava na okupiranim teritorijama. Vidi http://www.btselem.org/english/Statistics/Casualties.asp za detaljnu analizu osoba po osoba.
3 Napadi Palestinaca na izraelske civile. B’tselem. Vidi http://www.btselem.org/English/Israeli_Civilians/Qassam_Missiles.asp.
4 Izvještaj o humanitarnoj situaciji u Gazi (1 – 31. oktobar 2007.). Ured Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih aktivnosti. Pogledajte html verziju na http://66.102.9.104/search?q=cache:cbovg581ua0J:www.ochaopt.org/documents/Gaza_Sitrep_2007_11_05.pdf.
5 Elektrana Gaza pogođena izraelskim zračnim napadom osigurana je od strane američke agencije. Farah Stockman. Boston Globe. Vidi http://www.boston.com/news/world/middleeast/articles/2006/06/29/gaza_power_plant_hit_by_israeli_airstrike_is_insured_by_us_agency/.