Chandra Prakash Gajurel, zvani C.P. Gajurel ili Gaurav, navodi se u artiklu uvezenom iz Kasama ispod, prava poslednja prepreka. Nije nevjerovatno da će ustanak trećih naroda na ulicama ponovo uspostaviti vladu predvođenu maoistima i koaliciju potlačenih klasa u obliku demokratskog centralizma koji će primjenjivati ono što bi se moglo smatrati diktaturom nad klasama tlačitelja koje predstavljaju stranke kao što su Nacionalni kongres i nad oportunističkim i revizionističkim tendencijama kao što je primjer UML-a. Moj intervju sa Gauravom je pronađen OVDJE (fotografija je jedna od nekoliko snimljenih u to vrijeme).
Vodi do ulaska u Kasami:
Ovaj članak je objavljen na WPRM Britain web stranica.
Pitanje: Da li zamišljate ulogu nepalskog kongresa i CPN-a (Ujedinjenih marksista-lenjinista) nakon Nove demokratske revolucije?
Odgovor: Ako ne promijene svoju ideološko-političku liniju, ne predviđamo da će moći izaći na te izbore. Novi demokratski sistem to neće dozvoliti ako ne promijene svoju ideološko-političku liniju i ponašanje.
* * * * * **
Nepal: Drug Gaurav govori o demokratiji i kulturnoj revoluciji
Gaurav je nedavno postao jedan od sekretara u novoj rukovodnoj strukturi Jedinstvene komunističke partije Nepala (maoističke) (UCPN[M]). Aktivisti Svjetskog narodnog pokreta otpora susreli su se s njim u uredu stranke u Paris Dandu, Katmandu, gdje smo pokušali dublje ući u pitanje demokracije, konkretno UCPN(M) koncept demokracije 21. stoljeća, održavanja izbora pod novom demokratijom, i kako se to odnosi na teoriju i praksu Velike proleterske kulturne revolucije u Kini.
WPRM: U trenutnoj situaciji kada UCPN(M) cilja na Novu demokratsku revoluciju, čini se važnijim nego ikad razumjeti partijsku ideju demokratije 21. stoljeća, konkurentskih izbora pod novom demokratijom i socijalizma, možete li objasniti ovaj koncept nama?
Drug Gaurav: Da, sada smo u fazi završetka Nove demokratske revolucije. Novi demokratski sistem nije socijalistički sistem. To je buržoaski demokratski sistem. Razlika je u tome što se revolucija pravi pod vođstvom proletarijata.
Stari tip buržoaske demokratske revolucije dogodio se pod vođstvom buržoazije, ali će se Nova demokratska revolucija desiti pod vođstvom proletarijata. Kada ga vodi proletarijat, on će voditi ka socijalizmu i komunizmu. S druge strane, ako buržoasku demokratsku revoluciju vodi kapitalistička klasa, ona će ili konsolidirati kapitalizam ili će se, ako se uopće razvija, razvijati prema imperijalizmu. To je razlika. Dakle, Nova demokratska revolucija u ovom smislu nije socijalistička revolucija, to je buržoaska demokratska revolucija, ali je predvodi proletarijat. A, kada proletarijat povede ovu revoluciju i revolucija bude završena, onda će odmah krenuti ka socijalizmu. Neće konsolidovati buržoasku demokratiju, već će krenuti ka socijalizmu.
Ova debata je ozbiljno vođena tokom 1956. u Komunističkoj partiji Kine (KPK). Ljudi poput Deng Xiaopinga rekli su da je vrijeme za konsolidaciju kapitalizma, budući da je to buržoaska demokratska revolucija. Ali, Mao je rekao da to ne treba konsolidovati, treba ići naprijed u socijalizam. Ovo je osnovna podjela između Nove demokratije i socijalizma. A pitanje koja klasa vodi je fundamentalno pitanje.
Što se izbora tiče, pod novim demokratskim sistemom postojaće širok antifeudalni i antiimperijalistički savez. Ovo će biti klasni karakter Nove demokratske revolucije. Svakako je tačno da nisu sve antifeudalne i antiimperijalističke snage komunisti.
Ali treba postojati širok savez UCPN(M) sa različitim političkim snagama koje su antifeudalne i antiimperijalističke. Moramo priznati postojanje ovih drugih političkih snaga, jer su one saveznik proletarijata tokom Nove demokratske revolucije. Dakle, moramo garantovati njihovu političku slobodu, a politička sloboda tih stranaka je već sprovedena iu Kini.
U Kini je, osim KPK, postojalo još devet političkih partija, od kojih su sve bile antifeudalne i antiimperijalističke. Oni su se takmičili i učestvovali na izborima sa KPK, a neki od njih su postali ministri u vladi. I u našem slučaju moramo prepoznati te sile. Oni nisu komunisti, ali su saveznici antifeudalnih i antiimperijalističkih snaga i treba im jamčiti političku slobodu.
Kada naša stranka govori o višestranačkom nadmetanju ili demokratiji, govorimo o našem konceptu „demokratije 21. stoljeća“.
Međutim, razlika je u tome što je u Kini postojao uslov da su sve antifeudalne i antiimperijalističke snage morale da sarađuju sa KPK. Ovo je bio preduslov. Ali sada naša stranka govori o tome da dozvoli tim političkim strankama da se takmiče čak i sa UCPN(M).
U Kini je postojao preduslov, nije im bilo dozvoljeno da se takmiče, ali su morali da sarađuju. Na izborima su pravili neku vrstu kompromisa ili pregovora i konsenzusom su fiksirali kandidate. U nekim izbornim jedinicama druge stranke su iznijele svog kandidata, a KPK nije. I u većini drugih mjesta nisu imali kandidata, ali su podržavali kandidata KPK.
Ali danas u Nepalu govorimo o konkurenciji. Svim tim političkim partijama biće dozvoljeno da se takmiče sa UCPN(M). Možemo imati direktne izbore sa tim strankama i maoistima. To je razlika. Ovakvu stvar formulišemo zato što imperijalisti i kapitalisti, koji su neprijatelji socijalizma i komunizma, optužuju komunističke partije da ne dozvoljavaju drugim partijama da se takmiče. Kažu da nema konkurencije, nema demokratije. I zapravo, na stari način je bilo prostora da te političke stranke zbune mase. Na primjer, postoje izbori, ali postoji samo jedan kandidat, a ako svi moraju glasati za istog kandidata šta to znači? To je nešto poput selekcije. Ali jasno ćemo staviti do znanja da ljudi mogu glasati za svoje kandidate i da će ljudi moći birati između više od dva kandidata.
Nadalje, trebamo dati ljudima pravo opoziva. Ako kandidat kojeg su oni izabrali nije kompetentan, ili ide antinarodnim putem, građanima će biti osigurano pravo opoziva.
To je vrsta stvari koju moramo uvesti u izborni sistem. Tek tada možemo uvjeriti mase da mogu glasati za kandidata koji im se sviđa i to su pravi izbori na kojima ima mnogo kandidata. Izbori će imati određeno značenje. Ako postoji samo jedan kandidat onda je glasanje besmisleno.
To je ono što mislimo pod 'demokratijom 21. stoljeća'.
WPRM: Kako će se razvijati ova demokratija i korištenje izbora kako se Nova demokratska revolucija razvija u fazu socijalizma. Hoće li u ovom trenutku postojati više od jedne komunističke partije?
Druže Gaurav: Ne zamišljamo više od jedne Komunističke partije jer svaka politička partija ima klasni karakter. Proletarijat treba da ima svoju partiju.
Dugoročno, u konačnici, neće postojati različite političke stranke. Kada u tom slučaju ostvarimo socijalizam, mislimo da neće biti potrebe za drugim političkim partijama, jer će društvo doživjeti veliku promjenu. U to vrijeme neće biti drugih časova.
WPRM: Da li zamišljate ulogu nepalskog kongresa i CPN-a (Ujedinjenih marksista-lenjinista) nakon Nove demokratske revolucije?
Drug Gaurav: Ako ne promijene svoju ideološko-političku liniju, ne predviđamo da će moći izaći na te izbore. Novi demokratski sistem to neće dozvoliti ako ne promijene svoju ideološko-političku liniju i ponašanje.
WPRM: Drug Basanta u Radniku broj 12 je nedavno napisao da je Velika proleterska kulturna revolucija u Kini vrhunac dosadašnje primjene u praksi dijalektičkog materijalizma, nauke o revoluciji. Možete li nam sumirati lekcije Kulturne revolucije kako ih je formulirao UCPN(M)?
Drug Gaurav: Mislimo da je kulturna revolucija vrhunac razvoja marksizma-lenjinizma-maoizma.
Pošto je marksizam-lenjinizam-maoizam nauka u razvoju, nije nešto statično. Ona je u procesu razvoja i ovaj razvoj je povezan sa revolucionarnom praksom. Iz ove prakse proizilazi naša ideologija. A iz revolucionarne prakse, iskustava ruske i kineske revolucije, te iz primjera kontrarevolucije u tim zemljama, Mao je sintetizirao cijelu stvar i razvio teoriju Kulturne revolucije.
Ono što je Mao razvio u svom životu, bilo je više od onoga što je Lenjin učinio u svoje vrijeme, jer za Lenjina nije bilo moguće izvesti kulturnu revoluciju ili teoretizirati kulturnu revoluciju. Tokom svog života, u periodu revolucije i nakon toga pokušavao je da razvije čitavu revoluciju. Formulirao je toliko ideja i teorija o revoluciji. Ali u slučaju Maoa, u to vrijeme Kina nije bila kapitalistička zemlja, bila je polufeudalna polukolonijalna zemlja.
Dakle, odgovornost KPK bila je da nastavi sa ostvarivanjem buržoaske demokratske revolucije, kao i da nastavi sa socijalističkom revolucijom. Za KPK je bila historijska potreba da izvrši oba ova zadatka. KPK je, pod sposobnim vodstvom druga Maoa, vodila ove dvije revolucije iu procesu razvoja socijalizma, naučila lekcije koje je Mao izvukao iz kapitalističke restauracije u SSSR-u i mnogih pokušaja da preokrene revoluciju unutar same Kine. Ovo su bili materijali za druga Mao Zedonga za razvoj Kulturne revolucije. Sa svim ovim materijalima Mao je razvio našu ideologiju na kvalitativno viši nivo. I mi mislimo da je kulturna revolucija vrhunac, ona rješava problem revolucije tako što može spriječiti kontrarevoluciju. Mnogi ljudi kažu da je kulturna revolucija bila kineski fenomen,
to je urađeno u Kini, bilo ispravno ili pogrešno, tako da je to kinesko pitanje.
Ali mislimo da to nije kinesko pitanje, to je pitanje teorije i pitanje je ideologije. Dakle, to je univerzalna teorija. I mi podržavamo Kulturnu revoluciju kao univerzalnu teoriju komunizma. To važi i za Kinu, a važi i za Nepal.
WPRM: Zaista, Mao je rekao da buržoazija nije samo izvan partije, već upravo unutar nje. Kako će izbori pomoći da se razotkrije buržoazija unutar stranke?
Drug Gaurav: Izbori tu neće pomoći. Kroz izbore ne možete iskorijeniti buržoaziju unutar stranke.
Da biste iskorijenili buržoaziju unutar partije, morate provesti Kulturnu revoluciju, da biste saznali ko su kapitalistički putnici unutar partije. Izborni proces neće sve ove stvari odrediti. Proces izbora se odnosi na vrijeme kada postoje druge političke partije koje su saveznici proletarijata.
Mi ćemo se takmičiti samo sa tim partijama, a ne sa marionetama feudalizma i imperijalizma. Nema smisla takmičiti se sa reakcionarima. Konkurencija znači nadmetanje sa saveznicima, samo prijateljsko takmičenje. Dakle, diktatura će se i dalje primjenjivati protiv reakcionarnih političkih partija, profeudalnih i proimperijalističkih partija.
Što se kapitalističkih drumova unutar Komunističke partije tiče, ovo pitanje neće biti riješeno izborima. To je drugačije. Izbori se odnose na formiranje vlade i neka državna pitanja.
Ali partija proletarijata treba da razreši protivrečnosti unutar partije na drugačiji način. U tom slučaju moramo primijeniti Kulturnu revoluciju. Kulturna revolucija znači da partija treba da bude povezana sa masama. Mase će dobiti puno pravo da razotkriju vođe Komunističke partije. Ako su zaista kapitalisti, moraju biti razotkriveni. Ovo je linija mase koju je formulisao Mao. Napravio je slogan 'bombardirajte štab'. Sjedište znači vaše vlastito sjedište, ne sjedište drugih partija, već sjedište Komunističke partije. Jer u štabu ima mnogo kapitalističkih drumova, pa ljudi imaju pravo da bombarduju taj štab. Treba mobilisati ljude da razotkriju kapitalističke putnike. Samo kroz kulturnu revoluciju možemo iskorijeniti kapitaliste-putnike.
WPRM: Kulturna revolucija je uključivala mnoge primjere prakse demokratije, kao što je pravo bombardiranja štaba, četiri velike slobode, posteri velikih karaktera, formiranje Crvene garde, komiteti 3-u-1, pa čak i Šangajska komuna, a da ne spominjemo preorijentaciju zdravstvene zaštite, obrazovanja i razvoja ka ruralnim područjima. Zašto mislite da izbori u okviru Nove demokratije najbolje mogu obezbijediti demokratiju ljudima?
Druže Gaurav: Demokratija kako je definišu kapitalisti ili imperijalisti je, prema njihovoj definiciji, samo politička sloboda ili takmičenje na izborima.
Ali za nas to nije jedina karakteristika demokratije. Demokratija znači prava ljudi na hranu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, sve ekonomske potrebe. To su osnovne stvari za našu demokratiju. Dakle, mi preferiramo drugačiju definiciju demokratije.
Ono što je Mao iznio u Kulturnoj revoluciji, to su definitivno stvari demokratije. Mi podržavamo sve ove stvari. Ali uprkos svim ovim zahtjevima, smatramo da su izbori također neophodni. U prirodi izbora predstavnika preferiramo konkurenciju, ali samo u fazi Nove demokratije. Kada se društvo potpuno promijeni u socijalizam, onda izbori možda neće biti potrebni. Govorimo o Novoj demokratiji. Kada se društvo promijeni u socijalizam, situacija će biti drugačija.
Ne možemo sada tvrditi da će se isti metod izbora primjenjivati u vrijeme socijalizma. Kada postoje različite političke stranke tokom faze Nove demokratije, onda postoji konkurencija između političkih partija. Ali u socijalizmu će se klasni karakter društva promijeniti, iz temelja. U tom slučaju neće biti potrebe za raznim političkim partijama. I jasno je da postojanje političkih partija zapravo neće biti potrebno. Oni neće postojati. U tom slučaju izbori neće biti potrebni.
WPRM: Kako će praksa Kulturne revolucije i održavanje izbora spriječiti kapitalističku restauraciju? Šta će biti odlučujuće?
Drug Gaurav: Kao što sam rekao, ne možemo predvideti formu izbora u socijalizmu. Ali metod izbora definitivno neće biti odlučujući za sprečavanje kapitalističke restauracije. To može samo Kulturna revolucija.
WPRM: Prema Maou, neće biti potrebna jedna, već mnogo kulturnih revolucija tokom faze socijalizma, koja će trajati mnogo generacija.
Drug Gaurav: Da, veoma se slažemo sa ovim principom da se Kulturna revolucija nastavi.
Kada je kulturna revolucija prekinuta u Kini, rezultat je bila kapitalistička restauracija.
Ova istorija je tu da svi vide. Nakon Maoove smrti, revizionisti su rekli da kulturna revolucija nije potrebna. Oni su tih deset godina nazvali decenijama katastrofe, revizionisti, to je njihov sum. Ali za vrijeme Maoa kulturna revolucija nije uvijek bila direktno izvođena. Mao je bio gotovo prikovan za krevet, a odmah nakon njegove smrti to je preokrenuto. Da je Kulturna revolucija dalje sprovedena, definitivno bi sprečila restauraciju kapitalizma. Dakle, iz prakse Kine možemo shvatiti da moramo nastaviti Kulturnu revoluciju da bismo spriječili kapitalističku restauraciju. U Kini se deset godina provodila kulturna revolucija, ali to nije bilo dovoljno. To je bilo dovoljno samo za taj period. Moramo direktno provoditi kontinuirani proces Kulturne revolucije.
WPRM: Izbori u imperijalističkim zemljama trenutno su birokratska procedura koja skriva diktatorsku prirodu kapitalističkog društva. Kako će izbori pod novom demokratijom obezbijediti mehanizam za kontinuiranu revolucionizaciju masa, kao i mobilizaciju protiv opasnosti kapitalističke restauracije?
Drug Gaurav: Mislimo da se po pitanju koje vrste izbora i kako će se izbori sprovesti, postavlja jedno fundamentalno pitanje: ko vodi državu? Koja klasa vodi državu?
Sada je izbor u Ustavotvornu skupštinu bio moguć samo zato što je država bila u nekoj vrsti tranzicije. Ali nismo uvijek u periodu tranzicije. To je privremeni period.
U ovom periodu država nije toliko moćna. To je bilo moguće da naša stranka iskoristi zbog revolucionarne intervencije masa, tokom Narodnog rata i Narodnog pokreta 2006. Moglo je da naša stranka pobijedi, da pobijedi na izborima. Ali ista situacija se neće nastaviti još dugo. Država će konsolidovati sebe i svoj sopstveni klasni karakter. U tom slučaju ne može biti u tranziciji. Dakle, sve zavisi koja je klasa na vlasti. To je fundamentalno pitanje.
To će biti definisano ustavom, tako da je sada naša borba koncentrisana na pitanje ustava. Koja će vrsta ustava postojati? U osnovi postoje dvije pozicije: da li će to biti Narodna Savezna Republika, ukratko Narodna Republika kao što je ona u Kini, ali uzimajući u obzir neke specifičnosti Nepala, ili buržoaska republika, kapitalistička republika.
Naša borba je koncentrisana na ovu tačku, glavnu tačku borbe u našoj zemlji u ovom trenutku. Naša stranka je za Narodnu Republiku, druge stranke su za buržoasku republiku. Ako Narodna Republika pobijedi, to znači da je proletarijat pobijedio, da će biti na vlasti i da će održati svoje izbore pod tim uslovima. A pošto će oni već biti na vlasti biće sloboda za narod da glasa po svom izboru. Ali ako je proletarijat poražen, ako je na vlasti buržoaska republika, onda će kapitalistička klasa pobijediti, i definitivno će koristiti isti metod koji kapitalisti svijeta koriste na izborima. Nalazimo se u prelaznom periodu i ustav će definisati kakav će sistem biti u Nepalu i koja klasa će biti na vlasti. Od ishoda ove borbe ili borbe za novi ustav zavisiće i vrsta izbornog sistema.
WPRM: Sada kada se sve više govori o trećem Narodnom pokretu i nadolazećoj pobuni, možete li objasniti kako UCPN(M) zamišlja Novu demokratsku revoluciju? Da li je to moguće putem izbora?
Drug Gaurav: Kada govorimo o Jani Andolan (Narodni pokret) 3 govorimo o mobilizaciji masa. U mobilizaciji masa, postoji nekoliko stvari koje moramo uzeti u obzir.
U revoluciji u Nepalu u ovom trenutku, razgovor o Narodnoj Republici nije nezakonita stvar, nelegalno političko pitanje za postizanje revolucije. To je legitimno pitanje. Ostale političke stranke se mogu boriti za svoju republiku, zašto se maoistička partija ne može boriti za Narodnu Republiku?
Imamo puno pravo da se borimo za postizanje narodne revolucije.
Narodna Republika znači Nova demokratija, jer kada je Nova demokratska revolucija ostvarena u Kini, država se zvala Nova demokratska republika. Nova demokratska revolucija i Narodna Republika su isto. Postoji šansa da kroz proces donošenja ustava možemo napisati novi ustav Narodne Republike. Ali to se ne može postići bez masovnog porasta.
To je zato što se u datoj situaciji maoistička partija zalaže za Narodnu Republiku, ali mi nemamo dovoljnu podršku u Ustavotvornoj skupštini da napišemo svoj tip novog ustava. S druge strane, sve ostale političke stranke osim maoista također nemaju dovoljno podrške da svoj tip republike upišu u ustav.
U ovoj specifičnoj situaciji u Nepalu, samo Jana Andolan 3 može riješiti problem pisanja ustava. Novi ustav se ne može pisati samo u Ustavotvornoj skupštini. To nije moguće ni nama ni njima.
Kada treba da napišemo novi ustav, samo Jana Andolan, narodni uzlet, može izvršiti pritisak i stvoriti situaciju u kojoj bi sve druge snage, osim reakcionarnih, podržale maoistički prijedlog. Dakle, postoji mogućnost postojanja Narodne Republike. Ali u svim slučajevima samo će narodni uzlet, ili narodni pokret, dovršiti revoluciju. A naša stranka je za Janu Andolan 3.
Sada to zovemo narodna pobuna ili narodni revolt. Ali samo narodna revolucija može odigrati odlučujuću ulogu u stvaranju Nove demokratske revolucije.
WPRM: Šta mislite, kakvu ulogu maoisti i antiimperijalisti širom svijeta mogu odigrati u ovim pitanjima demokratije i izgradnje socijalizma i uspješnog završetka Nove demokratske revolucije u Nepalu? Kako možemo podići debatu o ovim pitanjima u međunarodnoj areni na viši nivo?
Drug Gaurav: U sadašnjoj fazi mi nećemo izvoditi socijalističku izgradnju. Sadašnji zadatak revolucije je da ostvari Novu demokratsku revoluciju. Tek tada možemo izvršiti socijalističku transformaciju. Sada smo u fazi Nove demokratske revolucije.
A međunarodni proletarijat bi trebao podržati maoistički pokret u Nepalu za ostvarenje Nove demokratske revolucije. Mislimo da se revolucija ne može replicirati, samo razvijati. To ne može biti fotokopija drugih revolucija. To neće biti stereotip revolucije. Nepalska revolucija se zasniva na određenim fundamentalnim principima marksizma-lenjinizma-maoizma, ali će imati svoj specifičan karakter.
U slučaju Kine, Mao je ovo nazvao 'sinifikacija marksizma'. Moramo izvršiti revoluciju, zasnovanu ne baš na onome što se dogodilo sa bilo kojom drugom revolucijom u svijetu, koja se dogodila u historiji pod vodstvom Komunističke partije. Iako su osnovni i temeljni vodeći principi ostali isti, postoji mnogo različitih aspekata, uključujući sigurnost te zemlje, međunarodnu situaciju i druga dešavanja u posljednjim decenijama.
Naša stranka smatra da u datoj situaciji sadašnja linija stranke može dovesti do završetka Nove demokratske revolucije. Dakle, naša klasa na međunarodnom planu treba da podrži forme koje je iznela naša partija za ostvarenje revolucije. Oni mogu dati prijedloge. Ali mi formulišemo taktiku kako postići revoluciju i to baš i ne odgovara drugim revolucijama. Naši drugovi su u različitim zemljama. Čitaju novine i dokumente i sve ostalo, i nađu slabosti i počinju da govore da više nismo komunisti, da smo revizionisti.
Iz vanjske analize naći će razlike. Ali šta je stvarnost? Realnost situacije je sasvim drugačija. A u sadašnjoj stvarnosti moramo izvršiti revoluciju. To je glavni zadatak UCPN(M).
Našu liniju smo formulirali na osnovu konkretne realnosti Nepala, sadašnje nacionalne i međunarodne situacije. Mislimo da drugi drugovi mogu da daju predloge, jer postoji opasnost. Kada smo u novom iskustvu postoji i rizik, postoji i opasnost, da skrenemo udesno.
Naši drugovi treba da daju svoje iskrene sugestije, koje ćemo prihvatiti. Ali ne treba da osuđuju revoluciju. Ako ova revolucija bude osuđena ili s njom neće sarađivati naša klasa na međunarodnom planu, teško ćemo uspjeti. I smatramo da komunisti time neće pomoći u ovim pitanjima.
U stvari, očekujemo od naših drugova na međunarodnom planu da daju sugestije, da izraze svoju političku zabrinutost oko toga da li je stranka ili linija zastranila. Ali njihova je odgovornost da nas uvijek podržavaju. Osuđivati revoluciju u cjelini, ili ne dati nikakav pozitivan doprinos revoluciji, to nije dobra stvar. To nije proleterski internacionalizam.
I ako uspijemo onda bi komunisti širom svijeta trebali pozdraviti našu revoluciju, a naši drugovi bi trebali slaviti. Ali važnije je da razmislite šta je vaš sopstveni doprinos? Praviti revoluciju, to je vaš doprinos. Komunisti moraju nastaviti s ostvarivanjem vlastite revolucije. I mi to vrlo ponizno tražimo od drugova svijeta.
Vršimo našu dužnost da izvršimo revoluciju u Nepalu. Nemamo drugih ciljeva osim da ostvarimo revoluciju. Za to se borimo i vjerujemo da ćemo uspjeti napraviti revoluciju u Nepalu. Mi smo sigurni.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati