Ovo je ponovo objavljena objava na blogu od strane Mark E. Smith koji se pojavio u 'Fubaru i roštilju'.
LINK: http://fubarandgrill.org/node/1172
Morate prestati glasati – Mark E. Smith
Čini se da najčešće aktivističke strategije, kao što su ulične demonstracije, protesti itd., rijetko dovode do bilo kakve promjene u vlasti. Postoji samo jedna nenasilna taktika za koju je dokazano da djeluje. Nedavno sam pitao novog predsjednika lokalne aktivističke grupe koja mi je zabranila da govorim da li će mi biti dozvoljeno da govorim pod novim vodstvom. Objasnio sam da sam zagovornik bojkota izbora. Odgovor koji sam dobio je bio:
"Dakle, moje pitanje je – kako NE glasanje mijenja ništa? Vidim da zapravo pišete u nekome u koga vjerujete - ali ne glasanje je jednostavno odustajanje."
Odlučio sam da što detaljnije odgovorim na pitanje. Evo šta sam napisao, što objavljujem ovdje sa uklonjenim imenom osobe:
Južna Afrika je pretrpjela mnogo godina nasilja pod režimom aparthejda. Mnogi ljudi i zemlje širom svijeta bojkotirali su aparthejd, ali američka vlada je insistirala na podršci režimu aparthejda, rekavši da dok se SAD gnušaju aparthejda, režim je bio legitimna vlada Južne Afrike. Zatim je režim aparthejda održao nove izbore. Nije glasalo više od 7% Južnoafrikanaca. Odjednom se sve promijenilo. SAD ili bilo ko drugi više nije mogao reći da je režim aparthejda imao pristanak onih kojima vladaju. Tada je režim počeo da pravi ustupke. Odjednom je ANC, koji se ranije smatrao terorističkom grupom koja pokušava srušiti legitimnu vladu, postao borac za slobodu protiv nelegitimne vlade. To je napravilo razliku u svijetu, nešto što više decenija nasilja nikada ne bi moglo učiniti.
Na Kubi, kada je mala, raščupana, umorna grupa Fidela Kastra bila u planinama, diktator Batista je održao izbore (uzgred rečeno, na predlog SAD). Samo 10% stanovništva je glasalo. Shvativši da je izgubio podršku 90% zemlje, Batista je pobjegao. Kastro je tada, znajući da ima podršku od 90% zemlje, nastavio sa donošenjem prave revolucije.
Na Haitiju, kada su režimi pod pokroviteljstvom SAD-a i SAD-a skinuli najpopularniju stranku sa glasačkih listića, na mnogim mjestima je glasalo samo 3%. SAD su morale vojno intervenirati, kidnapovati Aristida i uskratiti pomoć nakon zemljotresa kako bi nastavile kontrolirati Haiti, ali niko upoznat sa situacijom nije mislio da vlada Haitija koju podržavaju SAD ima pristanak vlada ili da je legitimna.
Samo bojkot izbora neće zbaciti oligarhiju, ali je to jedini dokazani nenasilni način da se delegitimizira vlada.
Mnogo ljudi se ovdje žali na odluku Citizens Uniteda. Neki žele da izmene Ustav jer nema žalbe na odluku Vrhovnog suda (njihovi ukazi imaju istu težinu kao i Božansko pravo kraljeva), ali dobijanje dovoljno država za ratifikaciju je dugotrajan i ne uvek uspešan proces, kao što sam ja Sigurno se sjećate iz ERA-e. Ali pretpostavimo da su korporacije potrošile deset do petnaest milijardi dolara na izbore (potrošile su najmanje pet milijardi na prošlim poluizborima, tako da to nije nerazumno) i da skoro niko nije glasao. Mislite li da bi im upravni odbori dozvolili da to ponovo urade?
Evo nekih od najčešćih kanadera koje operativci političkih stranaka koriste za argumentaciju protiv neglasanja:
1. Ne glasanje ne čini ništa.
Ako radite nešto pogrešno, ili nešto što je samodestruktivno ili povređuje druge, prestanak bi mogao biti dobra ideja. Ako je delegiranje vaše moći na ljude koje ne možete smatrati odgovornim rezultiralo devastacijom vaše ekonomije, da li zaista želite da to i dalje radite? Ako je davanje ovlasti ljudima koje ne možete smatrati odgovornim rezultiralo ratovima zasnovanim na lažima koji su ubili preko milion nevinih ljudi, da li zaista želite da to i dalje radite? Ako je davanje vašeg pristanka vladajućih ljudima koje ne možete smatrati odgovornim rezultiralo time da vlada radi u ime velikih korporacija i bogatih umjesto u ime naroda, da li zaista želite da to i dalje radite?
2. Ako ne glasamo, loši momci će pobijediti.
Mi smo glasali. Kada su dobri momci pobedili? Osim toga, često je teško razlikovati dobre momke od loših. Pretpostavimo da je Gore pobijedio, a zatim umro od srčanog udara. Mislite li da bi demokrati koji su glasali za njega bili sretni sa Joeom Liebermanom kao predsjednikom? Osim toga, Gore je zaista pobijedio na izborima. Vrhovni sud je zaustavio prebrojavanje glasova i postavio Busha na funkciju. Dakle, samo zato što dobri momci pobjeđuju ne znači da će preuzeti dužnost. Kerry je također pobijedio na izborima, ali prije nego što je bilo ko mogao završiti prebrojavanje glasova, morao je prekršiti oba svoja obećanja, da neće popustiti prijevremeno i da će osigurati da se svaki glas prebroji, kako bi vratio lošeg momka ponovo na funkciji. Naš Ustav je napisan da osigura da će oni koji su posjedovali državu uvijek vladati njome, tako da glasanje naroda može biti poništeno izbornim kolegijumom, Kongresom, Vrhovnim sudom ili pobjedničkim kandidatom koji priznaje, i nije konačna riječ. Čak i da smo imali tačan, provjerljiv prebrojavanje glasova, i da je svako ko je glasao, glasao za dobrog momka, to ne znači da bi taj dobar momak mogao preuzeti funkciju osim ako Izborni koledž, Kongres i Vrhovni sud to ne dozvole. Čak i tada, dobar momak bi se mogao bojati da bi ga država sigurnosti mogla ubiti na način na koji su ubili JFK-a, i ili pristati ili prestati biti dobar momak da bi preživio. Vrhovni sud, naravno, ima ustavnu moć da interveniše pod bilo kojim izgovorom, a na njegove odluke, ma koliko bile neustavne, iracionalne, bez presedana, pa čak i potpuno sulude, ne može se uložiti žalba, tako da oni imaju posljednju riječ.
3. Ako ne glasate, ne možete se žaliti.
Šta koristi žalba? Kada vam uzastopne administracije obje strane kažu da neće dozvoliti javnom mnjenju da utiče na političke odluke, možete se žaliti koliko god želite i to vam neće koristiti. Ali ne morate glasati da biste imali pravo na žalbu. Deklaracija o nezavisnosti duga je lista pritužbi protiv kralja od strane kolonista kojima nije bilo dozvoljeno da glasaju. Pravo na žaljenje jedno je od onih neotuđivih prava koje ne daju vlade ili kraljevi. Ako se prema vama nepravedno postupa, imate pravo na žalbu. Mnogi ljudi koji su glasali za Obamu su sada ljuti na njegovu politiku i glasno se žale. Nije ga bilo briga.
4. Odgovornost i građanska dužnost građana je da glasaju.
Samo ako je vlast koja održava izbore osigurala vaša građanska i ljudska prava. Ako nije, ako je umjesto toga postalo destruktivno za vaša građanska i ljudska prava, "...Pravo je naroda da ga izmijeni ili ukine, i da uspostavi novu Vladu, postavljajući svoje temelje na takvim principima i organizirajući svoje ovlasti u takvom obliku da će im se činiti da će najvjerovatnije uticati na njihovu sigurnost i sreću." —Deklaracija o nezavisnosti
5. Vaš glas je vaš glas u vladi.
U demokratskom obliku vlasti to bi bilo. U demokratskom obliku vlasti, kao što je direktna ili participativna demokratija, ljudi mogu glasati o stvarima kao što su budžeti, ratovi i druga važna pitanja i imaju pravo glasa u vladi. U našoj "predstavničkoj" vladi ljudi mogu glasati samo za predstavnike koji ih mogu ili ne moraju slušati ili djelovati u njihovim interesima i koji se ne mogu smatrati odgovornim za vrijeme svog mandata, što je jedini put kada imaju vlast i potrebni su da zastupaju interese svojih birača. Čekati dok neko ne ubije milion ljudi u ratu zasnovanom na lažima, uništi ekonomiju i oduzme vam građanska prava, a onda pokušavate izabrati nekog drugog, mnogo je kasno jer se do tada veliki dio štete ne može poništiti i vaš unuci će i dalje plaćati za to.
6. Samo zato što stvari nisu išle kako smo željeli prošli put, i vrijeme prije toga, i vrijeme prije toga, ne znači da neće i ovaj put.
Neki kažu da je Ajnštajn definisao ludilo kao ponavljanje istog eksperimenta iznova i iznova i očekivanje različitih rezultata.
7. Ako mi ne glasamo, Tea Party, Breivik tipovi i svi luđaci će, i oni će voditi državu.
Oni su manjina, ne više od 10% najviše. Od otprilike 50% našeg biračkog tijela koje glasa, manje od 10% glasa za treće stranke. Režim aparthejda u Južnoj Africi pokušao je smjestiti pobjedničke kandidate nakon uspješnog bojkota izbora gdje je izlaznost bila samo 3%, ali niko nije mislio da su legitimni niti ih je shvatio ozbiljno.
8. Nemate brojke za bojkot izbora.
Već ima više ljudi koji ne glasaju, koji ili ne misle da im je naša vlada relevantna, ne misle da je njihov glas bitan, ili ne misle da bi ih bilo ko na glasačkom listiću predstavljao ili mogao, jer bilo ko koji bi predstavljali narod bila bi mala manjina bez staža u vladi, nego što ima registrovanih demokrata ili republikanaca. Imamo veći broj od bilo koje veće stranke, ali oni nisu odustali pa zašto bismo mi?
9. Ljudi koji ne glasaju su apatični.
Kada glasate, dajete saglasnost vladajućih. To je ono što je glasanje. Ako svjesno glasate za ljude koje ne možete smatrati odgovornim, to znači da vas zapravo nije briga šta rade kada budu na funkciji. Sve do čega vam je stalo je vaše pravo glasa, a ne da li ćete zaista biti zastupljeni ili ne ili da li će vlada osigurati vaša prava. Prije izbora '08, kada se Obama već pridružio McCainu u podršci paketima spašavanja kojima se većina ljudi protivila, i kada je izrazio svoju namjeru da proširi rat u Afganistanu, molio sam svakog progresivnog mirovnog aktiviste koje sam poznavao da ne glasaju za spasavanje i rat. Nije ih bilo briga i oni su ipak glasali za Obamu. To je apatija. Ali to je gore od toga. Nakon što sam saznao koliko su naši izbori namješteni, počeo sam pitati aktiviste za izborni integritet da li bi i dalje glasali da je jedini mehanizam glasanja koji je odobrio savezni toalet za vodu. Otprilike polovina se samo nasmijala i rekla da naravno neće. Ali druga polovina se ogorčila i optužila me da pokušavam da im oduzmem dragocjeno pravo glasa. Kada sam završio sa pitanjima svih koje sam mogao, pokrenuo sam onlajn anketu i dobio iste rezultate. Polovina svih birača je zaista toliko apatično da ih nije briga hoće li im se glas baciti u wc šolju, sve dok mogu glasati. Oni zaista ne znaju razliku između glasa u vladi i neprebrojanog ili pogrešno prebrojanog, neprovjerljivog glasa za nekoga koga ne mogu smatrati odgovornim. Nikada se nisu potrudili da saznaju o čemu bi glasanje trebalo biti, a ipak misle da nisu apatični jer pripadaju političkoj stranci i glasaju.
10. Ako ne glasate, pomažete drugoj stranci.
Ne, ti si. Glasanjem za opozicionu stranku, treću stranu, nezavisnu stranku ili čak pisanjem u "Nitko od gore navedenih", "Niko", "Mickey Mouse", svoje ime ili yo mama, dajete svoj pristanak vladajućih da njima upravlja onaj ko pobijedi , a ne od kandidata za kojeg ste glasali. Ako dođe do 50% izlaznosti, pobjednički kandidat može tvrditi da je 50% biračkog tijela imalo dovoljno povjerenja u sistem da pristane na njihovo upravljanje.
11. Ako ne glasamo, naši glasovi nikada neće biti prebrojani i nećemo imati utjecaja.
Istina, ako ne glasamo, naši glasovi nikada neće biti prebrojani. Ali kako nada da bi se naši glasovi *mogli* *ponekad* prebrojati, pruža polugu? Izbori koji su upravo održani u Velikoj Britaniji imali su samo 32% izlaznosti. Tamo gdje su ljudi uopće glasali, pošto glasovi u UK zapravo moraju da se prebroje, izbacili su kandidate glavnih stranaka i glasali za treće strane (Stranku poštovanja Georgea Gallowaya za jednu, Piratsku stranku za drugu) i u Edinburghu, tipa koji je trčao obučen kao pingvin, koji sebe naziva Profesor Pongoo, dobio je više glasova od vodećih kandidata glavnih stranaka. http://www.guardian.co.uk/
12. Izbor su meci ili glasački listići, tako da je to beznačajno.
Ministarstvo domovinske sigurnosti je upravo iskoristilo ovlaštenje koje ste delegirali vladi kada ste glasali da kupi 450 miliona municije sa šupljim vrhom koja se po zakonu ne može koristiti u borbi i stoga se može koristiti samo protiv američkih građana. Vaši glasački listići su odobrili te metke. Postoji i treća opcija: ne glasati, ne boriti se, već jednostavno uskratiti našu saglasnost. To ima za posljedicu delegitimizaciju vlasti koja nas ne predstavlja i demonstriranje da nema saglasnost onih kojima vlada. To je legalna, nenasilna, efikasna opcija koja se zove nepoštivanje. Nepoštovanje može imati druge oblike, kao što je neplaćanje poreza ili stvaranje alternativnih sistema, ali to ne može delegitimizirati vladu. Budući da vlade izvode "svoje pravedne ovlasti iz pristanka onih kojima vlada", uskraćivanje naše saglasnosti je jedini način da se nenasilno delegitimizira vlada koja nas ne predstavlja.
13. Zli ljudi troše milione dolara na suzbijanje birača kako bi manjinama uskratili glas, a ljudi su se borili i umirali za pravo glasa, tako da glas mora biti vrijedan.
Niko se nije borio i umro za neprebrojan glas. Iako korporacije troše milione dolara na provođenje zakona o identifikaciji birača i drugih zakona o suzbijanju glasanja, one troše milijardi dolara za finansiranje predizbornih kampanja kako bi se dobile glasove za glavne stranke kako bi mogle tražiti pristanak vladajućih za svoje političke marionete u potpunom vlasništvu. Da ne žele da ljudi glasaju, te proporcije bi bile obrnute i više bi trošili na suzbijanje glasanja nego na izvlačenje. Napori suzbijanja birača imaju za cilj da zavaraju neupućene da misle da samo zato što im neko pokušava oduzeti glas, njihovi neprebrojani, neprovjerljivi glasovi za oligarhe koji ih neće predstavljati, moraju biti vrijedni.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati