Skriven u utrobi
Kada se Gandhi vratio u
Sa dubinom u Dakotama i Montani, u srcu američke poljoprivrede, Harris i Ware, Bloor i Charlie Taylor su bili u mogućnosti da daju vitalnost Ujedinjenoj Farmerskoj ligi (UFL) i agrarnom radikalizmu općenito. Dolje na dubokom jugu, slični trendovi su bili na djelu. Unija Share Croppers Union (SCU), koju su predvodili komunisti, nastala je inicijativom Ralpha i Tommyja Greya, Macka Coada, Eule Grey, Al Murphyja, Clydea Johnsona i bezbroj drugih. Istoričar Robin Keli je iskopao radničku pesmu iz 1930-ih koja slavi ove „lovljene skitnice, sirotinju u župi“, te „pristojnike u gradovima, zarobljenike za dugove“, koji „pokreću nevidljivu vojsku“. Nasilje je pratilo pokrete, ali i reformske intervencije savezne vlade (1930-ih) i ratna radna mjesta (1940-ih). Zadubljeni nekoliko decenija u nove prilike, farmeri u srcu su se okrenuli od pretučenih populista i komunista. Ali njihovo je moćno naslijeđe.
Red State Rebels: Tales of Grassroots Resistance in the Heartland (AK Press, 2008), koji su uredili Jeffrey St. Clair i Joshua Frank, imaju za cilj oživjeti ovu živu tradiciju. Knjiga je važan doprinos razbijanju ideje da radikalizam živi na obalama, a reakcija se gomila u srcu zemlje. Bogati iskopanim resursima i obradivom zemljom, Zapad i Srednji zapad opljačkani su od strane velikih biznisa u dosluhu sa svojim psima, političarima koji su plaćena podružnica Korporativne Amerike. Za ove interese, životi radnika i zdravlje zemlje su jednostavno „spoljašnji troškovi“, ništa što bi zanimalo finansijere Volstrita opsednute bilansom (koji su nas ostale vezali za ovakvo razmišljanje jarmom naših penzionih fondova u ritmove knjige dvojnog računa). Gurnuti do granica, ljudi u srcu zemlje su se borili da sačuvaju svoje dostojanstvo, svoje zdravlje i svoj životni svijet. Red State Rebels katalogizira ove borbe: kako su ljudi iz Oregona pobijedili Newmontovu želju da preseče Travnu planinu; kako dobri ljudi Koalicije za ljudska prava u Tucsonu u Arizoni rade među onima koji moraju prijeći granicu SAD-Meksika da bi preživjeli; kako El Partido Verde pokušava pokrenuti novi izborni val na jugozapadu; kako se Elouise Cobell, vođa plemena Crnonoga, borila protiv krađe federalnih fondova koji se duguju Indijancima; kako je Ed Wiley spasio osnovnu školu Marsh Fork; kako Todd Leake i Vijeće resursa Dakote žele vratiti poljoprivredu iz "fabrika u poljima". Ove priče, i više, katalogiziraju inicijative na terenu o pitanjima kruha i putera koja zbunjuju glavnu političku elitu. Ideja o srcu zemlje kao „bijelom” je odbačena ovom realističnijom procjenom koliko su obradivo zemljište i planine, delte i prerije oduvijek bile složene.
jer Red State Rebels je zbirka koja nije u stanju da iznese puninu ove priče, već je samo sugeriše. Blagoslovljen vrlo finim novinarstvom St. Claira, čovjek je u stanju čak i oprostiti neke od pješačkih pisanja koje zatrpaju knjigu. Ali sve ovo nije poenta. Šta reći o tvrdnji St. Claira da se „duh ovog novog pokreta neće naći u okvirima nijednog kluba. Na ulici je iu šumi, gdje je oduvijek bila. Požuri. Nije kasno da se pridružite. Nije potrebna članska karta.” Istina je da postoji mnogo, mnogo epizodnih činova pobune; neki od njih su pojedinačni činovi otpora (Ruby Ridge, Rainbow Farm, Echo 9) koji završavaju mitskom smrću, neki su mali pravni izazovi. Ono što ovi gestovi ili naznake ne mogu učiniti je da slome vjeru šire javnosti u dvopartijski sistem i amerikanizam (koji Roxanne Dunbar-Ortiz naziva „pravom religijom“). Kada sam pročitao knjigu Thomasa Franka o pogrešnim interesima srca (daleko od klasnih interesa do društvenog konzervativizma), osjetio sam da je to transpozicija starog argumenta da su rasni/rodni/seksualni pokreti nadjačali klasne pokrete (mislite na Todd Gitlin i Richard Rorty). Ni u jednom slučaju ova analiza ne radi. Klasa nikada nije jednostavna stvar, uvijek ispresijecana raznim identitetima koji bi mogli i pokretati i ometati političko djelovanje. Klasna borba je nešto što se dešava bez prestanka, ali to ne znači da takve egzistencijalne borbe doživljavaju kao takve oni koji se nalaze u njihovoj sredini. To je problem kojim je Frank pokušao da se pozabavi, iako mislim da je njegovo sopstveno nepoznavanje politike na terenu osiromašilo njegovu analizu. Šta je to što sprečava organizatore u kojima se sastajemo Red State Rebels da prošire svoju bazu, da svoje gledište o ekološkom i ljudskom uništavanju svojih zemalja pretvore u zdrav razum svojih susjeda? Vjerski fatalizam ovdje igra ulogu, ali i masovni mediji, a svakako i dvije političke stranke u čijem interesu djeluje sadašnji sistem. Svi su dobrodošli u opoziciju, ali zašto ne dođu, čak i kada nije potrebna članska karta? Ovo je glavno pitanje pred nama.
Ljudi poput Lema Harrisa, koji su radili na izgradnji otpornih organizacija, brzo su ušli u naše popularno pamćenje (Sent Kler se sjeća Nestranačke lige, ali osim toga ima malo naznaka o dugogodišnjem pokušaju organizirane ljevice da proizvede druga vrsta srca). Moramo da ih proučimo, da prođemo kroz te arhive u Iowi i sećanja starih, ne samo da bismo razumeli kretanje, već i da bismo potražili uzroke njihovog neuspeha. Studija neuspjeha da se zaokupi mašta ljudi ključna je polazna tačka za pokušaj da se sadašnji pobunjenici i mase stanovništva potaknu prema novom horizontu. Sve manje od toga moglo bi pokrenuti male planove, ali nas možda neće spasiti od zaborava koji se gura u našu budućnost.
Subscribe
Sve najnovije od Z, direktno u vaš inbox.
Institut za društvene i kulturne komunikacije, Inc. je neprofitna organizacija 501(c)3.
Naš EIN broj je #22-2959506. Vaša donacija se odbija od poreza u mjeri u kojoj je to dozvoljeno zakonom.
Ne prihvatamo finansiranje od reklama ili korporativnih sponzora. Oslanjamo se na donatore poput vas da rade naš posao.
ZNetwork: Left News, Analysis, Vision & Strategy