U kojoj mjeri je poslovanje pozitivna sila za dobro u svijetu koji prolazi kroz potencijalno razorne klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem? U sedmici u kojoj su se sastali čelnici vlade Bonn da bi raspravljao o brzo raspadajućem Kyoto protokolu, The Guardian je bacio pogled na debatu o klimi („Melt Down“, 18. jul 2001.). Dopisnik za okoliš Paul Brown dobro je obavio posao prikupljanja dokaza i ponovio zaključak autoritativnih klimatskih naučnika da „trebalo bi smanjiti emisije stakleničkih plinova za 60 do 80% do sredine stoljeća kako bismo stabilizirali klimu prije nego što stvari izmaknu kontroli. Ali, bez potkrepljujućih dokaza, tada je pohvalio veliki biznis za 'izuzetan preokret' u odgovoru na prijetnju globalnog zagrijavanja.
Paul Brown je dao izvanrednu izjavu da je „možda najsvjetlija tačka na sumornoj slici bio izuzetan preokret u pogledima na veliki biznis.“ Brown je nastavio, „Sa izuzetkom nekih američkih naftnih kompanija s Exxon/Mobilom (Esso u Evropa) na vrhu liste, poslovna zajednica brzo reaguje na pretnju globalnog zagrevanja.“ Potkrepljujuća izjava za ovu brzu reakciju i „izuzetan preokret“ je sledeća: „U poslednjih pet godina kompanije poput Forda, naftne kompanije poput BP i Shell su počeli da ulažu milijarde u istraživanje novih tehnologija.“ Ovo je, u najboljem slučaju, djelomična slika onoga što se događa.
Jednostavno rečeno, zelena retorika naftnih kompanija ne prati zelene akcije. BP – sada spojen sa Amoco i Arco – ima za cilj da poveća prodaju svoje tehnologije solarne energije na milijardu dolara godišnje do 1. Shell International – u pokušaju da sustigne BP-ove inicijative za solarnu energiju – konačno je napravio značajan pomak na tržištu za obnovljive izvore energije u oktobru 2010. Anglo-holandska grupa je objavila da će uložiti 1997 miliona dolara u narednih 500 godina s ciljem da do 5. osvoji najmanje 10 posto svjetskog tržišta solarnih i fotonaponskih ćelija.
Međutim, ove inicijative korporativnih giganata koji žele kapitalizirati potencijalne buduće pobjednike na tržištu u obnovljivim izvorima energije jedva da narušavaju "business as usual" kolonu automobila. Shellovo ulaganje u obnovljive izvore energije čini samo 10 posto potrošnje naftnog giganta na istraživanje ugljovodonika (1 milijarda dolara godišnje), 0.8 posto njegovih globalnih ulaganja (12 milijardi dolara) i samo 0.06 posto njegove globalne prodaje (171 milijardu dolara) – pad u buretu, drugim riječima. Godine 1999. Shellova divizija za obnovljive izvore energije i BP Solar zatvorili su sjedište u Velikoj Britaniji i preselili se u inozemstvo, ističući nedostatak posvećenosti otvaranju radnih mjesta u britanskom sektoru obnovljive energije.
Američke podružnice BP-a i Shell-a bile su članice Globalne klimatske koalicije, zloglasne lobističke grupe za fosilna goriva koja poriče realnost globalnog zagrijavanja, do oktobra 1996. i aprila 1998. godine. Oni su se povukli iz GCC-a tek nakon masovnog pritiska javnosti na njih da to učine. Međutim, i BP i Shell ostaju članovi Američkog instituta za naftu, koji je lobirao kod američke vlade da ne ratificira Protokol iz Kjota. Zaista, Nacionalno udruženje proizvođača (NAM), koje se sastoji od većeg dijela glavne američke industrije, otvoreno se protivi: „NAM se snažno protivi sporazumu. Poslušajući savjet NAM-a, 1997. godine Senat je odobrio rezoluciju Byrd (D-WV)/Hagel (R-NE) koja se suprotstavlja bilo kakvom globalnom klimatskom sporazumu koji isključuje zemlje u razvoju i/ili prijeti ozbiljnom štetom po ekonomiju SAD-a. Protokol iz Kjota ne uspijeva po obje tačke. Predsjednik Bush se također protivi Kjotu i sada slijedi razumniji pristup klimatskim promjenama koji se temelji na zdravoj nauci, istraživanju i tehnologiji’ (www.nam.org, 19. jul 2001.).
Drugi veliki glas američkog biznisa, Američka privredna komora, na sličan način je okrenuta uništavanju Kjoto protokola. U pismu novom Američki predsjednik, Američka komora napisala je: 'Globalno zagrijavanje je važno pitanje koje se mora riješiti - ali Protokol iz Kjota je manjkav ugovor koji nije u interesu SAD-a. Američka komora se slaže s procjenom vaše administracije – potrebno je veće naučno razumijevanje globalnog zagrijavanja kako bi se razriješila nesigurnost u pogledu potencijalnog utjecaja ljudske aktivnosti na ovaj fenomen. Potrebna su dalja istraživanja kako bi se razvile najbolje strategije za rješavanje ovog problema' (www.uschamber.org 19. jula 2001.). Na svojoj web stranici, Američka komora s ponosom izjavljuje da je najveća svjetska poslovna federacija koja predstavlja više od tri miliona preduzeća i organizacije svih veličina, sektora i regiona. Toliko o 'najsvjetlijoj tački na sumornoj slici' dopisnika okoliša Paula Browna!
Izbor Džordža W. Busha, koji je i sam po zanimanju bio naftaš, postignut je primenom ogromne finansijske moći velikog biznisa. Bushovo protivljenje Protokolu iz Kjota samo odražava interese njegovih pristalica. Julian Borger iz Guardiana piše: „U Bushovoj administraciji, biznis je jedini glas... Ovo je što je bliže moguće da se u demokratiji dođe do poslovne vlade, poslovnom i poslovnom.“ (Borger, „Sve“). predsjednikovi biznismeni', The Guardian, 27. april 2001.) Robert Reich, Clintonov bivši sekretar za rad, dodaje: 'U Washingtonu više ne postoji nikakva moć suprotstavljanja. Biznis ima potpunu kontrolu nad mašinom vlade.’ (ibid)
U stvarnosti, veliki biznisi su strastveno posvećeni opstruiranju čak i trivijalnih akcija u borbi protiv globalnog zagrijavanja – kratkoročni troškovi se jednostavno smatraju previsokim. Potrošnja od 100 milijardi dolara na nacionalni sistem protivraketne odbrane favorizira se iz srodnih razloga – odgovor na 'prijetnju' 'odmetničkih država' uključuje prelivanje milijardi dolara poreza na bankovne račune velikih kompanija visoke tehnologije. Isto tako, čitav projekat globalizacije vođen biznisom je pokušaj generisanja sve veće prodaje i profita – suzdržanost i odgovornost nisu na dnevnom redu.
Prošle godine, BP je ponovo lansirao svoj brend kao „Beyond Petroleum“ sa svojim novim „Helios“ sunburst logom. Kritičari su uzvratili da BP zaista treba da stoji za 'Burning the Planet'. BP se predstavljao kao ekološki odgovorna energetska kompanija, ali to je varljivo. Kako je Greenpeace UK izvijestio prošle godine, „BP-ovo povećanje proizvodnje nafte višestruko briše njegovu posvećenost uštedi ugljika. Može tvrditi da je vodeća solarna kompanija, ali ima najmanje ambiciozne investicione planove od šest najvećih solarnih kompanija. BP ne samo da nema strategiju za izvlačenje iz nafte, već zapravo ubrzava svoju potragu za fosilnim gorivima.’ (Frontier News, Volume 2 Issue 9, bilten e-poštom, 20. april 2000.).
Kao što je Andrew Rowell otkrio u 'Green Backlash' (Routledge, London, 1996.) i Sharon Beder u 'Global Spin' (Green Books, Totnes, 1997.), postalo je norma za poslovanje da usvoji zeleni furnir, zahvaljujući skupoj javnosti. odnosa, a da se štetne poslovne prakse zapravo ne zamjenjuju ekološki održivim aktivnostima. Američki biznisi potroše oko 500 miliona dolara svake godine na zeleno pranje. Shell i BP 'troše sedam puta više na reklamiranje svojih zelenih akreditiva nego što troše na ekološke projekte' (Alasdair Clayre iz lobističke grupe Millennium Energy Debate sa sjedištem u Oksfordu, citirano u The Guardianu, 12. novembra 1999.).
Ugledni londonski Global Commons Institute procjenjuje da će u narednih deset godina širom svijeta biti više od dva miliona smrtnih slučajeva od katastrofa povezanih s klimatskim promjenama. Materijalna šteta iznosiće stotine milijardi dolara (Global Commons Institute, pismo The Guardianu, 14. mart 2000. Cijeli tekst pisma dostupan na www.gci.org.uk/guardlet.html). Kako Andrew Rowell zaključuje: „Jedina moralna i racionalna reakcija na globalno zagrijavanje je deinvestiranje u preradu svih fosilnih goriva. (Veliki broj, 15-21. februar 1999.).
David Cromwell i David Edwards su pomoćnici direktora Media Lensa (www.MediaLens.org).
David Cromwell je autor knjige Private Planet (www.private-planet.com), koju je objavio Jon Carpenter. David Edwards je autor knjiga Free to Be Human (Spaljivanje svih iluzija u SAD-u) i The Compassionate Revolution (obe Zelene knjige).