Čudno, zar ne mislite, da su članovi Međunarodna agencija za atomsku energiju mogao usvojiti više od jedne rezolucije tokom petka (24.) završne sjednice svoje 48. Generalne konferencije u Beču, a sada je već četiri dana kasnije, jutro u utorak, 28., zapravo, ali nijedan od tekstova ovih rezolucija je već objavljeno na web stranici IAEA? (Ako mi ne verujete, pogledajte rezolucija.)
Mislim, nije kao da neka od pitanja obuhvaćenih ovim rezolucijama nisu bila u vijestima u posljednje vrijeme. U stvari, veoma, veoma u vestima.
Uzmite jedno od zaista velikih problema u koje je takozvana međunarodna zajednica trljala svoj kolektivni nos tokom mjeseca septembra 2004. Iranski nuklearni program, i brzo raste težinu iranske vlade širom Bliskog istoka, u velikoj mjeri zahvaljujući američkoj katastrofi zločinačkog rata i okupaciji zemlje koja leži na zapadu Irana.
U jednoj od rezolucija usvojenih prošlog petka (sudeći prema kratici objavljenoj na drugom mjestu na web stranici IAEA), „Generalna konferencija je pozvala sve države u regionu Bliskog istoka da preduzmu mjere, uključujući mjere izgradnje povjerenja i verifikacije, s ciljem uspostavljanja zona bez nuklearnog oružja u regionu. Zatražio je od generalnog direktora IAEA-e da nastavi raditi s državama regije kako bi se olakšala rana primjena potpunih zaštitnih mjera Agencije na sve nuklearne aktivnosti u regiji relevantne za pripremu modela sporazuma, kao korak ka uspostavljanju NWFZ [bez nuklearnog oružja Zona].” (“Države podržavaju mjere za jačanje zaštitnih mjera IAEA,” 24. septembar.)
IAEA-in “Molimo provjerite kasnije” umjesto stvarnog teksta ove rezolucije od posebnog je interesa u kontekstu trenutnih prijetnji – stvarnih ili propagandističkih – koje Amerikanci i Izraelci neprestano upućuju Vladi Irana. Kada sam juče citirao ovu konkretnu rezoluciju od 24. septembra (“Izraelski nuklearni kapaciteti i prijetnja” II), gdje je potvrdio „hitnu potrebu da sve države na Bliskom istoku odmah prihvate primjenu potpunih zaštitnih mjera agencije na sve svoje nuklearne aktivnosti… kao korak u jačanju mira i sigurnosti u kontekstu uspostavljanja nuklearnog "zona bez oružja", bio sam primoran da izvučem ovaj citat iz izvještaja agencije Frans pres od 24. septembra. (Michael Adler, "Agencija UN-a za atomsku energiju poziva na zonu bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, Sjeverna Koreja.") Ali samo rješenje se još uvijek nigdje ne može pronaći.
Opet je čudno, jer je „napredak cilja zone bez nuklearnog oružja u regionu“ nedavno potvrdio ništa manje u međunarodnoj panorami nego sam generalni sekretar UN-a (SG/SM/9486 IAEA136120. septembra).
Štaviše, Associated Press prenosi iz Beča da je, nakon što je rezolucija usvojena, “blizu desetak arapskih nacija ogorčeno kritiziralo Izrael, nazivajući ga jedinom nuklearnom prijetnjom u regiji i zahtijevajući da bude prisiljen da otvori svoje programe agenciji pregled i kontrole. Izraelska delegacija je izašla tokom svojih govora.” A u izjavi koju su potpisale sve 22 članice Lige arapskih država i koja je ušla u službeni zapisnik 48. Generalne konferencije IAEA-e u petak, jasno se žali da „Izrael nastavlja prkositi međunarodnoj zajednici... izlažući regiju nuklearnom riziku i prijeteći miru. ” (George Jahn, “Agencija za nadzor nuklearnog oružja zahtijeva program za otpadno oružje Sjeverne Koreje,” 24. septembar.)
Obraćajući se u petak Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku, iranski ministar vanjskih poslova Kamal Kharrazi ustvrdio je da "'legitimno razoružanje' mora biti nediskriminatorno" - "ubod", podsjeća AP, "usmjeren na Izrael, jedinu nuklearnu silu Bliskog istoka. ” „Iako insistiramo na našem pravu na tehnologiju u miroljubive svrhe, nismo ostavili, i otići ćemo, ni jedan kamen na kamenu kako bismo pružili garancije o našim miroljubivim namjerama“, rekao je Kharrazi. Ali „preovlađujuća svetska realnost ilustruje da se neobuzdani militarizam i slepi terorizam međusobno pojačavaju“, a „bruta i nesankcionisana vojna sila za postizanje nekih političkih ciljeva“ podriva mir i sigurnost svih naroda i država.—Ne baš vrišteći, divljih očiju procjena rizika za pomiješane oblasti mira i sigurnosti, razoružanja, vladavine prava i svjetskog poretka. (Tarek el-Tablawy, “Iranski ministar vanjskih poslova poziva na nediskriminatorni pristup razoružanju u regionu,” AP, 24. septembar.)
Sad. Koliko mogu da kažem u ovom trenutku (zapazite jutrošnji datum i vreme), ne samo da IAEA još nije uspela da arhivira bilo koji od ovih materijala. Ali ova jedina fraza-zona bez nuklearnog oružja—preuzeto direktno iz teksta rezolucije IAEA-e u petak, 24., primila je, ali dva usputna spominjanja u obimnom izvještavanju koje su glavni mediji na engleskom jeziku posvetili navodnim iranskim nuklearnim „ambicijama“ i Strahovi Amerikanaca i Izraelaca da te “ambicije” uključuju nuklearno oružje: I jedno i drugo Los Angeles Times i Newsday spomenuo frazu zona bez nuklearnog oružja u malim kratkim porucima u subotu, 25. septembra. (Pogledajte ispod, gdje ću objaviti njihove kopije.)
Da li bi neko želeo da postavi hipotezu zašto je ovaj pojam a zona bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku je dočekan, još jednom, i to već bezbroj puta, gotovo šutnjom od strane kolektivnih medija jedne države koja je pitanje iranskog nuklearnog programa postavila na svoje naslovne stranice i dnevne vijesti?
Postscript. Molimo pogledajte sliku Lutza Widmaier-a mnogoglava nuklearna hidra-A procvat nuklearnog korova, da bude vjeran komadu—arhivirao je New York Times. Ne znam kako Widmaier naziva ovo djelo. Ali mislim da je sigurna opklada da, ni u umu umjetnika ni u mislima grupnih mislilaca na New York Times, ponovljeni pozivi država Bliskog istoka (isključujući jednu državu) za a zona bez nuklearnog oružja u regionu su ušli u rekord kao napor da se smanje rizici koje nuklearno oružje predstavlja za ovaj dio svijeta. Što se toga tiče, nisu decenije odbijanja Amerikanaca i Izraelaca da razoružanje dovode u pitanje ono glavno deblo iz kojeg su ponikli svi drugi rizici širenja. Umjesto toga, to su Iranci. Iračani. Libijci. Sirijci. Severnokorejci. The Whatevers.
"Iranski planovi za nuklearno gorivo proširuju globalni razdor oko tehnologije,” Craig S. Smith, New York TimesSeptembar 23, 2004
"SAD cilja na iranski utjecaj u Iraku”, Robin Wright i Justin Blum, Washington postSeptembar 25, 2004
"Šta se može, a šta ne može učiniti u vezi sa Severnom Korejom i Iranom,” David E. Sanger, New York TimesSeptembar 26, 2004Implementacija Sporazuma o zaštitnim mjerama NPT-a u Islamskoj Republici Iran, IAEA, 1. septembar 2004
Rezolucija GOV/2004/79, Odbor guvernera IAEA, 18. septembar 2004"Iranska strašna prijetnja (Možda bi se mogao odbraniti),” Edward S. Herman, Z Magazine, Oktobar, 2004
“Izraelski nuklearni kapaciteti i prijetnja” I, ZNet blogovi, 4. septembar
“Izraelski nuklearni kapaciteti i prijetnja” II, ZNet blogovi, 27. septembar
FYA (“Za vaše arhive”): (A) Kopije dva mejnstrim medijska izvještaja na engleskom jeziku u kojima se čak spominje fraza “zona bez nuklearnog oružja” (ili njihove bliske varijacije) u kontekstu Bliskog istoka od prošlog petka završne sjednice 48. Generalne konferencije Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču.—Osjećam se mnogo sigurnije kada znam da je cilj eliminaciju nuklearnog oružja sa Bliskog istoka je tako visoko rangiran među Amerikancima da svaki put kada neko sa Bliskog istoka pokrene ovo pitanje, oni i njihovi čudesni mediji to puste u toalet, bez ikakvog piska autentične zabrinutosti. (B) Kopije nekoliko gore navedenih članaka. Budući da vam veze do njih možda neće raditi, polažem ih ovdje.
(A)
Los Angeles Times
25. septembar 2004. subota
SEKCIJA: GLAVNE VIJESTI; Foreign Desk; dio A; str. 11
NASLOV: UKRATKO / AUSTRIJA;
Atomska agencija se fokusira na Sjevernu Koreju, Bliski istok
BYLINE: Iz izvještaja Times Wire
Međunarodna agencija za atomsku energiju zahtijevala je da Sjeverna Koreja ukine svoj program nuklearnog oružja i pozvala zemlju da dozvoli inspekcije.
U zasebnoj rezoluciji, sastanak Međunarodne agencije za atomsku energiju sa 137 zemalja pozvao je Bliski istok da postane zona bez nuklearnog oružja. Ta rezolucija je viđena kao iskosa kritična prema Izraelu.
Konferencija nema nadležnost da sprovodi rezolucije.
Newsday (New York)
25. septembar 2004. subota
SEKCIJA: VIJESTI; str. A13
NASLOV: IZJAVE SVIJETA I NACIJE
BYLINE: Sastavljeno iz vijesti
............
AGENCIJA ZAHTJEVA PRESTANAK NUKLEARNE AKTIVNOSTI. Agencija UN-a za nuklearnu kontrolu zatražila je u petak da Sjeverna Koreja okonča svoj program nuklearnog oružja i pozvala zemlju da dozvoli inspektorima agencije da nadziru ukidanje njenih programa naoružanja. U posebnoj rezoluciji, sastanak Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču sa 137 zemalja također je pozvao da Bliski istok postane zona bez nuklearnog oružja.
(B)
The New York Times
23. septembar 2004. četvrtak
SEKCIJA: Sekcija A; Kolona 1; Foreign Desk; str. 5
NASLOV: Iranski planovi za nuklearno gorivo proširuju globalni razdor oko tehnologije
NAPISA: CRAIG S. SMITH
DATUM: PARIZ, 22. septembar
Iran je u srijedu ponovio svoje pravo da proizvodi uranijsko gorivo za nuklearnu energiju, iskoristivši razdor između zemalja koje posjeduju nuklearno oružje koje žele usporiti širenje takve tehnologije i zemalja u razvoju koje tu tehnologiju vide kao pravo svake potpisnice Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja .
"Ovo pravo je sadržano u sporazumu o neširenju oružja i mi ga nećemo odustati", rekao je iranski predsjednik Mohammad Khatami novinarima nakon sastanka vlade u Teheranu, prenosi agencija Frans pres. On je obećao punu saradnju sa programom neširenja oružja ako to pravo bude međunarodno priznato.
Iran se bori protiv koalicije zemalja, predvođenih Sjedinjenim Državama, koje ga žele spriječiti u razvoju svojih nuklearnih sposobnosti, bojeći se da namjerava koristiti tehnologiju za proizvodnju oružja. Ali Sjedinjene Države su naišle na snažan otpor nekih od 35 zemalja u odboru Međunarodne agencije Ujedinjenih naroda za atomsku energiju.
Te zemlje tvrde da je sporazum postao oruđe nuklearnih država da ometaju nuklearni razvoj u nacijama u koje nemaju povjerenja i da je izgubio svoju prvobitnu svrhu. Prvobitna svrha bila je da se podstakne sistem prema kojem je zemljama bez nuklearnog oružja koje su potpisale sporazum obećana puna podrška u razvoju drugih nuklearnih tehnologija u zamjenu za odricanje od nuklearnog oružja.
Debata o iranskom pravu da proizvodi nuklearno gorivo, koje bi se moglo preusmjeriti na proizvodnju nuklearnog oružja, proširila je jaz.
Mnoge zemlje u razvoju priznaju da Iran možda koristi rupe u ugovoru za razvoj nuklearnog oružja. Ali oni tvrde da nejednakosti u programu neširenja oružja potkopavaju napore da se te rupe zatvore.
Iran je pokušao da iskoristi frustraciju među zemljama u razvoju sa jednostranom prirodom poštovanja sporazuma.
„Jasno je da postoji dvostruki standard“, rekao je prošle sedmice u Beču Hossein Mousavian, zvaničnik iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Tvrdio je da je Iran nepravedno kažnjen, dok Izrael, članica IAEA za koju se pretpostavlja da ima nuklearno oružje, nikada nije potpisao Ugovor o neširenju nuklearnog oružja niti je prihvatio inspekcije.
Zabrinutost zbog dvostrukih standarda odgodila je odluku agencije o Iranu prošle sedmice. Odbor agencije konačno je u subotu usvojio rezoluciju kojom se osuđuje Iran. Međutim, nekoliko evropskih zemalja i zemalja u razvoju pročitalo je saopštenja u kojima je jasno da rezolucija, kojom se Iran poziva da obustavi svoje aktivnosti nuklearnog goriva, nije ni pravno obavezujuća niti bi se mogla koristiti kao presedan za slične akcije protiv drugih članica, rekao je zapadni diplomata koji je prisustvovao sastanak.
Iran se očito nada da mu je ova divizija dala prostor za manevar prije 25. novembra, kada će agencija razmotriti iranski slučaj i odlučiti o daljnjim akcijama. Sjedinjene Države traže od agencije da uputi Iran Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda zbog obogaćivanja uranijuma bez obavještavanja agencije.
Iran je dobrovoljno prestao obogaćivati uranijum prošle godine kao gest dobre volje, dok je IAEA istraživala njegove nuklearne aktivnosti, koje su uglavnom bile skrivene do 2002. Ali zemlja je insistirala da je suspenzija privremena.
Iran je u utorak rekao da je počeo pretvarati 40 tona uranijum oksida u gas uranijum heksafluorid, sirovinu za obogaćeni uranijum. Iako još nije nastavio s obogaćivanjem plina ubacivanjem u supersonične centrifuge, predsjednik Khatami je rekao da to namjerava učiniti.
The Washington Post
25. septembar 2004. subota
Ultimate Edition
SEKCIJA: A Sekcija; A17
NASLOV: SAD cilja na iranski uticaj u Iraku;
Zvaničnici kažu da Teheran pomaže šiitskim strankama
BILINE: Robin Wright i Justin Blum, Washington Post Staff Writers
Bushova administracija istražuje nekoliko koraka usmjerenih na obuzdavanje rastućeg utjecaja Teherana u Iraku, prema američkim zvaničnicima, koji kažu da je podjela između Pentagona i State Departmenta paralizirala sposobnost administracije da kreira dugoročnu politiku prema Iranu na tri godine.
Kao jednu od mjera, Sjedinjene Države su izdvojile 40 miliona dolara kako bi pomogle iračkim političkim strankama da se mobiliziraju - i, suptilno, da se suprotstave podršci Irana svojim saveznicima u novoj utrci da utiču na ishod, rekli su američki zvaničnici.
Sa izborima u Iraku za četiri mjeseca, administracija je postala sve zabrinutija zbog resursa koje Teheran ulijeva u iračke već dobro organizirane šiitske vjerske stranke, što im daje prednost u odnosu na umjerene i nesektaške stranke koje se bore, rekli su zvaničnici.
Iran je tokom prošle godine pružio desetine miliona dolara i drugu materijalnu podršku nizu iračkih stranaka, uključujući Vrhovni savjet za islamsku revoluciju u Iraku, Islamsku Dawa partiju i Mahdi Armiju pobunjeničkog klerika Moqtade Sadra, kažu američki zvaničnici. Američka sredstva će u teoriji biti dostupna svim iračkim strankama, iako je cilj SAD-a da ojača izglede sekularnih grupa - uz pretpostavku da se stranke koje podržava Iran vjerovatno neće obratiti Americi za obuku ili novac, rekli su američki zvaničnici.
U drugom diplomatskom potezu koji je dijelom usmjeren na Iran, Sjedinjene Države promoviraju plan za konferenciju koja bi spojila Sjedinjene Države sa susjedima Iraka, uključujući Iran, plus predstavnike Europske unije, Grupe osam industrijaliziranih zemalja, Organizacije Islamske konferencije, Arapske lige i Zaljevskog vijeća za saradnju.
Državni sekretar Colin L. Powell lobirao je za konferenciju u Ujedinjenim nacijama ove sedmice, znajući da će ona pružiti okruženje u kojem će učestvovati on i iranski ministar vanjskih poslova, rekli su američki zvaničnici. Sastanak je okvirno planiran za sredinu novembra, nakon završetka svetog mjeseca Ramazana, u Egiptu.
“To nije pokušaj otvaranja kanala prema Iranu. To je način da se razgovara o tome kako svi susjedi Iraka i posebni prijatelji i drugi mogu pomoći iračkoj vladi, a to uključuje i Iran”, rekao je visoki dužnosnik State Departmenta koji je govorio pod uvjetom anonimnosti zbog tekuće diplomatije. “Radi se o tome kako biti odgovorni susjedi i jedna od naših briga je da Iran nije odgovoran susjed. To je način rješavanja jednog od problema koje imamo s Iranom.”
Ova dva poteza uslijedila su nakon odluke najvišeg vanjskopolitičkog tima administracije ovog ljeta da pokrene korake kako bi spriječio Iran da dobije glavnu ulogu iza kulisa u oblikovanju iračke vlade koja bi trebala biti izabrana u januaru, rekli su američki zvaničnici. Ali oni također odražavaju američko priznanje da će pokušaji da Iran zadrže podalje od Iraka, s obzirom na jake vjerske, geografske i etničke veze koje datiraju stoljećima, vjerovatno propasti, a mogli bi se čak i vratiti, rekli su američki zvaničnici.
“Ideja da možete spriječiti Iran da ima utjecaj ili da igra ulogu je potpuno deplasirana, s obzirom na veze između sveštenstva, geografske blizine, duge granice, porodičnih veza, velike zajednice šiita iz Irana i svih mula koji su studirali u iste škole pod istim nastavnicima”, rekao je Shaul Bakhash sa Univerziteta George Mason, stručnjak za Iran i autor knjige “Vladavina ajatolaha: Iran i islamska revolucija”.
Mjere su pokušaj da se popuni vakuum u politici stvoren debatama koje se podjela unutar administracije — uglavnom između ministarstava odbrane i State Departmenta. Unutrašnje podjele spriječile su postizanje dogovora o formalnoj predsjedničkoj direktivi o Iranu koja bi razjasnila ukupni, dugoročni pristup administracije, rekli su američki zvaničnici.
Prvobitni nacrt direktive pozivao je na kombinaciju pritiska i obuzdavanja šargarepe i štapa, uz izglede za dijalog o nekim pitanjima od zajedničkog interesa, uključujući Irak i Afganistan, prema američkim zvaničnicima upoznatim s dokumentom. Ali neki kreatori politike Pentagona željeli su ubaciti oštriji jezik pozivajući na promjenu vlade Teherana, rekli su izvori.
Zastoj ostavio je Washingtonu ograničen izbor u razvoju šire strategije i pokušaju obuzdavanja ili kažnjavanja Irana ako nastavi s obogaćivanjem uranijuma prkoseći nuklearnom nadzorniku UN-a, Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju.
Sjedinjene Države pokušavaju dobiti podršku među drugim državama za prosljeđivanje ovog pitanja Vijeću sigurnosti UN-a, koje bi moglo uvesti sankcije, uključujući embargo na naftu, ako Iran ne ispuni zahtjeve da okonča sve nuklearne aktivnosti koje bi se mogle iskoristiti za razvoj oružje. Iran je insistirao da je njegov nuklearni program usmjeren na proizvodnju energije.
Realnost današnjeg tržišta nafte, međutim, čini bilo kakvu vrstu embarga malo vjerojatnom, ako ne i nemogućom, kažu naftni analitičari.
Međunarodni embargo na iransku naftu mogao bi podići cijenu nafte sa trenutne cijene, koja se sada približava 50 dolara po barelu, na oko 80 dolara po barelu, rekao je Robert E. Ebel, predsjedavajući energetskog programa u Centru za strateške i međunarodne studije. U cijenama prilagođenim inflaciji, to bi bilo više nego kada su cijene nafte dostigle vrhunac 1981.
Svjetska proizvodnja nafte blizu je kapaciteta i potražnja raste, posebno u Kini i Indiji, rekao je Ebel. “Vijeće sigurnosti ne bi prihvatilo naftni embargo Iranu, posebno kada je malo vjerovatno da će iračka nafta uskoro doći na tržište na mjerljiv način”, dodao je Ray Takeyh, stručnjak Vijeća za vanjske odnose za Iran.
Iran proizvodi u prosjeku 3.9 miliona barela sirove nafte dnevno, što je oko 5 posto svjetske proizvodnje, saopštilo je Ministarstvo energetike. Izvozi oko 2.6 miliona barela dnevno. Čak i pokušaj zabrane ulaganja stranih naftnih kompanija u Iranu doveo bi do povećanja cijena, kažu analitičari.
“Pretpostavljajući konsenzus o sankcijama bilo koje vrste — a ja to ne pretpostavljam — onda su vam ostale sekundarne, razvodnjene sankcije ograničenog utjecaja na ekonomsku održivost Irana, kao što je pristup kreditnim institucijama, određenim tehnologijama i putovanja diplomata”, dodao je Takeyh. “A te vrste sankcija neće obeshrabriti ozbiljnog proliferatora, posebno zemlju koja vjeruje da je nuklearno oružje ključno za njen opstanak.”
The New York Times
26. septembar 2004. Nedjelja
Kasno izdanje – konačno
ODJELJAK: Odjeljak 4; Kolona 1; Week in Review Desk; Svijet; str. 3
NASLOV: Šta se može, a šta ne može učiniti u vezi sa Severnom Korejom i Iranom
NAPISA: DAVID E. SANGER
DATUM: VAŠINGTON
Već sedmicama, dok su američki televizijski ekrani bili podešeni na bombaške napade i odrubljivanja glava u Iraku, alternativni set slika visoke definicije sa špijunskih satelita iskače na monitorima Centralne obavještajne agencije i Nacionalne geoprostorno-obavještajne agencije.
Sateliti su fokusirani na Sjevernu Koreju i Iran, koji su oboje vidjeli američku preokupaciju Irakom kao priliku da napreduju sa svojim nuklearnim programima - i da predstavljaju izazov Americi i ostatku svijeta: Šta ćete učiniti o tome? Šta možete učiniti povodom toga?
Izazov je toliko ozbiljan da CIA kruži upozorenja da bi Sjeverna Koreja mogla izvršiti svoju prvu nuklearnu probu prije predsjedničkih izbora. A prošle sedmice Iranci su prkosili Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju rekavši da nastavljaju obogaćivanje uranijuma, iako insistiraju da je njihov projekt namijenjen samo za proizvodnju električne energije i da nije, kao što su Sjedinjene Države optužile, dio projekta bombe.
U prvoj predsjedničkoj debati u četvrtak uveče, očekuje se da će gospodin Bush ponovo tvrditi da je posvećen razoružavanju obje zemlje diplomatskim putem, a ne vojnom silom, a gospodin Kerry će vjerovatno ponoviti ono što je rekao u petak, da je gospodin Bush ”dopustio ove opasnosti da se poveća na njegovom predsjedničkom satu” fokusirajući se na daleko manje moćnu prijetnju, Sadama Huseina.
Realnost je da su američke opcije pregovaranja gotovo jednako ograničene kao i njene vojne opcije. Uprkos dvije godine intenzivne diplomatije uz Evropljane i Azijate, saveznici se još uvijek nisu složili oko jedinstvene strategije. I dok i gospodin Bush i g. Kerry odbacuju pristup jedni drugima, nijedan još nije opisao pristup za koji čak i njegovi savjetnici smatraju da ima velike šanse da dovede do stvarnog, trajnog razoružanja.
Postoje neki stvarni prijedlozi o kojima se raspravlja: jedan je tražiti "veliku pogodbu" u kojoj bi Sjeverna Koreja odustala od svog programa nuklearnog naoružanja u zamjenu za sigurnosne garancije, energiju i investicije. Drugi, nazvan "selektivni angažman", predviđa da se Iranu ponude poticaji na način koji je predložila dvostranačka grupa koju predvode Robert Gates, bivši direktor CIA-e, i Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost.
Ali tim gospodina Busha duboko je podijeljen između onih koji žele da stvarni pregovori počnu uskoro i onih koji bi svoje glavne nade polagali u podrivanje režima u Teheranu i Pjongjangu.
Sa svoje strane, Kerryjev tim ne želi da stavi svoje karte na sto, iz straha, prema rečima jednog demokrata uključenog u kampanju, „da će Kerryja otvoriti za optužbe Busha da će pregovarati o bezbednosti Amerike sa poluludi nuklearni diktatori”, čak i ako je to ono što loši izbori mogu zahtijevati.
Rezultat je da su se politika izborne godine i nuklearna politika udružile kako bi zamaglile svačije namjere čak i kada se atmosfera krize pojačava. Japanci su u srijedu poslali razarače Aegis u Japansko more i špijunske avione duž obale Sjeverne Koreje jer su sateliti pokupili dokaze aktivnosti oko sjevernokorejskih raketnih baza, što sugerira da će zemlja možda poslati projektil na let u blizini prepunog Japana gradova, kao i 1998.
Ali to nije najveća briga za Sjevernu Koreju. Do sada je možda imao dovoljno vremena da napravi šest ili osam oružja. Hoće li ga testirati da pokaže da je moć na koju treba računati? To je strategija koja je funkcionisala za Pakistan 1998.
Ili možda, samo možda, uzbuđenje je samo za pokazivanje. Možda je to samo blef "jer znaju da čekamo oktobarsko iznenađenje, u stilu Kim Džong Ila", rekao je visoki američki obavještajni zvaničnik, misleći na nepredvidivog sjevernokorejskog lidera.
Iran je daleko od nuklearnog arsenala; još uvijek proizvodi sastojke. Jedan visoki zvaničnik administracije rekao je prošle sedmice da „imamo vremena“ da se pozabavimo ovim pitanjem. Ali možda i ne toliko: Izraelci su počeli da jasno stavljaju do znanja da kada misle da je Iran prešao neku 'crvenu liniju', možda će morati da razmotre preventivnu akciju one vrste koju su preduzeli protiv iračkog nuklearnog reaktora 1981. Time je Washington uhvaćen između straha Izraela i insistiranja Evrope na izbjegavanju konfrontacije po svaku cijenu.
Iranci su ovu situaciju vješto odigrali. Američki obavještajni zvaničnici kažu da su svoj nuklearni program raspršili po manjim laboratorijama u većim gradovima, što onemogućava Izraelu da ga udari bez ubijanja civila. „Oni takođe vide uticaj na Evropu“, kaže Robert Einhorn, nuklearni naučnik iz Centra za strateške i međunarodne studije, napominjući da su prošle sankcije koje su uključivale evropske zemlje, koje imaju jake interese za naftu i druge trgovinske interese sa Iranom, bile „blage i kratke -živeo.”
G. Kerry je preskočio taj problem kada je u petak izjavio da ću kao predsjednik "jasno staviti do znanja Iranu da ćemo predvoditi međunarodne napore za uvođenje oštrih sankcija ako trajno ne obustave svoj program obogaćivanja uranijuma" i dokažu da jesu ne pravi oružje.
Ali, bez obzira da li je on ili gospodin Bush onaj u Ovalnoj kancelariji 20. januara, predsjednik će se suočiti s još jednim problemom: nisu samo mule ti koji žele da Iran ima nuklearnu opciju. I mnogi iranski reformatori ga žele. Za sve njih, radi se o tome da ne izgledaju kao slabić u susjedstvu nuklearnih država: Pakistana, Indije, Kine i Rusije. A sada najveća svjetska nuklearna sila pokušava spojiti sekularne demokratije u susjedstvu, u Iraku i Afganistanu. Suočavajući se s tom geografijom, moguće je da se Iran ne može nagovoriti da izađe iz bombe - iako bi se mogao zadovoljiti kontrolom "nuklearnog gorivnog ciklusa", procesa proizvodnje goriva koje je pogodno za proizvodnju električne energije. Uz više obogaćivanja, isto gorivo bi se moglo koristiti i za bombu.
„Ovo pravo je sadržano u sporazumu o neširenju oružja i mi ga nećemo odustati“, rekao je iranski predsjednik Mohammad Khatami novinarima u Teheranu prošle sedmice. Imao je pravo, i zato su predsjednik Bush i senator Kerry pozvali na ponovno pisanje temeljne pogodbe koja je sada na snazi između nuklearnih i nenuklearnih država. Prema različitim planovima, oba kandidata uskratila bi nenuklearnim državama pravo da grade svoja vlastita postrojenja za obogaćivanje goriva, zamjenjujući garanciju snabdijevanja gorivom i otpremu otpada iz zemlje.
Možda je odgovor "selektivni angažman", u kojem bi Sjedinjene Države postepeno posegnule za Iranom. Ali, spoljnopolitički saradnici gospodina Busha kažu da je Iran odbijao bilo kakve pokušaje.
Ipak, u slučaju Irana, ko god bude predsjednik sljedeće godine, imat će vremena da to shvati. U slučaju Sjeverne Koreje, vrijeme je možda isteklo. Prema većini obavještajnih procjena, Sjever ima dovoljno plutonijuma da napravi četiri do šest komada oružja, a mnogi stručnjaci - u Bushovim i Kerryjevim taborima - vjeruju da nikada neće odustati od svega. Teorija kaže da je bomba, ili potencijal da se napravi, jedina karta na koju izgladnjela, bankrotirana država poput Sjeverne Koreje mora igrati. Zato traže garancije. A Amerika inzistira na provjeri da je svaki komadić nuklearnog materijala napustio Sjever prije nego što beneficije poteku.
GOSPODIN. BUSH je rekao da ne bi "tolerisao" nuklearni sjever, ali je u prošlomjesečnom intervjuu odbio definirati šta tolerirati znači. Da li to ukazuje na to da je spreman učiniti sve što je potrebno da razoruža Sjever, kao što sugerira primjer Iraka, ili to znači da neće tolerisati da Sjever postane nuklearna sila? Neće reći.
G. Kerry je obećao u petak da ću "razgovarati direktno sa Sjevernokorejcima kako bih dobio provjerljiv sporazum koji će potpuno i nepovratno eliminirati njihov program nuklearnog oružja." Plemeniti cilj, onaj koji je Bill Clinton pokušao 1994. godine, prije nego što se zadovoljio sa "nuklearnim zamrzavanjem" koje je Sjever sada prekinuo. Možda bi Sjeverna Koreja sklopila veliku pogodbu, ali njeni lideri su izjavili da ne mogu pregovarati s predsjednikom Bushom. Nema sumnje da će gospodin Kim, strastveni gledalac satelitske televizije, biti uključen u debate za bilo kakav nagovještaj da bi mu gospodin Kerry ponudio bolju ponudu.
Agence France Presse — engleski
24. septembar 2004. petak 4:13 GMT
NASLOV: Agencija UN za atomsku energiju poziva na Bliski istok bez nuklearne energije, Sjeverna Koreja
NASTAVAK: Michael Adler
DATUM: BEČ 24. septembar
Agencija Ujedinjenih naroda za atomsku energiju pozvala je u petak na zonu bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku i na Sjevernu Koreju da ukine svoje programe nuklearnog oružja.
Očekuje se da će kasnije u petak donijeti rezoluciju o borbi protiv "nuklearnog i radiološkog terorizma".
Posljednjeg dana svoje jednonedeljne godišnje konferencije, Međunarodna agencija za atomsku energiju od 137 zemalja donijela je rezoluciju koja „potvrđuje hitnu potrebu za sve države na Bliskom istoku da odmah prihvate primjenu potpunih zaštitnih mjera agencije na sve svoje nuklearne aktivnosti … kao korak u jačanju mira i sigurnosti u kontekstu uspostavljanja zone bez nuklearnog oružja”.
Poziv IAEA-e za zonu bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku, koji je usvojen konsenzusom, nije posebno imenovao Izrael, ali je jasno bio usmjeren na jevrejsku državu, za koju se vjeruje da je jedina nacija u regiji s atomskim oružjem.
IAEA je također pozvala Sjevernu Koreju da "potpuno ukine svaki program nuklearnog oružja" i da dozvoli međunarodnim inspektorima da se vrate kako bi tamo nadgledali nuklearne aktivnosti, nakon što su izbačeni iz zemlje u decembru 2002.
Sjeverna Koreja, koja kaže da ima nuklearno oružje, povukla se u januaru 2003. iz međunarodnog sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji postavlja zaštitne mjere koje IAEA treba da provodi.
Chang-Beom Cho, južnokorejski ambasador pri IAEA, rekao je da Sjeverna Koreja "mora odustati od svog nuklearnog oružja i povezanih programa, uključujući svoj program obogaćivanja uranijuma na temeljit i transparentan način... tako da se ovo pitanje više ne pojavljuje u budućnosti ”.
U zahtjevu IAEA za Bliski istok bez nuklearne energije nije se posebno pominjao Izrael, koji niti potvrđuje niti negira da ima atomsko oružje i da je jedina država u regiji koja nije potpisala NPT.
Vjeruje se da Izrael, koji je član IAEA, ima do 200 komada nuklearnog oružja.
Izrael je bio dio konsenzusa u korist rezolucije, koja je donesena na vrijeme da izraelska delegacija krene na početak jevrejskog Yom Kipur festivala, najsvetijeg dana u jevrejskoj godini.
No, šef izraelske komisije za atomsku energiju Gideon Frank podsjetio je na konferenciji IAEA-e na insistiranje Izraela da mora postojati sveobuhvatni mirovni sporazum na Bliskom istoku prije nego što se stvori bilo kakva zona bez nuklearne energije i da „nijedan napredak koji ugrožava nacionalnu sigurnost nije održivo”.
Ali egipatski ambasador IAEA, Ramzy Ezzeldin Ramzy, rekao je da je uspostavljanje zone bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku “nešto što ne može čekati dok ne postoji pravedan i sveobuhvatan mir, ali je to sama osovina (takvog mira)”.
Rezolucija je bila dio kompromisnog paketa koji je razrađen uz moderaciju SAD-a. Izrael je pristao podržati poziv na Bliski istok bez nuklearne energije u zamjenu za arapski prijedlog za razgovor o "izraelskim nuklearnim sposobnostima i prijetnjama" koji je odložen do Generalne konferencije IAEA sljedeće godine.
Na ovogodišnjoj konferenciji IAEA-e u utorak je došlo do obračuna između nadzornog tijela UN-a i Irana, koji je prkosio ultimatumu IAEA-e da odmah zaustavi sve aktivnosti obogaćivanja uranijuma.
Sjedinjene Države optužile su Teheran da se upušta u "neumoljiv napor ka kapacitetu nuklearnog oružja".
Odbor guvernera IAEA-e od 35 zemalja usvojio je prošle sedmice rezoluciju da Iran "odmah" suspenduje sve dijelove ciklusa nuklearnog goriva.
No, šef iranske atomske energije Reza Aghazadeh rekao je ove sedmice da je Teheran započeo pretvaranje značajnih količina uranijumske rude u plin potreban za obogaćivanje uranijuma, koji proizvodi nuklearno gorivo za reaktore, ali se također može koristiti za proizvodnju eksplozivnog jezgra atomskih bombi.
IAEA je postavila rok do 25. novembra, kada će se njen odbor guvernera sljedeći put sastati, za konačnu reviziju iranskog nuklearnog programa. Washington traži da se Iran pošalje pred Vijeće sigurnosti UN-a, koje bi moglo uvesti kaznene sankcije.
Ostala je još jedna rezolucija o borbi protiv "nuklearnog i radiološkog terorizma" do kraja konferencije IAEA u petak.
Ta rezolucija se nastavlja na druge koje je usvojila IAEA od terorističkih napada na Sjedinjene Države 11. septembra 2001.
Cilj je bio da se "pruže savjete i obuku državama članicama (IAEA) o tome gdje su njihove ranjivosti, kako pojačati sigurnost na svojim granicama i kako zaustaviti ilegalnu trgovinu", rekao je portparol IAEA Mark Gwozdecky.
Što se tiče drugih događaja na konferenciji, IAEA je izabrala novi odbor guvernera i otvorila put za pridruživanje Čadu, Mauritaniji i Togu, čime je broj članova nadzornog odbora bio 140.
Associated Press Worldstream
24. septembar 2004. petak
NASLOV: Agencija za nadzor nad nuklearnim oružjem zahtijeva program Sjeverne Koreje za otpadno oružje
LISTA: GEORGE JAHN; Associated Press Writer
DATUM: BEČ, Austrija
Na sastanku 137-člane agencije za praćenje atomske energije zahtijevalo se od Sjeverne Koreje da se odrekne ambicija nuklearnog oružja i pozvalo je da dozvoli inspektorima agencije da nadziru ukidanje programa povezanih oružja.
U zasebnoj rezoluciji, sastanak Međunarodne agencije za atomsku energiju također je pozvao na zonu bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku – tekst koji je iskosa kritizirao Izrael, koji se smatra jedinom zemljom u regiji s potpuno razvijenim nuklearnim oružjem.
Konferencija nema ovlasti da sprovodi rezolucije, objavljene u petak. Ipak, ova dva teksta odražavaju međunarodnu zabrinutost oko dvije potencijalne regionalne žarišne tačke.
Sjeverna Koreja prijeti stvaranjem nuklearnog oružja, dok se na Bliskom istoku muslimanske nacije plaše nuklearnih kapaciteta Izraela, a Iran se sumnjiči da pokušava napraviti takvo oružje, zvoneći uzbunu u jevrejskoj državi
Sjeverna Koreja je prekinula svoje veze s agencijom 2002. godine, ostavljajući IAEA-u bez nadzora nad zemljom. Rezolucija je odražavala međunarodnu zabrinutost zbog prijetnji Pjongjanga da će izgraditi nuklearno oružje i pokušaje da se to iskoristi kao pregovarački instrument u šestostranim pregovorima koji su osmišljeni da istrgnu ustupke od Sjedinjenih Država i drugih nacija.
Generalni direktor IAEA Mohamed El Baradei rekao je odboru agencije prošle sedmice da nuklearni sukob sa Sjevernom Korejom predstavlja "ozbiljan izazov" za globalne napore da se kontroliše širenje atomskog oružja.
El Baradei je rekao da, pošto je njegova agencija zatvorena za Sjevernu Koreju od decembra 2002., ne može reći da li je ta zemlja preusmjerila osjetljivi nuklearni materijal drugim nacijama ili grupama koje žele napraviti bombu.
Kriza je počela prije dvije godine kada su američki zvaničnici rekli da je Sjeverna Koreja priznala da ima program nuklearnog oružja kršeći sporazum iz 1994. godine. IAEA je u februaru 2003. proglasila Sjevernu Koreju kršenjem Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.
Sjedinjene Države i njihovi saveznici obustavili su isporuke nafte izolovanoj komunističkoj zemlji. Sjeverna Koreja je zauzvrat protjerala inspektore IAEA, onemogućila nadzorne kamere agencije, povukla se iz globalnog sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja i rekla da će ponovo aktivirati svoj glavni nuklearni kompleks, zamrznut od 1994. godine.
Šestostrani pregovori – između Sjeverne Koreje, Južne Koreje, Japana, Rusije, Kine i Sjedinjenih Država – čiji je cilj uvjeriti Sjevernu Koreju da prekine razvoj nuklearnog oružja su na čekanju. Izražavajući svoj posljednji prigovor na nastavak pregovora, Sjever je nedavno rekao da se neće složiti oko novog datuma dok Južna Koreja u potpunosti ne otkrije detalje svojih nedavno otkrivenih tajnih atomskih eksperimenata.
Rezolucija od petka, usvojena konsenzusom, poziva komunističku zemlju da "potpuno demontira svaki program nuklearnog oružja na brz, transparentan, provjerljiv i nepovratan način".
Izjavio je da "žali" odluku Sjeverne Koreje da prekine veze s IAEA-om i proglasi sebe više nevezanom Ugovorom o neširenju, te je pozvao da ponovo prihvati zaštitne mjere IAEA namijenjene nadgledanju njenog povratka na mirnu upotrebu atoma.
Japanski delegat Yukio Takasu rekao je na konferenciji da se Sjeverna Koreja "mora odmah obavezati da će demontirati" sve svoje nuklearne programe.
"Rano mirno rješavanje ... (sjevernokorejskog) nuklearnog pitanja je od suštinskog značaja za osiguranje mira i stabilnosti u sjeveroistočnoj Aziji", rekao je.
Rezolucija o Bliskom istoku je prihvaćena nakon višesatnih pregovora u pozadini. Muslimanske nacije suzdržale su se od podnošenja povezane rezolucije kojom se osuđuju navodni "nuklearni kapaciteti i prijetnja" Izraela u zamjenu za pristanak da to pitanje ostane na dnevnom redu sastanka sljedeće godine.
Ipak, u izjavama nakon što je bliskoistočni tekst odobren, blizu desetak arapskih nacija ogorčeno je kritiziralo Izrael, nazivajući ga jedinom nuklearnom prijetnjom u regiji i zahtijevajući da bude prisiljen da otvori svoje programe za uvid i kontrolu agencija. Izraelska delegacija je izašla tokom svojih govora.
"Izrael nastavlja da prkosi međunarodnoj zajednici... izlažući regiju nuklearnom riziku i prijeteći miru", navodi se u dokumentu koji je Liga arapskih država 22-člane države dostavila za zvanične zapise konferencije.
Associated Press Worldstream
24. septembar 2004. petak
NASLOV: Iranski ministar vanjskih poslova poziva na nediskriminatorni pristup razoružanju u regionu
BYLINE: TAREK EL-TABLAWY; Associated Press Writer
DATUM: UJEDINJENE NACIJE
Iranski ministar vanjskih poslova rekao je u petak da njegova zemlja neće "ostaviti kamen na kamenu" u uvjeravanju svijeta da je njegov nuklearni program namijenjen za miroljubivu upotrebu, ali je optužio da "legitimno razoružanje" mora biti nediskriminatorno - napad usmjeren na Izrael, jedini nuklearni program na Bliskom istoku moć.
Kamal Kharrazi je na ministarskom sastanku Generalne skupštine UN-a rekao da je njegova zemlja jedina žrtva oružja za masovno uništenje posljednjih godina.
Kao rezultat toga, "Iran vrlo snažno osjeća apsolutnu imperativnu kolektivnu i multilateralnu kampanju zasnovanu na pravilima za iskorjenjivanje svega ovog oružja i sprječavanje širenja nuklearnog oružja kao privremenu mjeru", rekao je Kharrazi.
Iran i Irak vodili su krvavi rat između 1980. i 1988. u kojem je Sadam Husein koristio hemijsko oružje protiv iranskih snaga.
Ali Kharrazi, čija se vlada posljednjih sedmica našla na udaru kritika zbog pitanja o tome želi li razviti nuklearno oružje, rekao je da se takvi napori za razoružanje moraju poduzeti na "nediskriminatoran način".
Komentar se odnosio na Izrael, jedinu naciju na Bliskom istoku zahvaćenom sukobima koja posjeduje nuklearno oružje, iako su izraelski zvaničnici to odbili potvrditi.
“Iako insistiramo na našem pravu na tehnologiju u mirovne svrhe, nismo ostavili, i otići ćemo, nijedan kamen na kamenu kako bismo pružili garancije o našim miroljubivim namjerama”, rekao je Kharrazi.
Kharrazi je rekao da je Iran pokazao svoju posvećenost borbi protiv terorizma hapšenjem i izručenjem "najvećeg broja članova Al-Qaide koje je uhapsila bilo koja država do sada".
Ali, napadajući Sjedinjene Države i Britaniju zbog „ilegalnog“ rata s Irakom, rekao je da, iako su „mnogi u Iranu radosni što vide ubicu svojih sinova iza rešetaka“, svrgavanje Sadama Huseina je bilo kao „plod zabranjenog drveta.”
On je rekao da upotreba "brute i nesankcionisane vojne sile za postizanje nekih političkih, iako poželjnih ciljeva" podriva napore da se promoviše pravda, sloboda i jednakost.
"Preovlađujuća svjetska realnost ilustruje da se neobuzdani militarizam i slijepi terorizam međusobno pojačavaju", rekao je Kharrazi.
Iran, koji je američki predsjednik George W. Bush nazvao jednom od tri zemlje "osovine zla", usprotivio se ratu u Iraku. Ali američki zvaničnici su rekli da su neki od pobunjenika ili militanata koji djeluju u poslijeratnom Iraku zahvaćenom nasiljem ušli preko iranske teritorije.
Također, izvještaj Komisije od 11. septembra tvrdi da je Iran možda omogućio napade u Sjedinjenim Državama 2001. godine tako što je osam do 10 otmičara Al-Qaide obezbijedio siguran prolaz do i iz kampova za obuku terorista u Afganistanu. Iran je odbacio tu tvrdnju, rekavši da su muškarci možda ilegalno prošli kroz zemlju na putu za Afganistan.
Kharrazi je rekao da su napori UN-a da se uspostavi zona bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku "sistematski opstruirani nepopustljivošću Izraela i njegovim odbacivanjem svih multilateralnih instrumenata, nažalost nekažnjeno".
On je rekao da sve zemlje u regionu smatraju "izraelski arsenal, uključujući njegovo oružje za masovno uništenje, u kombinaciji s njegovom politikom i evidencijom agresije i državnog terorizma, kao najveću prijetnju regionalnom i globalnom miru i sigurnosti".
U međuvremenu u Beču, Austrija, na sastanku 137 zemalja UN-ovog nadzornog tijela za atomsku energiju, Međunarodne agencije za atomsku energiju, zatražilo se od Sjeverne Koreje da se odrekne svog programa nuklearnog oružja i donijela zasebnu rezoluciju kojom se poziva na zonu bez nuklearnog oružja na Bliskom istoku.
Tekst se iskosa odnosi na Izrael.
Upravni odbor IAEA-e rekao je da će u novembru presuditi da li se Iran povinovao zahtjevima da obustavi svoj program obogaćivanja uranijuma, a zatim bi mogao uputiti pitanja o iranskom programu Vijeću sigurnosti UN-a. Iran je rekao da bi takav ultimatum mogao dovesti do toga da ograniči pristup IAEA svojim objektima.
Također u petak, francuski ministar vanjskih poslova Michel Barnier rekao je novinarima da je vrijeme da Iran uvjeri svijet u svoj program ili se suoči s mogućim djelovanjem Vijeća sigurnosti.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati